DAMIAN KADZIOR

DINAMOV JOKER SA SUPRUGOM U ZAGREBU NAŠAO NOVI DOM 'Kad sam ostao nepokretan, otac me nosio na leđima, a Bjelica me pozvao usred medenog mjeseca'

    AUTOR:
    • Karmen Miletić

  • OBJAVLJENO:
  • 26.11.2019. u 21:09

Zagreb, 211119.
Koranska 2.
Nogometas Dinama Damian i Aneta Kadzior.
Na fotografiji: Aneta, Damian i njihov pas Cika.
Foto: Darko Tomas / CROPIX
Darko Tomaš / CROPIX

Aneta, Damian i njihov pas

 

- Bez njih ništa ne bi imalo smisla - kaže mi Damian Kądzior (27) dok grli svoju suprugu Anetu (26) i četverogodišnjeg koker španijela Chica. Poljskom reprezentativcu, Bjeličinom jokeru s klupe, Zagreb je već 18 mjeseci dom, a Dinamo matični klub.

- Obiteljski sam čovjek, rijetko sam negdje bez supruge i Chica, a Aneta je moja najveća podrška - govori dok nam poziraju uoči velike utakmice Dinama protiv Atalante u Milanu, vjerojatno presudne za Dinamo u Ligi Prvaka.

Rijeka, 301019.
Stadion Kantrida.
Opatija - GNK Dinamo, 1/8 finala nogometnog kupa Hrvatska, 19/20.
Na fotografiji: slavlje.
Foto: Matija Djanjesic / CROPIX
Matija Djanješić / CROPIX
 

Kądziorovi žive u stanu u blizini maksimirskog stadiona.

- Sretan sam kod kuće, a to me čini dobrim i na terenu - kaže nam Damian na prilično dobrom hrvatskom, koji je iznimno brzo svladao, pa nježno gleda Anetu. Oženili su se u rodnoj im Poljskoj prošle godine nakon sedam godina veze. Nakon čestih selidbi zbog njegovih promjena klubova u Poljskoj, u Zagrebu su se dosad zadržali najdulje i zbog toga im, kažu, nije krivo, naprotiv. Damianova nogometna priča primjer je ustrajnosti. Kao 18-godišnji nogometaš poljske Jagiellonije zaradio je ozljedu oba stopala zbog koje su mu operirane obje noge istovremeno i zbog čega je nakratko bio nepokretan. Tri tjedna bio je u invalidskim kolicima, dva mjeseca trajao je mukotrpni oporavak, a nakon tri mjeseca već se vratio na sportske terene.

Bakina kuhinja

- Dva mjeseca moji su dani izgledali potpuno isto. Kad bih se ustao ujutro, otac bi me doslovno stavio na svoja leđa i vozio na bazen na kojem bih provodio dva sata plivajući.

Kako su otac i majka morali na posao, baka je ta tri mjeseca živjela s nama i kuhala mi posebnu hranu potrebnu za povećanje snage kostiju. Bez potpore obitelji moja bi karijera u tom trenutku završila. Danas ni ne pomišljam na te dane, gotovo pa ih se ni ne sjećam - opisuje Damian.

Nakon mukotrpnog oporavka otišao je na posudbu u drugoligaški Motor Lublin, gdje je bio standardan član prve postave i u 41. utakmici postigao sedam pogodaka. 2014. godine vratio se u Jagielloniju, koja ga je ponovno poslala na posudbu, ovaj put u posljednjeplasiranu momčad druge lige Wigry Suwalki. Nakon dugotrajne borbe, Dinamo je Damianu prva inozemna stanica u karijeri u kojoj je dosad ostvario najbolje nogometne rezultate.

- Jedan je život, a ovo je velika profesionalna prilika, korak više u mojoj karijeri, šansa da zaigram u Europskoj ligi i Ligi prvaka - zaključio je, kaže, kad mu je trener Nenad Bjelica predložio da dođe igrati za Dinamo.

Zagreb, 020918. Stadion Maksimir.
Nogometna utakmica Hrvatskog telekoma, 6. kolo 1. HNL izmedju Dinama i HNK Rijeka.
Na fotografiji: Damian Kadzior.
Foto: Srdjan Vrancic / CROPIX
Srdjan Vrančić / CROPIX
 

Dok je Bjelica bio na klupi Lech Poznana, Kądzior je bio u klubu Gornik Zabrzeu i nekoliko puta igrao utakmice protiv Bjeličinog kluba, gdje je ovaj zamijetio njegove najveće vrline - ubacivanja, dubinske lopte i izvođenje prekida.

Zanimljivo je da se navijači u Damianovom bivšem klubu Gornik Zabrzeu zovu Torcida pa ga je klupski predsjednik upitao zašto se želi priključiti baš najvećem rivalu njihova bratskog kluba Hajduka. Danas Torcida “navija” protiv njega, a ono po čemu ga zasigurno najviše pamte je presudni gol za pobjedu iz slobodnog udarca krajem prošle godine na Maksimiru.

