Norveška uči muške izbjeglice koji dolaze iz konzervativnih sredina o norveškim seksualnim normama i zakonima i pomaže im prilagoditi se životu u zemlji gdje žene imaju veća prava, nose manje odjeće i izlaze same u javnost, piše Independent.
Dobrovoljni petosatni program dostupan je širom zemlje i uključuje zajedničke diskusije o seksu i silovanju, te uči da su oblici nasilja koji se u nekim kulturama smatraju 'časnima', u Norveškoj protuzakoniti i sramotni.
Primjerice, jedan od naputaka iz priručnika koji se koristi kaže: 'U Norveškoj nije dozvoljeno nekoga prisiliti na seks, čak i kad ste s tim nekim u braku.'
I u Danskoj razmatraju ponuditi slične tečajeve, a u njemačkom gradu Passau koji se smatra ključnom ulaznim točkom za izbjeglice, tinejdžeri već sudjeluju u sličnim programima.
Mnoge europske zemlje nisu željele pokrenuti ovakve integrativne inicijative strahujući da bi one mogle stigmatizirati izbjeglice kao potencijalne silovatelje i potaknuti anti-izbjegličku retoriku.
Kad je Hanne Kristin Rohde, bivša načelnica kriminalističkog odjela policije u Oslu, 2011. godine rekla da postoji 'jasna statistička veza' između slučajeva silovanja i ne-europskih muških imigranata, bila je suočena s vrlo oštrim kritikama, kako se požalila New York timesu.
'To je kulturološki problem', rekla je. 'Postoji mnogo muškaraca koji nisu naučili da žena ima neku vrijednost.'
'Najveća opasnost za sve je šutnja', rekao je Per Isdal, psiholog u neprofitnoj organizaciji 'Alternativa nasilju', koja provodi ovaj program.
'Mnoge izbjeglice dolaze iz kultura u kojima ne postoji ravnopravnost spolova i gdje su žene vlasništvo muškaraca', kaže Isdal. 'Mi im moramo pomoći da se prilagode novoj kulturi.'
Abdu Osman Kelifa, Eritrejac koji u Norveškoj traži azil, prijavio se u ovaj program.
'Kad u Eritreji netko želi ženu, jednostavno ju uzme i neće biti kažnjen', kaže Kelifa.
Objasnio je da ga je ovaj program naučio da signale ne čita na pogrešan način, primjerice kad žena nosi kratku suknju, kad se smije ili hoda ulicom po noći bez muške pratnje. No ipak mu je, kaže, bio teško prihvatiti da žena može optužiti za silovanje muškarca s kojim je u braku.
I policijski načelnik u Stavangeru, prvom gradu koji ju uveo program, podržava ovu inicijativu.
'Ljudi u nekim krajevima svijeta nikad nisu vidjeli djevojku u kratkoj suknji, samo u burki', rekao je New York Timesu. 'Kad dođu u Norvešku nešto se dogodi u njihovim glavama.'
Materijal iz kojeg se uči ne prikazuje imigrante kao silovatelje, već koristi lik tipičnog Norvežanina, Arnea, kao primjer nasilnog ponašanja, dok je lik imigranta, Hassan, prikazan kao 'pošten i omiljen'.