- Sarah (Tallman) i ja upoznale smo se na "spoju na slijepo". Bila sam na poslovnom putovanju u New Yorku i na jednom od sastanaka muškarac, kojega sam ondje prvi put vidjela, uspio me nagovoriti da se nađem s njegovom prijateljicom. Bio je uvjeren da ćemo se svidjeti jedna drugoj... Već sljedeći dan bile smo na spoju u Whiskey Parku i to je bilo to, sve ostalo je povijest - ovako je svoju ljubavnu, ali i životnu priču, za The New York Times započela Elizabeth Parker, književna agentica iz San Francisca.
Isprva, priznaje, ni sama nije previše vjerovala u njihovu ljubav - osim što je između njih bilo deset godina razlike, ove dvije žene nisu imale zajedničkih interesa i hobija, i da, Elizabeth je, da stvar bude još gora, imala jedan porok - alkohol.
Ipak, dvije godine poslije, Sarah i Liz zaručile su se i vjenčale u New Yorku, a za medeni mjesec izabrale su romantičnu Veneciju. Ali svega šest tjedana poslije svadbe, netom prije putovanja u Italiju, Sarah je primila najstrašniju vijest - liječnik joj je potvrdio da ima rak dojke...
Elizabeth, koja od svoje partnerice, supruge i ljubavi svojega života nikad nije skrivala činjenicu da tu i tamo, možda i prečesto, voli popiti koju čašicu alkohola, svijet se, kaže, srušio u sekundi.
- Uvijek sam govorila da ću opet piti samo ako se Sarah razboli - to je bio moj način da kažem kako zapravo nikad više neću piti. Mogućnost da se njoj bilo što loše desi činila mi se potpuno nestvarnom i suludom - izjavila je Parker.
- Nikad nisam bila osoba koja je previše sklona optimizmu... Kad čujem loše vijesti, prvo na što pomislim jest smrt, ne zovem svojega pametnog prijatelja liječnika i pitam ga što da radim, ja jednostavno odmah počinjem pisati molitvu... - nastavlja Liz.
Ipak, supružnice medeni mjesec nisu odgodile - Sarah je otputovala prva - imala je poslovni sastanak u Njemačkoj, poslije kojega je odletjela u Italiju, gdje je trebala dočekati Elizabeth.
- Čim smo saznale da Sarah ima rak, prvo na što sam pomislila bilo je piće... I onda sam se našla u zračnoj luci, sama, izgubljena, s ludim mislima u glavi... 'Da popijem samo jedno? Sarah neće ni znati, neće joj imati tko reći'... Ali ja bih znala... I ono što najviše volim i cijenim u našoj vezi, a to je povjerenje, otišlo bi u nepovrat...
Moje jedno piće moglo bi postati prvi zid između nas, a to nisam htjela... To nije bila opcija! Morala sam biti supruga kakvu Sarah treba i zaslužuje, nisam je mogla ostaviti samu... Znala sam - ako opet počnem piti, mogla bih je i prevariti i onda će ona otići... A to ne bih mogla podnijeti.
Nisam više htjela bježati - ukrcala sam se u taj avion, čitala sam knjigu, spavala, gledala filmove i ignorirala stjuardese koje su mi nudile piće, a sljedeće jutro, Sarah me na aerodromu u Milanu dočekala s kavom i kroasanom... - zaključila je Elizabeth.