Chepchai Limaa iz plemena Pokot koja je nekoć bila osoba zadužena za sakaćenje genitalija djevojčica, što je bio tradicionalni ritual procesa odrastanja u Ugandi, otkrila je jeziv instrument kojim je izvršavala taj okrutni čin.
Ta praksa zabranjena je zakonom 2010. godine, a sada su se mještani vratili u napuštenu pećinu na 'spiritualnom mjestu' kraj sela Katabok u kojoj su nekoć ženska djeca bivala ostavljena nakon sakaćenja, kako bi reproducirali kontroverznu ceremoniju koja je pratila sakaćenje - ples, pjesmu pa čak i žrtvovanje životinja.
Ovo je već šesta godišnjica kako se slavi Međunarodni dan nulte tolerancije sakaćenja žena.
UN procjenjuje kako je više od 200 milijuna djevojčica i žena bilo podvrgnuto sakaćenju, što je po život opasna procedura koja uključuje djelomično ili potpuno uklanjanje vanjskog dijela spolovila, zajedno s klitorisom. Pod rizikom od sakaćenja nalazi se još uvijek svake godine oko tri milijuna djevojčica u Africi.
Jednom kad ih osakate, djevojčice se smatraju ženama spremnim za udaju i prestanak školovanja, no sakaćenje je uzrokom puno većih problema - onih zdravstvenih koji mogu biti fatalni.
Časna sestra Magdalene Nantongo, ravnateljica osnovne škole Kalas Girls koja štiti žensku djecu koja su pobjegla od sakaćenja, surađuje s policijom kako bi im osigurala dostojnu zaštitu od obitelji koje dolaze natrag po njih.
Iako je sakaćenje u Ugandi zabranjeno, još uvijek se događa u tajnosti, ističe policija.
To je tradicija koju prakticiraju i muslimani i kršćani, kao i pripadnici sekta. Ljudi često vjeruju da je to proces kojeg zahtjeva njihova vjera, no sakaćenje žena ne spominje se ni u Kuranu ni u Bibliji.
Godine 2012. Opća skupština Ujedinjenih naroda prihvatila je rezoluciju za istrebljenje sakaćenja, no procedura je još uvijek legalna nekim u afričkim državama poput Malija i Sijera Leone.