ALEKSANDRA MINDOLJEVIĆ DRAKULIĆ

ISPOVIJEST NEKAD OMILJENE TV VODITELJICE, DANAS UGLEDNE PSIHOLOGINJE Progovorila o najtežim životnim trenucima i moždanom udaru koji je pretrpjela

Zagreb, 071219.
Folnegovicevo naselje.
Aleksandra Mindoljevic Drakulic.
Foto: Ranko Suvar / CROPIX
Ranko Šuvar / CROPIX

 

Moždani udar je među najčešćim uzrocima smrti i ne bira životnu dob. Događa se kada se opskrba krvi u mozgu prekine, a stanice mozga propadaju - umiru.

Oštećenje moždanih stanica može dovesti do tjelesnog invaliditeta, ali i promijeniti način na koji razmišljate ili kako se osjećate. Moždani udar uzrokuje veći spektar invaliditeta od bilo kojeg drugog stanja, navodi Hrvatsko društvo za prevenciju moždanog udara, uz napomenu da postoje dvije glavne vrste moždanog udara: ishemijski moždani udar - nastaje zbog začepljenja krvne žile u mozgu, odnosno zbog ugruška; hemoragijski moždani udar - nastaje zbog krvarenja u mozgu ili oko mozga. Naziva se još i izljevom krvi u mozak. No, srećom, mnoge posljedice moždanog udara mogu se liječiti, a rehabilitacija zna biti jako uspješna.

Jedna od onih koju je spasila brza reakcija liječnika je doc. dr. sc. Aleksandra Mindoljević Drakulić, psihologinja, mnogima poznata i kao bivše TV lice. Od 2016. sveučilišna je profesorica na Filozofskom fakultetu u Centru za obrazovanje nastavnika u Zagrebu. Nositeljica je kolegija i studentima predaje ‘Psihologiju odgoja i obrazovanja’, piše Slobodna Dalmacija.

Kako je to izgledalo kad vas je pogodio moždani udar?

- Bilo je to prije dvije i pol godine. Kako vrijeme odmiče, sve se slabije sjećam detalja, što je i dobro jer kud bismo stigli bez famoznih mehanizama obrane kao što su potiskivanje ili zaboravljanje. Super je katkad ne sjećati se “grubih” stvari.

Jeste li možda imali simptome dan ili večer prije samog udara koji su upućivali na to da bi vas mogla zadesiti ‘kap’?

- Dan prije ujutro, bila sam na redovitoj vježbi joge i plesa, poslijepodne sam držala ispite na faksu, a navečer sam otišla na otvorenje izložbe Vaska Lipovca u Klovićevim dvorima i sve me to vrijeme samo strahovito boljela glava.

Je li istina da vam je sin spasio život tada?

- Ujutro se moj sin taman spremao u školu. Bio mu je tek drugi tjedan 6. razreda i dobro se sjećam da još nije dobio konačan raspored sati. Da jest, ja danas ne bih odgovarala na ova vaša pitanja. No, moj je Oleg toga dana, umjesto u 7.15 krenuo u školu u 9.30. Kad je vidio da sam oko 8 izbauljala iz sobe i zatim pala, i kad je shvatio da ne mogu govoriti, istog je trenutka nazvao tatu. Nažalost, nisam čula da ga zove, pa sam bila uvjerena da je to moj kraj. A kad je moj muž došao, odmah je nazvao Hitnu i našu zajedničku prijateljicu, ravnateljicu Hitne dr. Slobodanku Keleuvu, jer mu moja simptomatologija uopće nije bila jasna. A ja sam im bila silno zahvalna.

Zagreb, 071219.
Folnegovicevo naselje.
Aleksandra Mindoljevic Drakulic.
Foto: Ranko Suvar / CROPIX
Ranko Šuvar / CROPIX
 

Da vam nisu odmah u tako brzom roku napravili trombektomiju, bi li danas bio drukčiji ishod?

- Moguće je da sada ne bih odgovarala na vaša pitanja, i kako kažu u antologijskom srpskom filmu ‘Maratonci trče počasni krug’, bila bih “…dugačka, a ne visoka žena….”, ha, ha, ha…

Kakav je bio osjećaj ležati na postintenzivnoj neurologiji među osamdesetogodišnjacima koji su također preživjeli moždani udar, a neki od njih se borili i za život?

