GLUMAC I VODITELJ TLZP

ISPOVIJEST IGORA MEŠINA 'Živim bolje od većine Hrvata, ali da isti ovaj posao radim u jednoj Njemačkoj, sigurno bih imao kuću s bazenčićem'

    AUTOR:
    • Ivana Mikuličin

  • OBJAVLJENO:
  • 22.05.2017. u 15:40

Zagreb, 150517.
Glumac Igor Mesin, fotografiran u kazalistu Komedija.
Foto: Boris Kovacev / CROPIX
Boris Kovačev / CROPIX

Voditelj showa ‘Tvoje lice zvuči poznato’ govori o ulozi dr. Zdilara u filmu ‘General’, vlaškim korijenima, odrastanju u Trnskom i poslu koji bi sigurno odbio

Vodeći protekle tri godine show “Tvoje lice zvuči poznato”, Rene Bitorajac i ja uglavnom smo se zabavljali na račun natjecatelja, dok su oni, jadni, izmjenjujući se po sezonama, naporno radili. A najbolje mi je kad dođem na snimanje, pa se iznenadim kako netko izgleda, u što se pretvorio, kao da sam došao u zonu sumraka… - govori danas Igor Mešin, voditelj televizijskog spektakla Nove TV. I on se zajedno s Bitorajcem jedanput po sezoni transformira i iznenadi sebe u špiglu. Iako taj nastup nije za ocjenu, svejedno mu je, veli, poveliki napor.

- Problem je to sjedenje na šminkerskom stolcu. Ako je riječ o zahtjevnijoj maski, šminkanje može trajati i šest sati, nakon čega slijedi još sedam sati snimanja. I kad im je teško, dobro to prikrivaju. Svi su mi, naravno, favoriti, svi su dobri, svi se trude - nastavlja voditelj transformerskog showa.

U što se transformirao njegov odnos s kolegom Bitorajcem tijekom showa?

- Poznajemo se godinama, no naš je odnos, naravno, evoluirao. Ugodno nam je raditi zajedno, mislim da to i gledatelji osjete.

Od vozača do doktora

Mešin ovih dana u Kninu, Zadru i Okučanima snima Vrdoljakova “Generala”.

- Igram dr. Borisa Zdilara, čovjeka koji je u ratu organizirao sanitet, borio se da liječnici budu na prvoj liniji fronte, a nakon oslobođenja organizirao je kninsku bolnicu. Koliko znam, on danas i dalje radi na Svetom Duhu, no nisam ga, eto, još imao priliku upoznati. Kako je napisan, zanimljiv je lik - priča glumac koji je svojedobno sanitetsko lice tumačio u humorističnoj seriji “Naša mala klinika”.

- I zato me svi danas zezaju da sam uspio u od vozača hitne napredovati do doktora - kaže.

Igor Mešin rođen je 1967. u Zagrebu, otac mu je strojobravar, a majka trgovkinja. Po mami je iz Zagreba, a Mešini su podrijetlom iz Umljanovića pored Drniša.

- Svi Mešini su iz Umljanovića. Poslije II. svjetskog rata selili su se prema Slavoniji, a iz Slavonije se raštrkali diljem Hrvatske i svijeta. Ja se osjećam kao Zagrepčanin. No dalmatinskog sam temperamenta i ponosan na vlašku krv i vlak bez voznog reda prema ravnici - govori glumac koji je odrastao u Trnskom.

U Novom Zagrebu proživio je djetinjstvo i kvartovske igre, ranu mladost i prve ljubavi. U vrijeme njegova odrastanja Štulić je s Azrom pjevao “Nebo iznad Trnskog”.

- To nam je u to vrijeme svima bilo super. Štulić je živio u sigetskom neboderu i sa svog balkona gledao je Trnsko. Tako smo si mi klinici protumačili razloge pjesme “Nebo iznad Trnskog”. A možda smo bili posve u krivu – priča glumac koji je, kaže, u vrijeme kada je krenuo novi val još uvijek bio na dječjoj pjesmi “Da su meni cipelice, cipelice gojzerice..”.

- Zvečki i Kavkazu pripadala je generacija moje šest godina starije sestre. Nešto kasnije, u moje vrijeme, išlo se u Lapidarij, Kulušić, bili smo peta, šesta generacija Saloona… Da ne bih bio toliko na cesti, kako bih se nečim bavio, starija me sestra odvukla u ZeKaem. I tako… zarazio sam se. Kao mnogi koji su se previše motali po kazalištu.

Generacija 1988.

Na Akademiju ga je 1988. primila komisija u kojoj su bili Tonko Lonza, Joško Juvančić, Tomislav Radić, Damir Munitić, Izet Hajdarhodžić.

- Prema staroj generaciji profesora imali smo strahopoštovanje, velika je stvar bila da te ti ljudi prime na Akademiju. Vedran Mlikota, Zoran Čubrilo, Siniša Ružić, Nađa Nola, Barbara Rocco, Sunčana Zelenika, to je bila moja studentska generacija na Akademiji.

