Biti različit i ići u školu na drugom kraju svijeta od domovine nije uvijek ugodno iskustvo, no nekada je baš to ono što je potrebno kako bi se postalo filmska zvijezda.
Ukratko, to je ono što se dogodilo novopečenom Zagrepčaninu, 12-godišnjem Jorumu, koji se s majkom i bratom prije dvije godine iz tisućama kilometara udaljene afričke republike Ugande doselio u Hrvatsku te upisao Osnovnu školu Grigora Viteza na Krugama. Razredni kolege i profesori dobro su ga primili, iako hrvatski jezik gotovo uopće nije znao, što je njegove učitelje toliko fasciniralo da su o Jorumu odlučili - snimiti film.
OŠ Grigora Viteza ponosi se svojom filmskom sekcijom, koja je jedna od rijetkih takvih u osnovnim školama, pa su si dali truda i malenog Joruma nagovorili da postane glavni lik njihova kratkog dokumentarnog filma. Iza projekta, osim - naravno - vrijednih osnovaca, stoje učiteljica matematike Ana Bajo i učiteljica razredne nastave Antonija Radoš. Kada smo razgovarali upravo su se vratile s 11. izdanja festivala Dokuart u Bjelovaru gdje je film Jorum prikazan. Gdje god dođu, čestitaju im na dobro obavljenom poslu.
- Zapravo je cijela priča o našem Jorumu počela još prije dvije godine, kada se doselio. Tada nije znao hrvatski, no brzo se uklopio jer je vrlo zanimljivo dijete. Iako mu je bio potpuni šok doći u naš obrazovni sustav, jer je ranije pohađao internat, ubrzo se opustio te nam je kasnije govorio kako je ovdje sve drugačije nego u Ugandi. Početkom ove godine od HRT-a dobili smo obavijest da pokreću projekt “Drugi” te su poticali sve grupe koje se bave filmskim i video stvaralaštvom da snime svoj uradak na tu temu, kako bi najbolji bili emitirani na HRT-u. Odmah smo se sjetili našeg Joruma, kao i dvije sestre, naše učenice, koje su u Hrvatsku došle iz Južne Koreje. Odlučili smo o njima snimiti film, no na kraju smo snimili toliko mnogo materijala da su nastala dva kraća filma - objašnjava profesorica Ana Bajo.
Ana Bajo i Antonija Radoš
Iako su oba filma vrlo zanimljiv prikaz života i školovanja stranaca u našoj sredini, Jorum je, nekako, postao najveća zvijezda. Film je stručni žiri proglasio najboljim na 54. Reviji hrvatskog filmskog stvaralaštva djece održanoj od 5. do 8. listopada u Makarskoj u kategoriji dokumentarnog filma, a osim odraslim članovima žirija svidio se i dječjem žiriju koji mu je dodijelio 3. nagradu. Uvršten je i u program dva prestižna festivala - osim bjelovarskog Dokuarta prikazan je u sklopu Festivala o pravima djece u organizaciji UNICEF-a, Agencije za odgoj i obrazovanje, Hrvatskog filmskog saveza i Blitz Cinestara. Jorumovu priču besplatno su tako mogli pogledati simultano građani Rijeke, Šibenika, Zadra, Zagreba, Osijeka, Splita, Varaždina, Dubrovnika, Slavonskog Broda i Vukovara. Iako bi se moglo očekivati da će se mališan, sada učenik 6. razreda, uobraziti zbog iznenadne slave, istina je posve suprotna.
- Ne znamo ni je li on uopće pogledao film - smiju se Ana i Antonija. Naime, mališan je, kažu, vrlo živahno i samosvjesno dijete, zbog čega je snimanje filma bilo vrlo zabavno, ali se i oduljilo, pa je od prve klape do završnog reza sve trajalo oko tri mjeseca.
- Najteži je dio bio Joruma nagovoriti da pristane. Njemu se to nije dalo. Dva tjedna smo čekali njegov odgovor. Na kraju je ipak pristao, ali je imao svoje uvjete, poput pravog filmskog glumca. Tako je zahtijevao da ga intervjuira jedna sasvim određena učenica, odredio je tko ga može snimati te je tražio da mu se unaprijed dostave pitanja koja će mu biti postavljena. Tijekom snimanja znao je “bježati” sa seta pa smo ga tražili po školi, sve je ovisilo o tome u kakvom je raspoloženju, a ako mu neko pitanje nije bilo po volji, tražio je da mu pokažemo papir s unaprijed postavljenim pitanjima, kako bi se uvjerio da je to pitanje navedeno - prepričavaju učiteljice.
Suprotnost
No, nisu to bila neka, kako bi se iz ovoga dalo zaključiti, neugodna pitanja. Jorum se, recimo, naljutio kada su ga pitali kako se zove te može li se predstaviti.
- Rekao je da to svi znaju i da su to glupa pitanja. Kada smo mu rekli da će film gledati i oni koji ga ne znaju, slegnuo je ramenima i rekao - neka guglaju i traže na Facebooku pa će me znati - kroz smijeh govore mlade zagrebačke prosvjetne djelatnice.
Petominutni film ipak su uspjele snimiti. U njemu su zabilježile Jorumova razmišljanja o životu u Hrvatskoj, snimili njegov školski dan, kako se prilagodio razredu i Hrvatskoj. Žao im je što nisu uspjele snimiti njegov obiteljski život, jer bi to sigurno bilo zanimljivo, no još ima prilike. Članovi stručnog žirija u Makarskoj najozbiljnije su im rekli kako malenog Joruma moraju nastaviti snimati i sakupljati građu za pravi, dugometražni dokumentarni film, jer je tema posebno zanimljiva.
No, da se vratimo na to kako učiteljice nisu sigurne je li Jorum film uopće pogledao. Naime, on smatra kako je cijela buka koja se oko njega digla potpuno bez veze, pa ne želi ići na projekcije filma, čak niti čuti da netko o njima govori. Sve mu je to pomalo dosadno. Poput svakog djeteta, ne razumije zašto su se svi toliko zainteresirali kada njega samo zanima igra (i vjerojatno ona jedna sasvim određena učenica koja ga je morala intervjuirati).
Dvije sestre, Youngeun i Jayoung iz Južne Koreje, sušta su pak suprotnost. Odlične učenice, od kojih je jedna u 7. razredu, a druga je netom krenula u srednju školu, također su u početku imale problema sa savladavanjem hrvatskog, no brzo su se uklopile. One su vrlo rado, moglo bi se reći i poslušno, sudjelovale u stvaranju filma o njima pod nazivom Sestre, a za razliku od Joruma, kamera je uspjela zabilježiti i trenutke njihova obiteljskog života, spremanje za školu, večeru s obitelji...
- I one su se vrlo brzo uklopile u razred, iako nisu znale ni riječi hrvatskoga. To je bilo posebno zabavno na mom satu matematike, kada je jedna od njih dobila čistu peticu, iako nije znala jezik. Neki su se učenici pobunili, pa kako to. Ali, brojke su univerzalni jezik i ona je lako riješila zadatak a da ništa ne kaže. Rekla sam im da je to ljepota matematike - kaže učiteljica Bajo.
Zanimljivo je bilo u filmu vidjeti kako su dvije sestre fascinirane različitostima u mentalitetu između Europe i Azije, odnosno Hrvatske i Koreje. Tako su s iznenađenjem ustvrdile da je Zagreb pun pankera, a iznenadilo ih je što ljudi puše cigarete na ulici, što u Koreji nisu imale priliku vidjeti. Oba filma uskoro bi trebala dobiti i svoju verziju s engleskim podnaslovima, kako bi ih mogle odgledati i obitelji glavnih zvijezda, jer se ne služe hrvatskim.
Mala osnovnoškolska filmska sekcija OŠ Grigora Viteza tako je u nekoliko mjeseci napravila dva izuzetno zapažena video uratka koji će se sigurno i dalje pregledavati, a dogodine bi trebali biti prikazani i na još nekom festivalu. Odličan je to uspjeh s obzirom na to da su prije pet godina krenuli, doslovce, ni iz čega.
Vitezovi
Filmska grupa škole pod nazivom “Filmski vitezovi” djeluje od studenog 2011. Grupu su pokrenule učiteljica matematike Ana Bajo i profesorica hrvatskog jezika Tea Celić. Voditeljice grupe samostalno su osmislile projekt “Zagreb kroz filmove” te tražile, i dobile, donacije Turističke zajednice grada Zagreba i Blitz Cinestara. Veliku pomoć u samom početku grupa je imale od gospođe Carmen Lhotke, mame učenika iz škole. Rad grupe je orijentiran na reportaže i dokumentarne filmove.
Jedan od prvih filmova, “Legende o Zagrebu”, na 50. Reviji hrvatskog filmskog i videostvaralaštva djece u Zadru osvojio je treću nagradu ocjenjivačkog suda djece.
- Iako nismo imali nikakva potrebna znanja, osim ono malo što smo kao studentice naučile na kolegiju Medijska kultura, s vremenom smo učili. Sada imamo malo više znanja i 20-ak filmova i videoreportaža iza nas - kažu Ana Bajo i Antonija Radoš. A kako su godinama dobre prijateljice, kažu da je suradnja izvrsna. Pogotovo jer je jedna u razrednoj, a druga u predmetnoj nastavi, zbog čega učenike mogu pratiti kroz cijelo osnovnoškolsko obrazovanje.
- Željeli bismo učiniti puno više kada bismo imali malo bolju opremu. No, možda se sada, kada s Jorumom postanemo slavni, jave i neki dobri donatori - kažu simpatične filmašice iz osnovnjaka.