- Zeznut. Teško je bilo gledati sve te ljude koji, kao ni ja, nisu željeli umrijeti. Iako sam nevjernik, molila sam Boga da me stave s nekim mlađim pacijentom, po mogućnosti kontaktibilnim. Jer to je ključna stvar. Ne biti sam. Podijeliti s nekim svoje stanje. Odnekud sam crpila snagu, bila sam unatoč svemu staložena i slušala sam sve liječničke upute. Nisam kukala. Vježbala sam sama još u bolničkoj postelji. Jedino mi je bilo silno žao što ne mogu tako skoro van, jer sam gledajući kroz bolnički prozor osjećala da propuštam divno zagrebačko bablje ljeto.

Kažete da su vam ostale minimalne posljedice - koje?

- Danas je sve ok, osim rukopisa koji je katastrofa. Kad pišem studentima na ploči, katkad moram upražnjavati te starinske nastavne metode, snalazim se pišući kraticama, strelicama, simbolima i sl. Dođe mi da postanem ambidekster.

Koliko ste mjeseci bili na bolovanju i kako vam je to vrijeme proteklo?

- Bila sam samo tri mjeseca na bolovanju te sam se u siječnju 2018. vratila na puno radno vrijeme predavati na fakultetu. Nisam se više htjela uživljavati u ulogu bolesnika… preopasno bi bilo.

Osim fizičkih, jesu li vam ostale i neke psihičke posljedice?

- Ostala je borba s raznim tjeskobnim mislima i strah od invaliditeta, koji je puno jači od straha od smrti. Ali da nema te tjeskobe, život bi mi bio ravna crta, teška i glupa dosada. Iz tjeskobe crpim kreativnost, iz čega se rađaju brojne ideje pa je sada pravo pitanje kako ih zaustaviti…

Imate li danas pacijenta koji je preživio moždani?

- Nemam, ali svi moji kolege psiholozi, posebice kolege koji su zaposleni u toplicama, zdravstvenim ustanovama i sl. imaju svoje brojne primjere. Ja se pak danas znatno manje bavim psihoterapijskim radom jer, ako želiš raditi kako treba, psihoterapijski rad iznimno troši čovjeka. Uz posao na fakultetu radim uglavnom bračnu i obiteljsku psihoterapiju, što jako volim i što me uz redoviti posao mentalno drži u dobroj formi.

Zagreb, 071219.
Folnegovicevo naselje.
Aleksandra Mindoljevic Drakulic.
Foto: Ranko Suvar / CROPIX
Ranko Šuvar / CROPIX
 

Koji su vaši savjeti za oporavak drugim ljudima koji su to preživjeli?

- Svakome je nešto drugo važno, a ja ne bih željela da ispadne da drugima solim pamet…. Neki bi htjeli da ih se ostavi na miru, žele svoj mir, bez volje za socijalizacijom, neki pak hoće razgovarati, imati društvo, a treba samo, čini mi se, istinski željeti živjeti, priča Aleksandra Mindoljević Drakulić za Slobodnu Dalmaciju.

Nedostaje li vam posao novinarke i TV voditeljice?

- To ne, jer svoj nastavnički posao iznad svega volim. Ali, znanje i iskustvo koje sam godinama stjecala voljela bih jednom možda ukomponirati u program Hrvatskoga radija koji obožavam slušati, ali zapravo nije nužno. Niti aktivno na tome išta radim. To postoji zasad samo kao stanovita ideja, bolje rečeno kao podloga iluzije i to je sve. Kako kažu: ako se ikada zvijezde poklope.

Može li masaža biti opasna?

Jeste li imali u obitelji slučajeva moždanih udara?

