ZAGREB - U Zoološki je vrt grada Zagreba stigla električna jegulja, južnoamerička riba koja može proizvesti električni udar tri puta jači od napona u utičnici.
Električna jegulja u Zagreb je došla iz privatne zbirke jednog slovenskog akvarista. Njezino je prirodno stanište Južna Amerika - slivovi Orinoca i Amazone. Nastanjuje muljevita dna rijeka, potoka te močvara, a hrani se ribom i beskralješnjacima.
"Električna jegulja struju stvara iz nekoliko razloga: kako bi se mogla orijentirati i pronaći plijen u mutnoj vodi. Kako nema zube u gornjoj čeljusti, električnim udarom mora omamiti plijen kako bi ga onesposobila. Struju koristi i za obranu", pojašnjava Ivan Cizelj, kurator za ribe, vodozemce i gmazove u Zoološkom vrtu grada Zagreba.
"Naša je električna jegulja stara nekoliko godina i dugačka oko metar. Životinja je to koja može narasti do dva metra i 20 centimetara te težiti oko 20 kilograma. Životni vijek u prirodi nije poznat, ali u akvariju mužjak može doživjeti 15, a ženka čak 22 godine. Kada je u prirodnom staništu, ženka u sušnoj sezoni položi oko 17 tisuća jaja iz kojih se izlegne oko 1.200 mladunaca", objašnjava Cizelj te otkriva kako timaritelji pri radu s električnom jeguljom moraju nositi električarske gumene rukavice.
Naime, za čovjeka može biti vrlo opasna. Jačinom svojeg strujnog udara može mu nanijeti teške ozljede. "Srećom, nije agresivna životinja", ističe Cizelj.
Za električnu jegulju uređen je poseban akvarij u Tropskoj kući, a posjetitelji će na monitoru moći promatrati i jačinu njezinih trenutnih električnih izboja.
Kako je riječ o noćnoj životinji koja živi u mutnoj vodi, oči su joj zakržljale, a sluh vrlo dobar jer je uho povezano s plivaćim mjehurom što povećava vibracije koje nastaju slabim impulsima električne energije od oko 10 volti. To je električnoj jegulji dovoljno za orijentaciju i traženje plijena.
S druge pak strane za lov i obranu može proizvesti električni udar od čak 650 volti što je gotovo tri puta više od napona u utičnici. Električni impulsi stvaraju se u izmijenjenim mišićnim stanicama od kojih su nastali električni organi koji zauzimaju veći dio njezina tijela. Električna jegulja ima između pet i šest tisuća električnih pločica smještenih u organima u stražnjem dijelu tijela.
Ime duguje svom duguljastom izgledu, no ona zapravo pripada skupini poznatoj kao južnoameričke ribe noževi te je srodnija somovima nego pravim jeguljama. Iako lokalno stanovništvo voli ribu, električna im se jegulja rijetko nađe na jelovniku. Naime, električni udar može proizvesti i osam sati nakon uginuća.