Budimir Šobat Buda je mnogo toga: on je kondicijski trener, nesuđeni pravnik, ronilac i osvajač nagrada u bodybuildingu. Od subote on je i ponosni vlasnik novog svjetskog rekorda u statičkom ronjenju na dah u bazenu - pod vodom je proveo pune 24 minute i 11 sekundi.
Sve što radi dolazi iz velike ljubavi prema 17-godišnjoj kćeri Saši. Ona je autistična, ima epilepsiju, a kao malenoj su joj dijagnosticirali i cerebralnu paralizu. No supruga Sandra i on upornim radom i vježbanjem tu su dijagnozu uspjeli pobijediti.
Prve čestitke
Saša danas hoda, a ona i njena majka bile su u sedmom paviljonu Zagrebačkog velesajma kad je Buda oborio rekord. Nije im bilo lako - Sašu je uzbudila gomila ljudi i voda, jer je obožava, a Sandru je bilo strah gledati svog supruga koji ne diše. No, kad je izašao, upravo su one bile prve koje su mu čestitale. Buda kaže kako pod vodom uopće nije razmišljao. Kad zaroni, uzme si nekoliko minuta da se namjesti i to je sve. Nakon toga ulazi u stanje koje naziva “samo plutam”.
Drugim riječima, on posve isprazni mozak od svega što se oko njega događa, a ne smeta mu ni buka niti zaranjanje drugih ljudi u bazen.
- Kad sam čuo pljesak, znao sam da sam oborio rekord. Ostao sam u bazenu još nekoliko trenutaka, jer sam se s trenerom dogovorio da ne forsiram više nego što treba. Nisam osjetio euforiju - zapravo, pomislio sam na to što kod kuće trebam obaviti kada se vratimo s Velesajma, jer je bio moj red da čistim kupaonicu - rekao je Buda nakon izlaska iz bazena, gdje su ga čekali mnogi kako bi mu čestitali. Bilo je i onih koje poznaje iz Centra za autizam, koji Saša pohađa.
Dao sve što ima
U svom pothvatu ne vidi ništa posebno, pojasnio je. Jedna mama koja ispeče kolače i donese ih u Centar za autizam ili tata koji, osim svojeg djeteta, povede još dvoje mališana zubaru, učinili su isto kao i on, smatra. Svaki od njih dao je sve od sebe.
- To što sam učinio je kap u moru onoga što roditelji djece s autizmom čine za to da im poboljšaju život. Ja, eto, ronim i odlučio sam oboriti rekord kako bih privukao pažnju na živote djece i odraslih s autizmom, kao i njihovih obitelji, koji žive na jedan poseban način i svakog dana se bore da bi postigli stvari koje su drugima normalne - kaže Buda.
Važno je educirati
Dodao je i kako je obaranje rekorda odlučio iskoristiti da bi javnosti prenio poruku kako su djeca i odrasli s autizmom dio našeg društva. Premda ne govore, oni razumiju što se oko njih događa, i sigurno je da ih bole ružne reakcije okoline. Premda je sve manje onih koji će se rugati, takvi ljudi uvijek postoje i treba ih educirati. O ovom se poremećaju mora govoriti.
- Naše je društvo dosta senzibilizirano što se tiče djece i odraslih s autizmom, no ipak ima prostora za poboljšanja. Želim da svaka osoba s autizmom, bez obzira na to gdje živi, ima jednake uvjete - ističe Buda.
Njegova supruga Sandra nakon izranjanja je bila presretna jer je sve prošlo dobro. Nijedan sport nije bezopasan, kaže, a ovaj pogotovo. Ispričala nam je koliko ih je Sašina dijagnoza promijenila.
- Buda je sate i sate radio s njom. Učio ju je sve: kako držati čašu vode, kako jesti. Dao je sto posto kako bi je pripremio da bude polusposobna za život u nekoj zajednici, jednog dana kad nas više ne bude. Sport je oduvijek bio njegov ispušni ventil, a drago mi je da zbog ove akcije ljudi pričaju o autizmu. Osobe koje ga imaju su ljudi kao i svi, ako ne i bolji - dodaje Sandra.