- Možete li to vjerovati - nitko! Ni u tri koljena unatrag. S druge strane, ni ja nisam imala nikakve rizične faktore poput masnoća, šećera, visokog tlaka, fibrilacije atrija, što inače pridonosi stvaranju ugrušaka i moždanom udaru. Štoviše, uvijek me mučio nizak tlak. I onda se postavilo pitanje kako to da me je moždani uopće pogodio. Rekonstruirajući sve, tog mi se dana zapravo dogodila disekcija vratne arterije - karotide, i to zbog jedne lijepe stvari. Zbog plesa, hip hopa, kojim sam se u to vrijeme intenzivno bavila i čak sam se počela pripremati za neke manje nastupe. Naglo sam u plesu, unatoč razgibavanju, okrenula vratom i to je bilo to – mehanička povreda bila je uzrok mojega “kolpa”. Docent Hrvoje Budinčević s Klinike Sv. Duh rekao mi je da je u svojoj 20-godišnjoj praksi imao samo jedan takav slučaj, baletana koji je plešući u srednjim godinama slično doživio - kaže nam Aleksandra.

A što je to disekcija (rascjep) vratne arterije i kad se može dogoditi, te koja je uloga te traume na razvoj moždanog udara? Stručnjaci navode da je vrat iznimno složena struktura i da ne bi s njim trebali raditi nagle pokrete, niti ići na agresivne masaže ili kojekakva "namještanja vrata i kralježaka".

Bilježe se razne komplikacije, od oštećenja živaca i bijele moždane tvari, do disekcija vratnih krvnih žila i posljedično moždanih udara, nakon kojih ostaje neurološko oštećenje ili čak i smrt. Nakon takvog zahvata znaju proći i dani prije nego što se dogodi moždani udar i liječnicima je teško povezati recimo masažu i namještanje kralježaka s tim ozbiljnim stanjem.

Međutim, pojedini znanstvenici navode, napose oni iz Američkog udruženja za liječenje moždanog udara, da su pronašli poveznicu za nastanak 158 moždanih udara s disekcijom cervikalnih arterija.

Takva ozljeda vratnih žila bila je uzrokovana traumom kod 98 pacijenata (63 posto), a od tog broja njih 38 (39 posto) ozljedu je zaradilo tijekom kiropraktičarskog postupka na području vrata. Voditelj istraživanja dr. John W. Norris to je objasnio činjenicom da su vratne arterije podložne disekciji, a posebno vertebralne aretrije zbog njihovog zavojitog tijeka koji prati kralježnicu.

Navodi se još da je od spomenutih 38 kiropraktičarskih pacijenata s disekcijom, njih 30 imalo disekciju vertebralne, a osam disekciju karotidne arterije. Američki stručnjaci pritom su upozorili da je sve više dokaza po kojima je disekcija vratnih arterija najčešći uzrok ishemičnog moždanog udara kod osoba mlađih od 45 godina.

Doduše, ipak se ograđuju i navode da su kiropraktičarski tretmani u načelu rijetko rizični, ali se u ovim gore navedenim slučajevima radilo o ozbiljnim komplikacijama pa treba oprez. Ako već idete kod kiropraktičara, onda treba birati one iskusne i sa priznatim certifikatima, te se savjetovati sa liječnikom. Ako idete na masažu izbjegavajte snažne pritiske na vratu i druge neprovjerene tehnike u području vrata.

U znanstvenom radu "Disekcija vertebralne arterije kao uzrok recidivnog, prolaznog poremećaja cirkulacije mozga" (V. Djaković, D. Alvir, A. Roglić, Z. Poljaković, V. Matijević) se navodi, među ostalim:

- Zahvaljujući razvoju novih dijagnostičkih, za pacijenta manje rizičnih postupaka, disekcija se sve češće dijagnosticira. Važnost rane dijagnoze je tim veća što se infarkt mozga može razviti i nekoliko tjedana nakon nastanka disekcije. Ranom dijagnostikom i liječenjem može se spriječiti ili ublažiti simptome infarkta malog mozga ili mozgovnog debla.

Pravodobna antikoagulantna terapija obično sprječava razvoj tromba i prevenira eventualne tromboemboličke incidente u VB slivu. Dosadašnja iskustva pokazuju da je VAD uzrok infarkta mozga ili prolaznog poremećaja cerebralne cirkulacije uglavnom u mlađih osoba, ali to ne znači da se disekcija ne događa u osoba starijih od 50 godina - navodi se u tom znanstvenom radu.

 

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo