FILMSKA PRIČA

NEVJEROJATNA ISPOVIJEST BIVŠEG NOGOMETAŠA Bio je rezerva u trećoj engleskoj ligi, a onda je ponuda saudijskog princa okrenula njegov život naglavačke

    AUTOR:
    • Davor Krile

  • OBJAVLJENO:
  • 19.04.2019. u 23:15

Screenshot / YouTube

 

Grand Hotel u Cannesu, 1976. U vruću ljetnu noć, bogataš i siromah voze se u dizalu. Bogataš je princ Abdulah bin Naser, unuk osnivača Saudijske Arabije i sin bivšeg namjesnika Rijada. Siromah je Eamonn O’Keefe: sin tiskara, nogometaš iz Manchestera, vlasnik kuće u Oldhamu. Muškarci se vraćaju iz kasina. Abdulah je izgubio.

Eamonn se ne kocka, ali je pobijedio. Prije nekog vremena bio je rezerva u trećoj engleskoj ligi, uvijek u brizi kako platiti račune. Sad leti prvom klasom, spava u hotelima, na velikoj je turneji po Europi s najvećim bogatašima. Odjednom se u liftu Abdulah okreće prema njemu. “Namjeravao sam ti nešto reći”, govori mu Abdulah i stavlja ruku na rame, “nalazim da te volim”.

Eamonn osjeća prinčev dah u kojem se miješaju cigarete i Johnnie Walker. Nervozno odgovara: “Misliš - kao brat?”

“Ne”, kaže Abdulah. “Ne kao brat.” Bio je to za jednoga trenutak skrivene istine, a za drugoga početak nevolje.

Frapantnu priču bivšeg nogometaša objavio je BBC. Eamonn O’Keefe, koji sad ima 65 godina, napisao je autobiografiju čiji naslov sažima njegov život: od zelene trave katoličkog kluba sv. Klare do vruće saudijske avanture. Četrdeset godina je šutio, a danas se liječi od raka i nema više puno izgubiti.

Popis potreba

Odrastao je u poslijeratnoj Britaniji. Njegov otac, Irac, vodio je nogometni klub katoličke župe, dok je mama prala i glačala dresove. Postao je dobar nogometaš: najprije u juniorima, a potom i u prvoj momčadi Manchester Uniteda sve dok nije slomio nogu. Njegov san pod svjetlima Old Trafforda bio je ugašen. Kada mu je noga zacijelila, potpisao je za Stalybridge Celtic, poluamaterski klub. Njegov prvi menadžer bio je George Smith. George je ubrzo napustio Stalybridge kako bi vodio Al-Hilal, jedan od najvećih klubova u Saudijskoj Arabiji. Ubrzo je pozvao i Eamonna da dođe na probu. Ako bi impresionirao, bio bi prvi Europljanin koji bi zaigrao za Al-Hilal.

Nije mu se sviđala samo promjena klime: na pameti mu je bila i budućnost djece, a angažman bi značio vraćanje hipoteke prije plana. Ubrzo ga je u Rijadu čekao Smith. Dvadesetogodišnji mladić bio je u alternativnom svemiru, u trenutku kad je saudijska ekonomija cvjetala nakon svjetske naftne krize.

Eamonn je prvi put vidio princa na Al-Hilalovu treningu. Dovezao se u plavom Buicku, a George je rekao: “Vidiš li onaj auto? To je predsjednik, a on kaže da ili ne ugovoru.” U tom trenutku, lopta s desnog krila doletjela mu je na trepavicu i svojim ju je plavim uvojcima s čela poslao ispod spoja stative i vratnice. Za pet minuta doletjela je još jedna slična, s lijevog. George mu je šapnuo da slobodno doda još nulu svakoj plaći koju zamišlja. Nakon utakmice  sreo se s princom. Ovaj mu je dao naputak da zapiše svoje potrebe. Napravio je listu: gotovina, auto, stan, letovi za Englesku i privatno školovanje za djecu. Na sljedećem treningu plavi Buick se opet zaustavio te je princ parafirao papir i ne gledajući ga. Ubrzo je otišao u Manchester po obitelj.

Odlučio lagati

Abdulah se sve više sviđao Eamonnu, naročito nakon što mu je kupio i srebrni Pontiac Ventura. Mladić iz Engleske uklopio se u život saudijske elite i nisu ga previše dirala javna šibanja na trgovima: život je bio dobar. Zbližavanje s princom bujalo je do trenutka kada je eksplodiralo, ali tek nakon što ga je pozvao da ga prati na turneji po Parizu, Cannesu, Rimu i Kairu.

Nakon što mu je princ razotkrio osjećaje, Eamonn se pokušao braniti tvrdnjama da nije gay i da je oženjen… Iz Abdulaha je počela kuljati hladnoća: vruća noć u Cannesu pretvorila se u Arktik. Eamonnu je bilo neugodno, ali nije bio zabrinut. Princ mu je obećao da će se vratiti na odnos predsjednika i igrača, a on je povjerovao. Tek je naknadno shvatio da je u pogibelji. Homoseksualnost je bila - i još jest - smrtni grijeh u S. Arabiji, a kraljevska obitelj centar svemoći.

Povjerio se Smithu koji mu je rekao: “Neće to ostati samo na tome, idiote”. Preporučio mu je da hitno napusti zemlju, jer mu se može dogoditi svaka vrsta nesreće zbog upućenosti u tajnu jednoga od najmoćnijih ljudi. Obitelj mu je, srećom, bila u Engleskoj. No, da bi i sam napustio S. Arabiju, njegov šef - dakle, princ - morao je potpisati izlaznu vizu. Odlučio je lagati. Složio je priču da mu je otac bolestan. Princ je šutke slušao i puštao ga da se znoji. Tek za dva dana primio ga je iznova kako bi ga upitao odlazi li trajno. Dok ga je Eamonn pokušavao uvjeriti u suprotno, ovaj je rukom već pisao sporazum na arapskom po kojemu može otići kući, ali na tjedan dana.

Gromada mu se odvalila sa srca kad je njegov avion konačno dotaknuo tlo Heathrowa. Da njegovim mukama tada nije došao kraj, doznat će kasnije, kad se krenuo nanovo registrirati u nogometnom savezu.

Za otpusnicu iz Rijada zatražili su, kao osvetu, oko 8000 funti za prekid ugovora, 1500 rijala za nepostojeći popravak klime, 300 funti za otplatu nikad primljenog zajma… Tek kad je zaprijetio objavom detalja slučaja, bio je slobodan iznova zaigrati u Engleskoj. Plaća mu je ostala na saudijskom računu, morao je zbog dugova prodati i kuću u Oldhamu, ali je umaknuo žrvnju ucjene.

Kasnije će dogurati do Evertona i zaigrati u Premier ligi, a i za irsku reprezentaciju. Abdulah je bio predsjednik Al-Hilala sve do 1981. O njemu se ne zna mnogo, pa čak ni je li još živ.


Besplatno se prijavite na portala Jutarnji.hr

Izdvajamo