- Kad sam saznao da trener Bjelica želi izričito mene, nisam dugo razmišljao hoću li doći - kaže Damian, no trebalo je to priopćiti supruzi, i to baš na medenom mjesecu, smije se.

Njihov prvi odmor

Sve se odvilo u nepunih mjesec dana, i vjenčanje i selidba.

- U Turskoj smo se zaručili prije tri godine pa smo na medeni mjesec ponovno otišli u isti hotel. Supruga mi je prvog dana rekla kako je ovo prvi naš odmor na kojem se ne moramo brinuti o budućnosti i planirati sljedeću selidbu u novi grad. Već treći dan medenog mjeseca nazvao me agent i rekao da imamo velike šanse potpisati veliki ugovor s Dinamom. Sjedili smo za večerom i ja sam joj za tada rekao da postoji mogućnost da idem igrati za jedan veliki klub - opisuje mi. Prije selidbe u Zagreb o Hrvatskoj nisu znali puno, osim da je lijepa turistička destinacija jer su mu roditelji dvaput bili na odmoru u Splitu i Dubrovniku, ali da će ih toliko oduševiti, tome se nisu nadali.

- Zagreb, Opatija, Rijeka, Plitvice... Za sada su to naše najdraže lokacije.

Često putujem zbog utakmica, što za Dinamo, što za poljsku reprezentaciju, pa nismo u mogućnosti mnogo istraživati Hrvatsku, ali ono što smo vidjeli je prekrasno. Isto tako, nema restorana u kojem smo jeli, a da hrana nije bila odlična. Isto kažu i naša obitelj i prijatelji iz Poljske, koji nas često posjećuju. Zagreb je vrlo ugodan grad za život, a ono što je meni prioritet jest da, gdje god živimo zbog moje karijere, moja mala obitelj može živjeti ugodno - kaže Kądzior.

- Ja volim vašu ribu, a gotovo uvijek vani jedem crni rižoto s kojim sam oduševljen. Moja žena voli ćevape i burek. Nakon svake odigrane utakmice, nas dvoje slavimo večerom u nekom od zagrebačkih restorana - smije se nogometaš.

U klubu se, pak, kaže, od prvog dana osjeća kao kod kuće. Mentalitet ljudi ovdje ga je pozitivno iznenadio, posebice volja da mu pomognu da postane dio tima i da svlada jezik. Zbog toga je njegovo poštovanje prema klubu, treneru i suigračima još veće.

- Sjajna smo momčad! Mario Šitum, on je jedan od najboljih ljudi koje sam upoznao u životu - kaže vedro.

- Nema toga što taj čovjek meni nije pomogao, organizirao...

Proveli smo u Sloveniji dva tjedna u sobi, pričali smo tada na tri jezika, hrvatskom, engleskom i poljskom, koji on zna jer je neko vrijeme igrao za poljski klub. To mi je bila najbolja škola jezika! Općenito, mijenjanje klubova u poljskoj teže mi je padalo nego dolazak u Hrvatsku - govori.

Spremna na sve

Kad Damian ne trenira, ovaj mladi bračni par dane voli provoditi kod kuće i šetajući psa Chicu Maksimirom.

- Svaki slobodan trenutak provodimo zajedno, u Hrvatskoj on jedino ima mene, a ja njega. Žena nogometaša uvijek mora biti spremna na nepredvidljive situacije i razne ustupke, a to vrlo često nije lak zadatak. Za sada ja njega pratim, tako da je moj posao na pauzi. Za sada smo se tako dogovorili - kaže Aneta koja je svoj san o kozmetičkom salonu i uređivanju noktiju zasad stavila po strani.

- Aneta je vrlo emocionalna, obožava životinje i često osmišljava razne akcije za pomoć psima. Izvrsno kuha, ja volim slatko, ali zbog posebne prehrane ga ne smijem toliko konzumirati pa ona osmišljava razne, zdravije varijante deserata koje pomažu boljoj regeneraciji organizma i općenito, boljem, lakšem osjećaju na terenu.

Svoje recepte, jer su to i vizualno lijepa jela, često objavljuje i na Instagramu „Kuchnia żony sportowca” - priča Damian o svojoj supruzi.

- Iz različitih smo gradova u Poljskoj, udaljenih 700 kilometara, pa smo nakon godinu dana veze počeli živjeti zajedno. Zbog moje sportske karijere mijenjali smo gradove svakih godinu dana. Aneta se taman zaposli, krene raditi i ja promijenim klub.

Zagreb, 211119.
Koranska 2.
Nogometas Dinama Damian i Aneta Kadzior.
Foto: Darko Tomas / CROPIX
Darko Tomaš / CROPIX

Nogometaš Dinama Damian i Aneta Kadzior.

 

U jednom trenutku mi je rekla: ‘Ja te volim i podržavam, ali moramo misliti i na mene...’ - opisuje Damian.

- Puno pričamo o svemu, iskreni smo jedan prema drugome. Trenutno smo sretni u Zagrebu, ali razgovaramo i o drugim opcijama, pogotovo zbog Anetinog posla. Jedini način da budeš sretan u braku je otvoren razgovor - slaže se ovaj mladi par.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo