NEBESKI SKOK

JOŠKO VLAŠIĆ ODGOVORIO TOMIĆU 'Pokušavate pojednostaviti Blankin odnos s Bogom i raskrinkati ga pred ljudima'

Split, 270413.
U Parku mladezi na zelenoj povrsini atletskog kluba ASK velikani sporta zasadili su 120 maslina. Sadnji su nazocili Blanka Vlasic, Josko Vlasic, Jozo Alebic, braca Slavko i Jure Zuzul, Jure Sundov, Zdravko Omrcen,Marija Kapetanovic, Dragan Mustapic i mnogi drugi. Program je vodio Ivan Vestic.
Na slici: Blanka i Josko Vlasic.
Foto: Jadran Babic / CROPIX
Jadran Babić / CROPIX

Vidim g. Tomić, pokušavate pojednostaviti Blankin odnos s Bogom i raskrinkati ga pred ljudima. Vaša tvrdnja da Ga ona moli za svoj rezultat ili da ostale natjecateljice budu neuspješne ne odgovara istini, piše Joško Vlašić za Slobodnu Dalmaciju.

Pokušavate uvjeriti javnost da je moja kćerka tako površna? Zašto je vaša želja ovaj put nadvladala vašu intuiciju?

Razvijanje daljnje teze u vašem tekstu je, iako apsolutno prihvatljivo, zbog kako rekoh krive hipoteze naprosto beskorisno.

Talenti su nam dani, bez naše zasluge, ja ću kazati od Boga, a vi kako hoćete… Što ćemo dalje s njima ovisi o svakom od nas. Svi naši trudi i okolnosti dovode nas do nekakvog rezultata koje najčešće mjerimo po ljudskim standardima.

Zašto neuspjeh po našim standardima ne bi bio blagoslov? Zašto nas to ne bi doveo u situaciju da budemo bolji; prema sebi, drugima…

Ante Tomić: Što će Bogu olimpijska bronca u skoku u vis? Da je htio, mogao je valjda uzeti zlato


Ne opredjeljuje nas zemaljski cilj koji dosežemo, već put koji prolazimo. Mada on nije pod svjetlima reflektora, ne znači da je manje važan, dapače.

Svega je ovoga moja kćerka svjesna. Boreći se iz dana u dan da bude bolji čovjek, ma što god to značilo u centimetrima.

Nedavno je napisala: Stres koji se nakupljao mjesecima, a usudila bih se reći i godinama, počevši od 2011. i prvih simptoma ozljede na lijevoj peti, ipak ne nestaje jednom odlukom, niti u jednom danu. Svakodnevno sam ga poklanjala Bogu, kao i sve sumnje i strahove.

Ništa drugo vrijedno darivanja nisam imala. A On, znam, najviše voli kad je prvi kojem se obraćam. Nije me pitao koliko je drugima teže nego meni, On se brine za svaku ovčicu, jer svatko od nas ima svoje poslanje u Njegovom mozaiku.

Mi svojim ograničenim pogledom ne možemo dokučiti Božju logiku, ali ona postoji neovisno o našem shvaćanju. Tako sam i ja pronašla svoje mjesto uz Jedinog koji do kraja razumije. I baš kao ja, tako i svi imamo pravo prići Mu sa svim što nas muči i tišti.

Neće nas taj potez osiromašiti za druge, već učiniti boljim ljudima. Zašto bi to ikome bio trn u oku?


Besplatno se prijavite na portala Jutarnji.hr

Izdvajamo