O zaraznim bolestima u čijem su prijenosu važni komarci piše dr. Anka Dorić, spec. transfuzijske medicine, s Imunološkog zavoda u Zagrebu.
Posljednjih desetljeća svjedoci smo sve učestalijih otkrića novih mikroorganizama, uzročnika tzv. emergentnih bolesti. Uz njih tu su i tzv. reemergentne bolesti - opasne i otprije poznate masovne zarazne bolesti, za koje se mislilo kako će zahvaljujući cjepivima i antimikrobnim lijekovima biti zauvijek izbrisane, što se nije dogodilo, već nas iznenađuju svojim mutiranim i novim varijantama uzročnika, otpornim na liječenje, a katkad i neprepoznatljivim u dijagnostici. Sve je to nov izazov znanstvenicima i liječnicima u vječnoj igri lovice mikroba i čovjeka.
Naša zemlja ima dugu i uspješnu tradiciju u suzbijanju zaraznih bolesti - prva preventivna kampanja takvih bolesti provedena je još 1801. godine u Zadru, protiv velikih boginja. Međutim, na lovorikama se ne spava, osobito ako je u pitanju utrka za zdravlje, stoga u nastavku podsjetimo na neke već poznate zaraze i upoznajmo se s nekim novim i nekim starim koje se vraćaju u "novom ruhu".
Jedna nova bolest godišnje
Stručnjaci kažu da je čak 600 poznatih ljudskih patogena emergiralo posljednjih 30 godina. Od 1973. godine do danas otkriveno je 40-ak novih, što u prosjeku znači jedna nova bolest godišnje. Većina njih su virusne zoonoze (bolesti životinjskog porijekla), a uzročnike, poput virusa JE (japanskog encephalitisa), australskih Barmah Forest i Ross River virusa, Chikungunya, Hendra (virus konjskih ospica), Nipah i Tioman virusa (uzročnika upala mozga u ljudi), četiri nova genotipa Lyssavirusa (bjesnoća), Denga, West Nile Virusa i drugih uzročnika virusnih groznica, na ljude i životinje prenose razni vektori – insekti (komarci, krpelji i pauci ubodima), glodavci i šišmiši (ugrizima) i drugi. Od sindroma "ruku, stopala i usta" (engl. Hand, Foot and Mouth Disease) čiji je neurološki oblik posebno opasan za djecu do pet godina, a nastaje uslijed zaraze enterovirusom (EV-71), posljednjih se godina bilježi povećanje pojavnosti obolijevanja među stanovništvom azijskih zemalja, kao i povećana smrtnost u oboljelih.
Uvjeti pogoduju bolestima
Zbog svjetskih kriza koje donose socijalne, ekološke, ekonomske i političke promjene, rastućeg siromaštva, a i klimatskih promjena, na koje smo često neprilagođeni, uz pojavu novih patogena, opravdana je bojazan i od ponovne pojave klasičnih zaraznih bolesti poput velikih boginja, difterije i kuge, dok su mnoge i danas prisutne i teške bolesti poput malarije, tuberkuloze, HIV-a, hepatitisa B i C, raznih dijarejalnih, streptokoknih i hemoragijskih bolesti, bruceloze, SARS-a i ptičje gripe i dalje aktualne, što zahvaljujući rezistenciji na lijekove, siromaštvu, prenapučenosti i drugim globalnim domino–efektima, pogoduje njihovom opstanku i intenzitetu. Uz te tzv. prijeteće infekcije, sve nas češće brine i strah od mogućeg bioterorizma – namjerne uporabe živih agensa, uzročnika zaraznih bolesti u terorističke svrhe (antraks, boginje, tetanus, botulizam, Q groznica).
Pojmovnik
• Emergentne zarazne bolesti one su koje su se nedavno pojavile u određenoj populaciji, a čija je incidencija porasla tijekom zadnja dva desetljeća i za koje se očekuje daljnji porast u budućnosti. U pravilu su uzrokovane vrlo patogenim mikrobima, često vrlo otpornim na antimikrobne lijekove.
• Reemergentne zarazne bolesti one su za koje se smatralo da su epidemiološkim, terapijskim i preventivnim mjerama eradicirane ili pod kontrolom, ali umjesto toga ponovno postaju ozbiljan zdravstveni problem jer se u velikom postotku vraćaju na većim prostorima.
• Arbovirusi (engl. Arthropod-borne viruses) prenose se na čovjeka ugrizima člankonožaca - krpelja i komaraca, mušica i drugih, koji se zaraze od drugih zaraženih životinja, uključujući domaće životinje i ptice, kojima kao i čovjeku sišu krv.
Virusi svjetski putnici
Virusne bolesti prenosive raznim vrstama komaraca danas su sve prisutnije globalno, što ne čudi kad se avionom svijet obiđe za dan-dva, a za viruse je odavno poznato da su "svjetski putnici". Među bolestima koje se tako prenose, osim malarije i u našem području trenutno aktualne groznice izazvane virusom zapadnog Nila, moguće su i:
• zapadni konjski encefalitis
• istočni konjski encefalitis
• St. Louis encefalitis
• California encefalitis
• venecuelski konjski encefalitis
• japanski encefalitis
• rusko-proljetni encefalitis
• žuta groznica
• denga groznica
• chikungunya i druge.
Vrsta komaraca prisutna u Hrvatskoj od 2004. godine je azijski tigrasti komarac (Aedes albopictus) čije se širenje u svijetu pažljivo prati zadnjih dvadesetak godina. Značajan je prijenosnik arbovirusa (West Nile virusa - virusa zapadnog Nila, virusa žute groznice, St. Louis encefalitis virusa, denga i chikungunya) te i parazita pasa i mačaka.
Abroviroze se, sporadično, mogu prenijeti i putem transfuzija krvi i transplantacijama organa od zaraženih donora.
Budući da se radi o zaraznim, pa i po život opasnim bolestima, važnost brze dijagnostike emergentnih bolesti je neprocjenjiva, a izazov je pronaći brze i sigurne pretrage koje će dati rezultate već za sat-dva. Zlatni standard u laboratorijima diljem razvijenog svijeta danas su svuda dostupne, ali i vrlo skupe metode RT-PCR (eng. Real time) i DNA čip dijagnostike.
Cjepiva
Razvoj cjepiva protiv novih bolesti spor je i izuzetno skup, tehnološki vrlo zahtjevan proces. Protiv uzročnika brojnih emergentnih i reemergentnih bolesti, unatoč obolijevanju velikog broja ljudi cjepivo još uvijek ne postoji (niti za HIV, HCV, malariju, dengu) ili postojeća cjepiva, zbog genetskih mutacija uzročnika ponekad nisu uvijek i svuda zadovoljavajuća (pertusis, meningitis, tuberkuloza, japanski encefalitis), za treće pak učinkovita cjepiva postoje (žuta groznica, difterija), ali otkazuju druge mjere prevencije i nedostatna je edukacija. Već više od 20 godina istraživači nastoje pronaći cjepivo protiv HIV-a i malarije, kao i lijekove za liječenje rezistentnih oblika bolesti. Financijskim su se sredstvima toj borbi osim neprofitnih organizacija poput Medicines for Malaria Venture i Malaria Consortium pridružila i Fondacija Billa i Melinde Gates, te brojne druge. Intenzivno se istražuju i cjepiva protiv emergentnih viroza visokog potencijalnog rizika koje su na listi potencijalnih bioterorističkih agensa (ebola, Lassa, Hanta virusi).
Uzročnici arbovirusnih bolesti
Najpoznatije arbovirusne bolesti današnjice uzrokuju virusi iz porodica:
1. Togaviridae (virus istočnog konjskog encefalitisa, virus zapadnog konjskog encefalitisa, virus venecuelanskog konjskog encefalitisa)
2. Flaviviridae (žuta groznica, denga, West Nile encefalitis, japanski encefalitis)
3. Bunyaviridae (krimsko-kongoanska hemoragična groznica, Rift Valley groznica).
West Nile virusni encefalitis (encefalitis virusa zapadnog Nila)
West Nile virusni (WNV) encefalitis, meningitis ili meningoencefalitis upalne su bolesti mozga i moždanih ovojnica koje mogu nastati u oko 1 posto osoba inficiranih West Nile virusima. Prvi takav slučaj, koji uzrokuju ovi pripadnici porodice flavivirusa, zabilježen je u Ugandi 1937. godine. Ovaj se virus prenosi na životinje i čovjeka ubodima njime inficiranih komaraca koji sišu krv zaraženih domaćih i divljih ptica koje su glavni rezervoar virusa, a dokazan je i prijenos transplantacijom organa i transfuzijom krvi njime zaraženih osoba.
West Nile virusna epidemija zabilježena je kod ljudi i kod konja u novije vrijeme prvi put u SAD-u 1999. godine, kada je na području New Yorka oboljelo 60-ak ljudi od kojih je sedam umrlo. Godinu ranije ova je bolest zabilježena u Italiji te je pronađena među konjima u pokrajini Toskani. Od tada su učestalije zabilježene veće i manje epidemije među ljudima i životinjama u toplijim i umjereno toplim krajevima svijeta, a posljednja je ozbiljnija epidemija u Europi zabilježena u sjevernoj Grčkoj 2010. godine, kada je oboljelo oko 300 i umrlo oko 35 osoba. U izvješćima SZO-e (Svjetske zdravstvene organizacije) od lipnja do sredine kolovoza 2011. godine pojavu ovog virusa prijavilo je 15 zemalja u Europi i blizini, od čega dva slučaja Albanija, 22 Grčka, šest Izrael, jedan Ruminjska te 11 slučajeva Ruska Federacija. Statistika poziva na oprez i pojačane preventivne mjere među stanovništvom EU protiv uboda komaraca, osobito vektora vrsta Aedes i Culex. Regionalni ured SZO-a za Europu, zajedno s Europskim centrom za prevenciju i kontrolu bolesti (ECDC) i Europskom mrežom za dijagnostiku važnih virusnih bolesti (ENIVD) te mrežom laboratorija koji prate tzv. komunikacijske bolesti u zemljama južne Europe i Sredozemlja, pažljivo prati regionalnu situaciju u vezi sa širenjem West Nile virusa, budući je poznato da oko 20 posto osoba inficiranih njime razvija groznicu, a 1 od 150 oboljelih i ozbiljnu neuroinvazivnu formu bolesti.
Dok većina inficiranih, nakon inkubacije od 3-14 dana, gotovo da i nema simptome, ili nastanu blaži simptomi koji uključuju temperaturu, glavobolju, blaži osip i oteknuće limfnih čvorova, manje od 1 posto osoba razvije ozbiljnu bolest mozga i/ili ovojnica mozga, koja fatalnim ishodom završava u 3-15 posto tako oboljelih osoba.
Klinička slika West Nile viroze teža je u male djece te starijh ljudi i inficiranih osoba koje su inače oslabljenog imuniteta te se kod njih češće razvije upala mozga, uz moguć nastanak trajnih neuroloških posljedica, paralizu i smrt. Za dijagnostiku ove bolesti dostupni su serološki imunoenzimski testovi kojima se mogu dokazati anti-IgM specifična protutijela u krvi i likvoru oboljelih osoba i životinja, a osobito je korisna molekularna dijagnostika. Lijek ne postoji, u težim slučajevima potrebna je hospitalizacija na intenzivnoj njezi. Izvjestan uspjeh za oporavak u oboljelih pokazala je primjena ribavirina i interferona alfa 2b. Novija istraživanja pokazala su da bi neki anti-HIV virusni lijekovi mogli biti korisni u liječenju ove bolesti.
Denga groznica
Denga groznica je nakon malarije najvažnija bolest koju prenose komarci. To je akutna virusna bolest s vrućicom, glavoboljom, umorom, boli u mišićima, od koje u svijetu godišnje oboli 35-60 milijuna ljudi. Prema statistikama, od nje godišnje umre 2000 do 5000 djece. Epidemije su češće u tropskim i suptropskim područjima.
Bolest je poznata od 18. stoljeća, a uzročnik iz skupine flavivirusa je zadnjih godina prisutan i duž Sredozemlja. Flaviviruse (danas poznata četiri serotipa) prenose komarci. Virus ulazi u krvne stanice limfocite i širi se u tkiva i organe. Svi tipovi virusa mogu uzrokovati teške i smrtnosne oblike bolesti od nespecifične vrućice i groznice do šok sindroma. Za bolest je karakterističan napad hemoragijske groznice.
Simptomi nastanu ubrzo nakon uboda, uz glavobolju, pospanost i groznicu, koje može pratiti i povraćanje, kočenje vrata, mišićno drhtanje, duševna zbunjenost, grčevi, paraliza udova i koma. Osim potporne terapije nema specifičnog liječenja nego se čeka spontani oporavak uz mirovanje i održanje funkcije srca i pluća. Bolest je češća u Indiji, jugoistočnoj Aziji, zapadnoj i subsaharskoj Africi, srednjoj i južnoj Americi, dok se u Europi učestalije pojavljuje posljednjih godina.
Kod nas je 2004. potvrđeno prisustvo flavivirusima zaraženih komaraca te pet importiranih slučajeva denge do 2007. godine. Prošlo su ljeto na poluotoku Pelješcu klinički i laboratorijski potvrđena prva tri autohtona slučaja u Hrvatskoj, što nas je uz Francusku i Grčku svrstalo u mediteranske zemlje u kojima je denga potvrđena emergentna bolest.
Chikungunya
Chikungunya je febrilna bolest s izraženim simptomima na zglobovima. Godine 2004. Azijom se proširila velika epidemija u kojoj su zaraženi milijuni stanovnika. Virus je iz Azije u Europu prenio azijski tigrasti komarac, odgovoran i za epidemiju na francuskom otoku La Réunion 2005-2006. godine kad je zaraženo 266.000 ljudi od kojih je 250 umrlo, te za blažu epidemiju u talijanskoj pokrajini Ravenne u ljeto 2007. kad je zaraženo 250 ljudi mutiranim sojevima virusa Chikungunya. Chikungunya ima visok potencijal pojavljivanja u do sada nezahvaćenim područjima.