MEŠTAR IZ MAKARSKE

'GURAO SAM DOK SAM MOGAO, ALI VIŠE NE MOGU...' Zadnji gradski 'majstor za čuda' nakon gotovo 40 godina zatvara radnju

    AUTOR:
    • Dijana Turić

  • OBJAVLJENO:
  • 14.12.2019. u 11:01

Ivo Ravlić / HANZA MEDIA

Slobodan Marinković

 

- Moja je radnja zadnje utočište za izgubljene i kada stavim ključ u bravu, izgubit ću se i ja i svi Makarani koji mi donose na popravak male uređaje. Sada su mi klijenti penzioneri koji donose uređaje stare 40 godina i više i koje jedva spasim... Povremeno mi daju na popravak sušilo za kosu, peglu ili pećicu.

Evo, jučer me zvao klijent kojem se pokvarila perilica rublja i čiji bi popravak koštao 500 kuna pa je onda kazao da će radije kupiti novu jer mu se popravak ne isplati - govori Slobodnoj Dalmaciji zadnji makarski majstor za čuda, elektromehaničar Slobodan Marinković, koji krajem ove godine zatvara svoju radnju, servis za popravak kućanskih aparata u Kalalargi, a u kojoj radi već 38 godina.

Time Makarska polako ostaje bez svih zanata, od urara do postolara pa će cipele morati nositi na "šjolanje" u Split, a male uređaje poput sušila za kosu ili grijalica neće im imati tko popraviti. Marinkovićeva radnja otvorena je prije 38 godina, s time da je prije toga nekih 20 godina vlasnik bio Milivoj Šimić pa je Marinković kod njega ‘’ispekao” zanat.

Radnju zatvara zbog nedostatka posla, ali i skorašnjeg odlaska u mirovinu, a kako kaže, želio bi raditi još dvije godine, ali nije u mogućnosti sve financirati - i najam prostora i plaćanje svih mogućih doprinosa. Da bi zadržao svoj servis, trebao bi imati vanjske prihode kojih nema.

Ivo Ravlić / HANZA MEDIA
 

- Ovdje sam radio i družio se s ljudima, ali sada sve to moram napustiti. Sada mi mjesečeno ne dođe niti 10 ljudi, a ima dana kada mi ne dođe nitko i evo u blagajni imam samo 20 kuna - kazuje Marinković.

Zlatno doba prije 20 godina

Kako kaže, danas ima uređaja manje vrijednosti koji se nakon kvara bace, a on se ne bavi popravkom digitalnih. U Marinkovićevu servisu okružile su nas bušilice, brusilice, mlinci za kavu, stari radioprijamnici, sušila za kosu, ventilatori, usisavači, dijelovi perilica za rublje i to kao da nam žele reći: "Pooopravi me, udahni mi novi život, spasi me!". Ali, nažalost, vijek im je prošao i teško ih se može spasiti.

Kako kazuje, novi uređaji su skupi i kada se pokvare, bolje ih je popraviti, ali ako je riječ o kvaru nekog jeftinog uređaja, bolje je kupiti novi i uopće se ne isplati popravljati ga jer popravak košta više od novog uređaja.

- Evo, možete za 100 kuna kupiti i novi mikser i peglu i o čemu mi onda pričamo jer popravak dođe nešto više od 50 kuna i onda opet imate staru stvar. Prije 10 godina stalno su mi donosili na popravak i pegle i miksere, pećice, hladnjake i perilice, a sada je sve toga manje jer perilice za rublje imaju garanciju pet godina i nakon toga se bacaju, a u međuvremenu ih popravljaju ovlašteni koncesionari tako da ‘’sa strane’’ više nema potrebe njihovog održavanja - objašnjava nam Marinković.

Ivo Ravlić / HANZA MEDIA
 

Dodaje da je zlatno doba za popravke bilo prije 20 godina kada se nije mogao "obraniti" od kućanskih uređaja koje je trebalo popraviti. Kaže da je prije bilo puno više posla jer su ljudi mogli manje kupovati pa se stare i pokvarene stvari nisu bacale, nego popravljale.

"Gurao sam dok sam mogao"

- Sada te svatko prvo pita koliko košta popravak i kada im kažem cifru, onda se odluče na kupovinu novog uređaja, a to prije nije bilo tako. Prije 50 godina morali ste šparati godinu dana kako biste kupili hladnjak ili perilicu rublja, a danas sve te uređaje možete kupiti za pola prosječne plaće i onda nemate potrebu za popravkom. Prije sam svakog dana popravljao po jednu perilicu rublja, grijalicu, hladnjak i termo peć, a sada ništa - kazuje Marinković, dodavši da je svoje cijene popravaka prilagodio i nisu neke drastične, od 20 do 50 kuna, ali tržište je jednostavno tako.

- Gurao sam dok sam mogao, ali više ne mogu - kazuje Marinković, kojem su kao liječniku za kućanske aparate glavni alati odvijač, kliješta i mala bušilica. Tako smo se u njegovoj radnji našli dok mu je sugrađanin donio na popravak grijalicu koju je odmah ‘’odvidao’’ i zaključio da joj nema spasa.

- Nažalost, morat ćete kupiti novu jer ova nije za popravak i sreća što je nova jeftina - kazuje Marinković svojoj mušteriji.

Ivo Ravlić / HANZA MEDIA

Mlađi i ne znaju za majstora

U ratnim okolnostima sve se promijenilo pa je izbjeglicama i prognanicima u Makarskoj sve uređaje popravljao iz solidarnosti, besplatno, a riječ je bila o električnim rešoima, sušilima za kosu i peglama. Nakon ratnih godina uslijedila je stagnacija i onda se ‘’krpilo’’ kako se moglo - prisjeća se Slobodan.

- Onda su počeli moderni izazovi i gospođe su bacale stare perilice za rublje, a kupovale nove i sve je nekako krenulo nizbrdo. Nedavno sam jednoj penzionerki popravio perilicu rublje staru više od 40 godina i naplatio joj oko 50 kuna, a onda joj se pokvario i bojler, a nema novca za ništa novo i to vam je moja klijentela. Mlađi vam i ne znaju za majstora, oni su odrasli u digitalno doba i kada im se nešto pokvari, samo bace, a roditelji im kupe novo. Sve se to danas svelo na nove najbolje mobitele i umjetne nokte - objašnjava Marinković.

"Stara se Makarska ugasila"

Marinković podsjeća kako je moderna tehnologija sve pomela, a nekoć je u Makarskoj bilo kovača, urara, staklara, postolara, bačvara i dimnjačara.

- Jednostavno, stara Makarska se ugasila i prešla je na novi način života kojemu će se prilagoditi - pokvareni uređaji bacat će se u smeće i kupovat će se novi, a mlađe generacije ne zanimaju stara zanimanja jer oni uglavnom pitaju kako se može što brže i bolje zaraditi uz manje rada - kazuje Marinković Slobodnoj, dodavši da će nakon zatvaranja radnje doma popravljati pokvarene uređaje iz hobija.

 

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo