Branko Tuđen, novinar koji je karijeru kao mladić počeo na niželigaškim sportskim terenima, njima se nakon gotovo 40 godina ponovno vratio.
Nakon što je 20 godina bio u novinar u Večernjem listu, a gotovo jednako toliko i glavni urednik tog lista, a potom i Sportskih novosti, sad je opet na nogometnim terenima, zajedno s kolegama koji tek počinju posao.
Radi kao izvjestitelj SportNews portala, kojem je i glavni urednik.
Više je to, kaže nam, zadovoljstvo, nego financijska korist. Zapravo više potroši odlazeći s terena na teren kako bi gledao utakmice, nego zaradi, no to je bio isključivo njegov odabir, ističe. Sjedi na tribinama, promatra igrače, a onda ode u redakciju i napiše tekst. Baš kao i prije mnogo, mnogo godina, kada je bio zaluđeni klinac, koji je živio za nogomet i koji ga je pasionirano pratio.
- Da, vratio sam se počecima. Nakon što sam dva puta obišao zemaljsku kuglu, evo me opet na stadionu. Ima tu inata prema onima koji me više nisu htjeli, koji su mi dali do znanja da za mene više nema mjesta na određenim poslovima, ali sam istovremeno htio vidjeti jesam li ja spreman ovako raditi. Nakon 40 godina posla, ipak sam i dalje htio pisati. Nikad i nisam prestao, zaista, a novinarstvo je za mene prijeka potreba. Zato sam iskušao sebe, sjeo ponovno na tribinu i pobijedio. Nemam problema s tim što sam opet na istom mjestu kao nekada - kaže Tuđen.
Zaluđeni klinac
Pisati je počeo, sjeća se, još u trećem razredu srednje škole. Njegovi su prijatelji igrali nogomet, a on zbog stare ozljede nije mogao. No, jako ga je to zanimalo, pa se javio Sportskim novostima. Oni su ga i angažirali, pa je preko tjedna išao u školu, a vikendima odlazio na utakmice i pisao. Kroz smijeh kaže da je prije imao ugovor s Večernjim listom nego diplomu. U tim je novinama neko vrijeme bio sportski novinar, ali je završio u unutarnjoj politici.
- U drugoj polovici 80-ih sam postao politički komentator, zadužen za partiju. Ne sramim se toga. Kad sam upoznao Tuđmana, on mi je pomogao da postanem glavni urednik. No, sve to vrijeme sam i dalje bio jedan od novinara koji je bio akreditiran za Dinamo i pratio sam nogomet. Još uvijek mene zanima oboje: i sport i politika, ali su mi jasno dali do znanja da za mene u političkom novinarstvu više nema mjesta - ističe Tuđen koji politiku još uvijek vrlo pomno prati. O aktualnim temama može pričati bez problema i nudi svoje viđenje pozadine brojnih događanja. Naravno, rado se prisjeća i 90-ih godina, kada se upoznao s Tuđmanom.
- Išao sam na prvi intervju s njim onako kako idem sa svakim. A onda smo se povezali: ja sam iz Igrišća, on je bio iz Velikog Trgovišća, a to je tako blizu. Pa znate kako to ide: moja teta se udala tamo, tvoja susjeda zna onu ženu iz mog kraja... Jednostavno smo se povezali. Često smo razgovarali, uvijek je imao vremena za mene. Nikad nisam bio član HDZ-a, ali sam dobro poznavao važne aktere tog doba. Sve je to bio dio posla - ističe Tuđen.
Pitamo ga za najdraže sugovornike. Prvi kojeg izdvaja je Tuđman, a onda malo razmišlja. Puno je bilo razgovora tijekom njegove karijere i nije lako izdvojiti one s kojima je često i rado pričao.
Pisao knjige
- Volio sam pričati s povjesničarom Ljubom Bobanom, koji je bio najbolji u tumačenju jedne vremenskog razdoblja. Rado sam pričao i s Vilkom Luncerom, dragim suparnikom, direktorom Vjesnika i Sportskih novosti te izvanrednim piscem. Dakako, ne valja zaboraviti ni izdavača Hrvatske revije Vinka Nikolića, kao ni meni dragog novinara Večernjeg lista, Virgila Kurbela - dodaje Tuđen, koji je iz Večernjeg lista otišao u Sportske novosti i tamo je ostao sve do odlaska u mirovinu.
Četiri godine se nije bavio novinarstvom, ali je pisao knjigu “Tito, Tuđman, Hrvatska”. Prije toga je objavio naslov “S političarima u četiri oka - Dnevničke bilješke glavnog urednika”. U uvodu te knjige stoji: “Znam da će za neke ovaj rukopis biti naknadna pamet, uljepšavanje vlastite biografije, ispovijest konvertita, nekorektno odavanje ili puki trač. Ali za mene nije. On je moj život i ja sam ga želio ispričati”.
Njegova druga knjiga bavi se životima njegovih zemljaka Zagoraca - Tuđen je, naime, rođen u Igrišću, dijelu općine Jakovlje. No, ne samo njihovim životima - u uvodu knjige Tuđen piše kako je odabrao i opisao stotinu osoba iz Hrvatske i Jugoslavije zbog čijih se zamisli i postupaka događala dramatična i katkad tragična sudbina naroda.
Nedugo nakon što je objavio tu knjigu vratio se novinarstvu i počeo raditi na SportNews portalu. Nakon što je godinama bio glavni urednik, bilo je neobično opet biti novinar. I to ne ugledni komentator, kako se i očekuje od ljudi u njegovim godinama, a Tuđen ih ima 68, nego gotovo kao novinar početnik.
- Kad sam počeo raditi na portalu, gledao sam kako da u svakom tekstu imam nešto novo, neki detalj koji drugi nemaju. To je korak naprijed, to je umješnost za koju smatram da je treba ponuditi čitateljima. Recimo, odem na neku presicu. Svi napišu samo tko je što rekao, a ja napravim priču o tome kako je netko s te presice zapeo i gotovo pao na ulazu. Onda svi kažu da pišem o nebitnim detaljima, kolege odmahnu rukom. No, ja znam da je to važno, taj mali detalj koji imam samo ja i kojeg čitatelji žele pročitati - kaže Tuđen, koji je još uvijek redovno među novinarima, prati sva izdanja i čini mu se kako danas više nema izvornog novinarstva, odlazaka na teren je sve manje, kao i kritičkih osvrta.
Vremena su se promijenila, toga je svjestan, i novinarstvo je drugačije nego što je bilo u vrijeme kada je počinjao. Sve je brzo i mora biti odmah, a čitatelji, ako informaciju dobivaju dan kasnije, traže da ona bude nadograđena. No, zahtjevima novog vremena dobro se prilagodio, smatra. Zbog toga još i radi - jer smatra da puno toga može dati.
- Mi smo nekad imali pravilo da svake godine zaposlimo pet mladih ljudi. Da, u Večernjem smo vodili računa i o prodaji, naravno, no smatrali smo da treba obrazovati mlade novinare. Mislim da se to danas više ne radi. Kako će onda novinari naučiti svoj posao, ako im se ne daje prilika da rade i ako ih se ne nauči? - pita se Tuđen.
Ne želi ih imenovati
Premda kaže da se sam bori te da nema problema sa svojim poslom, ipak ima u njemu malo gorčine prema određenim ljudima koje ne želi imenovati.
- Danas me neće ljudi koji su zapravo moje rezerve, oni koji se boje moga znanja i kojima sam mnogo puta pomogao, na razne načine. Da, napravio sam cijeli krug i vratio se na početak. Nikad nisam bio dio nekog klana i mislim da je to moja greška. Da jesam, sigurno je da bih danas još mogao raditi na nekom istaknutom mjestu. Ovako sam sâm birao i evo, sâm sam i borim se za sve posve sâm - ističe Tuđen, kojeg se može vidjeti svuda: gleda utakmice Trnja, Samobora, Stupnika, Klinča Sela...
Nijedna momčad nije premala, niti nezanimljiva. Prati jednako sve tri lige. Ponekad ga malo zasmeta, priznaje uz ponešto oklijevanja, što ga na terenima tretiraju jednako kao i nekog početnika; novinara koji je došao na svoj prvi zadatak. No, radi na tome da mu to prestane biti važno.
- Znate, ja sam zadovoljan čovjek. U svojoj unutrašnjosti, sretan sam što i dalje radim ono što volim. Ono što me nekako najviše smeta je odnos bivših drugova, da se tako izrazim. Nisu korektni i za mene nema mjesta, očito, više nigdje - ističe Tuđen.