Mešin je prvo bio na ugovoru varaždinskog HNK kojem je presudio Štefančićev poziv u mjuzikl “Kralj je gol”. Već 23 godine član je Komedije, prošao je na Kaptolu više od 30 predstava, od kojih je neke i režirao. Bio je koredatelj “Malog dućana strave” i “Gubec-bega” te redatelj predstava “Skidajte se do kraja” i “Monthy Python’s Spalamot”.

Jedan od prvih filmova u kojima smo ga vidjeli bile su “Zlatne godine”, nebrojeno puta reprizirane na HTV-u. Iako je otad igrao u brojnim filmovima, “Ruskom mesu”, “Tri muškarca Melite Žganjer”, “Ne dao Bog većeg zla”, “Nije kraj”, Cvjetni trg” i drugima, više su mu popularnosti donijele serije. Igrao je u svim najpopularnijim humorističnim serijama od 1990. do danas, a najviše je ostao upamćen po ulogama u “Našoj maloj klinici” i “Odmori se, zaslužio si”.

TV serije

- Naravno, posljednjih godina najveću mi je popularnost na ulici donio show “Tvoje lice zvuči poznato”. Pored showa, kad mi djeca pristupe ulici, za njih sam uglavnom Mile Car iz “Klinike”, a ponekad i Neno Kosmički iz “Odmori se”. Obje serije bili su prekrasni poslovi, premda neusporedivi. Za snimanja “Klinike” svi smo bili jednako profesionalni, no znatno blesaviji. Radili smo u Ljubljani, odsjeli bismo u hotelu svaka dva mjeseca po petnaestak dana i osjećali se kao na maturalcu. Imao sam manju ulogu i više slobodnih dana nego ostali, pa bi mi rad na seriji došao kao nekakav odmor.

Unatoč hektičnom i vrlo kreativnom pozivu, Mešin privatno nastoji održati klasičan građanski život.

- U poslovnim obavezama uživam. Upravo zato što su raznovrsne, što radim voditeljske poslove, igram u filmovima i serijama, glumim u kazalištu, pa nekad i režiram. Kako je dovoljno uzbuđenja na poslu, nemam potrebu na drugoj strani života stvarati nove zaplete. Trudim se što manje svojim pozivom zamarati obitelj - govori glumac koji je dosad vodio showove “Ne zaboravi stihove”, “Supertalent” te “MasterChef Hrvatska”, a u “Celebrity MasterChefu” je i kuhao.

Ponekad radi i 14 sati dnevno, no angažmani nisu, kako bi netko možda pomislio, lukrativni.

- Imam vlastiti stan, zbog kojeg sam u simbiozi s bankom. Imam auto koji također još nije moj, te vikendicu koja je punčeva. Imam pun frižider. Da, naravno, živim bolje od većine Hrvata. No da isti ovaj posao radim u jednoj Njemačkoj, sigurno bih imao kuću s bazenčićem. Ali, ne žalim se. Da mi netko ponudi isti posao i Njemačku, odbio bih. Zbog mentaliteta. Nas ne plaćaju možda kao Nijemce, ali su prema nama finiji. Čim je velika lova, veći je pritisak producenata - rezonira.

Sabor i gluma

Sve poslove koje su mu dosad nudili, a imali su dodirnih točaka s glumačkim vještinama, prihvaćao je. Bi li, na primjer, prihvatio posao urednika središnjeg dnevnika?

- To ne. Pa tko bi ozbiljno shvatio taj dnevnik? Kad bismo Bitorajac i ja vodili dnevnik, tko bi nam povjerovao? Ja bih objavio da je potres na Filipinima i nitko me ne bi shvatio za ozbiljno. Kad bih, recimo, trebao komentirati događanja u Saboru, moji prilozi bi vjerojatno bili neprimjereni terminu. Da, Sabor doista ulazi u nivo glumačke inspiracije, ima tu mnoštvo likova i rečenica koje bi se mogle upotrijebiti u svakojakim predstavama. I onda vi pitate kako ja radim 14 sati… A na Markovom trgu društvo sjedne u devet i govori do pet ujutro. Sve ja vidim, vidim tko je pripremio svoj tekst, tko nije pripremio ništa, a tko je zaboravio gdje je.

Glumčev sin jedinac Roko ubrzo će biti punoljetan, no još nema konačni izbor zanimanja. Supruga Antonina je defektologinja.

- Vi radite u odijelu, govorite štoseve, svi vas obožavaju, a onda dođete doma i vrlo brzo se spustite na zemlju kad promislite kojom vam se profesijom bavi supruga. Ta usporedba čuva me od vrtloga taština i prolaznih problema koje doživljavam u svojoj profesiji - zaključuje glumac.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo