Jedanaestogodišnja kujica Gea živjela je lijep život. Proputovala je cijelu Europu, kažu, a penjala se i na visoke planine te odlazila na udaljene otoke. Na ugodnih 17 plivala je u La Mancheu.
A onda joj je, odjednom, stalo srce, i to u rukama svojega vlasnika Borisa Leovića koji je sa suprugom Sandrom Belko Leović godinama uživao u društvu tog umiljatog psa. Na zagrebačkom groblju za kućne ljubimce Spomengaju nedavno je Gei bio upriličen i ispraćaj koji je, prema riječima voditeljice Spomengaja Jasenke Haleuš, ganuo sve prisutne.
Otisci šapa
- Svaki nas ispraćaj gane, ali tijekom ovoga od Gee jedva smo susprezali suze - prisjeća se Jasenka Haleuš i dodaje da su vlasnici napravili i otiske njezinih šapa te u nekoliko urni preuzeli njezin pepeo.
- Često ljudi u boli zbog gubitka ljubimca niti ne znaju što žele, ali im odgovara osjetiti da netko s druge strane razumije njihove osjećaje. Sada se ispraćaji organiziraju u dvorani, a uskoro, s dolaskom lijepog vremena, birat će se i oni u našem vanjskom paviljonu - navodi voditeljica Spomengaja.
- Nama je to prošlo jako brzo, i sve nam je još uvijek u magli. Rekli su nam da je sve skupa trajalo jedan sat. Taj ispraćaj, na koji nismo pozvali ljude, već tijekom kojega smo se intimno opraštali s Geom, stavio nam je jedan mir u dušu. Većini skrbnika ljubimaca nedostaje taj završetak, da se mogu dostojanstveno oprostiti od ljubimca.
Gea je bila dio naše obitelji 11 godina, a kako smo Boris i ja oboje odrasli u obiteljima gdje je život s kućnim ljubimcima i briga za njih jednostavno dio kulture življenja, bilo nam je nezamislivo da kućni ljubimac koji nas je pratio, rastao uz nas, ne dobije onakav ispraćaj kakav zaslužuje - govori Sandra Belko Leović, dodajući kako su oni, kao vlasnici psa, sretni što Zagreb i Hrvatska imaju prostor gdje se životinje mogu dostojno ispratiti.
Decentna urna
- Prostor je jako lijep, a ljudi su divni i profesionalni. Nismo znali uopće što očekivati, jer nikad ranije nismo prisustvovali psećem sprovodu. Prijatelj nas je uputio na Spomengaj, otišli smo na sastanak i rekli su nam što mogu napraviti za nas. Mi smo odabrali veliki ekran, na kojemu smo puštali Geine slike, a imali smo i svoju playlistu s muzikom. Svirao je Max Richter, Robert Plant, Michael Buble i The Smashing Pumpkins sa svojom ‘Farewell and Goodnight’. Pustili smo i ‘Over The Rainbow’, tako da imamo nešto veselije - prisjeća se Boris Leović pa nastavlja o tome kako ljudi shvaćaju životinjske pogrebe, gdje je često životinjsko tijelo izloženo, a donosi im se cvijeće - upravo kao i preminulim ljudima.
- Nekima to može biti morbidno, ali mene briga što misle. Otvoreni lijes je u Americi klasika, bez toga ne ide. Oni su Geu zbilja sredili, izgledala je kao da spava. Bili smo u mogućnosti zagrliti je, primiti za glavu. U Spomengaju su nam dozvolili da u potpunosti režiramo taj ispraćaj, i sve je bilo upravo kako smo htjeli i zamišljali. Voditeljica Spomengaja i ravnatelj su sjajno brinuli o nama, i želim im se zahvaliti što su nam omogućili da se u tim trenucima ne osjećamo usamljeni - navodi Boris Leović, dodajući kako su se odlučili za decentnu urnu u srednjem rasponu cijene. Na urnu su dali ugravirati cape, a dizajn čitave urne je vrlo ukusan, komentira Leović. Životinje na Spomengaju se, inače, može kremirati ili ukopati.
- Došla nam je niotkuda u život, a bila je neustrašivi veseljak. Kada se vani zapucalo, pobjegla bi. Bojala se pucnjave, ali kada bi auto jurio na nju 100 na sat, ona bi ga gledala i čekala. Obožavala se maziti. Sa šest godina se teško razboljela, davali su joj još šest mjeseci života, no uspjeli smo je izliječiti od raka pravilnom prehranom. I nas je naučila kako zdravije živjeti. Na kraju je otišla s 11 godina, što je duboka starost za bulldoga. Gea je s nama prošla toliko toga, i jednostavno smo joj morali upriličiti dostojanstven ispraćaj - rekla je Sandra Belko Leović.