50 GODINA POSLIJE

POZNATI HRVATI PRISJEĆAJU SE GDJE SU BILI 20. SRPNJA 1969.: Gdje smo bili kad je Armstrong hodao po Mjesecu...

    AUTOR:
    • Jutarnji list

  • OBJAVLJENO:
  • 20.07.2019. u 09:30

 

Danas se navršava 50 godina od povijesnog dana kad je čovjek prvi put stupio na površinu Mjeseca. U večernjim satima po srednjoeuropskom vremenu astronauti NASA-ine misije Apollo 11 Neil Armstrong i Edwin Buzz Aldrin lunarnim modulom Eagle (Orao) spustili su se u More tišine i postali prvi ljudi koji su hodali po Zemljinu satelitu. U Mjesečevoj orbiti u komandnom modulu čekao ih je treći legendarni astronaut, Michael Collins.

Taj događaj bio je senzacija u cijelom svijetu. I mnogi poznati Hrvati pratili su ga na radiju i televiziji. Spuštanje čovjeka na Mjesec komentirao je na tadašnjoj Televiziji Zagreb inženjer Josip Kotnik, astronautski stručnjak koji je, uz ostalo, smislio žiroskop koji se upotrebljavao u svemirskom programu Apollo. Kotnik je trojici slavnih astronauta bio i jedan od domaćina kad su u listopadu 1969., samo tri mjeseca nakon šetnje po Mjesecu, posjetili Zagreb.

JOŽA MANOLIĆ

Prijenos sam pratio na radiju, a ne na televiziji

 

“Sjećam se slijetanja na Mjesec, kako ne! Odmah je tad bila podijeljena publika. Jedni su smatrali da je to izmišljena vijest puštena da malo zabavi narod, a drugi su vjerovali da je to stvarnost koju treba poštivati i dalje istraživati kako iskoristiti taj uspješan prvi korak za daljnje korake u privikavanju čovjeka na tu atmosferu i život na Mjesecu”, rekao nam je 99-godišnji Josip Manolić, najdugovječniji hrvatski političar. On je, kaže, bio među ovima koji su vjerovali u taj veliki uspjeh čovječanstva.

“Bio sam tada u Zagrebu, doma smo to pratili na radiju. Ne bih se sad mogao sjetiti detalja prijenosa, no znam da je mnogo ljudi tada sjedilo napeto uz radio. Postojala je televizija, ali nije tada bila toliko široko u primjeni. Čovjek nikada nije potpuno sam, tako sam i ja slijetanje pratio u društvu istomišljenika. Bio sam tada aktivan političar u Saboru SR Hrvatske, a onda sam se za par godina, 1972., prvi put umirovio”, prisjetio se Manolić, koji je imao 49 godina kada je posada Apolla 11 sletjela na Mjesec.

GABI NOVAK

O tome smo razgovarali mjesecima, bila je to glavna tema u društvu

 

“Bila je to velika stvar u tadašnje vrijeme, potez koji se dugo spremao, i mi smo ga s nestrpljenjem čekali.

Sjećam se tog dana, tog uzbuđenja, sjećam se da smo gledali prijenos na crno-bijelom televizoru i da se o slijetanju čovjeka na Mjesec pričalo mjesecima... Bila je to glavna tema u našemu društvu, samo se o tome razgovaralo, fascinirao nas je taj čudesan događaj i uglavnom smo komentirali: ‘Pa što nas sve u budućnosti čeka ako je ovo moguće?’ Danas smo došli do dronova, kako je ta tehnologija samo uznapredovala! A ovi što tvrde da to nije istina, rade oko toga teorije zavjere, stvarno smatram da su to gluposti. Pa nismo valjda toliko naivni?!”

MIROSLAV ĆIRO BLAŽEVIĆ

Egipćani su od tog događaja napravili spektakl

 

“Naravno da se sjećam tog povijesnog dana, bio sam u Kairu, gdje smo imali utakmicu, ja sam tada bio u švicarskom Sionu. Egipćani su od toga napravili pravi spektakl, suprotan onome što radimo mi Europljani. Duhom sam i ja bio s Armstrongom na Mjesecu. Bilo je divno. Od sreće smo se valjali po pijesku ispred Keopsove piramide.

Dobio sam koji postotak optimizma više, iako sam prije toga bio pao s deve. To je za svakog pametnog čovjeka bio podvig koji otvara nove horizonte, događaj koji ponovno ulijeva nadu. Čekam kad će opet doći nešto iz svemira da nam popravi život i seksualno nas oslobodi.”

TEREZA KESOVIJA

Živjela sam u Parizu, svi smo buljili u ekran i čudom se čudili

 

“Kad je prvi čovjek sletio na Mjesec, već sam nekoliko godina bila u Parizu, tamo sam otišla 1965. godine. Svi smo buljili u ekran, čudom se čudili. Pisalo se i pričalo samo o tome. Nema tko to nije spomenuo. Svi smo bili zabezeknuti činjenicom da se takvo što dogodilo. Bila je to prava revolucija. Mene je osobno još i više fascinirala prva žena u svemiru, Valentina Tereškova. Ljudima je i danas impresivno to što se dogodilo prije 50 godina. Neki su čak rezervirali i privatni put na Mjesec. Ja još nisam.”

DUŠKO LOKIN

Imam i privatne veze s tim događajem: moj prvi rođak napravio je satove za posadu Apolla 11

 

“Kako me pitate jesam li pratio? Pa tko živ nije pratio slijetanje na Mjesec!? Sjećam se kao da je bilo jučer. Tada sam živio u Zadru. Nismo u to doba svi po kućama imali televizore, pa smo slijetanje gledali u Domu sindikata, među Zadranima poznatom kao Kampo Kaštelo. Svaku smo se večer ondje okupljali i gledali domaće vijesti i talijanske zabavne emisije. Bilo je nekih koji su tada, a i danas, sumnjali u vjerodostojnost tog događaja, no ja zbilja nikad nisam sumnjao.

Pitanje je jedino zašto su Amerikanci odustali od takvih pothvata. A sad ću vam reći nešto što nije javno poznata stvar. Naime, moj prvi rođak, sin moje tete, John Vitalich iz Wellingtona u državi Washington, tada je radio u NASA-i. On je bio inženjer i napravio je posebne ručne satove za posadu Apolla 11 koje su oni nosili na svojoj misiji na Mjesec.

U međuvremenu je umro, no ja se i dan-danas hvalim njegovim uspjehom. Rodom je iz Komiže, kao i moja mama, ali cijeli je život proveo u SAD-u. Srpanj 1969. posebno mi je ostao u sjećanju jer sam tada izdao svoju prvu ploču, singlicu ‘Draga Marija/Stol za dvoje’, tako da i ja sada imam 50. obljetnicu.

Čovjek bi mislio da sam tih dana prije izdavanja ploče imao posla, ali nisam ništa radio, zato sam i stigao gledati televizor. Mi smo tu singlicu snimili u jednom danu. Moj Vedran Božić i ja išli smo iz Zadra za Zagreb u starom fići, jedva smo cijeli stigli. Snimili ploču u studiju sa Stjepanom Mihaljincem i vratili se drugi dan u Zadar. Čas posla! A singlica je bila prodana u više od 3000 primjeraka.”

OLIVER MLAKAR

Jedna od najuzbudljivijih noći u mojem životu

 

“Sjećam se jako dobro te večeri kada je prvi čovjek kročio na Mjesec, bila je to jedna od najuzbudljivijih noći u mojem životu. Gledao sam prijenos kod kuće. Svi smo s nevjericom čekali da vidimo što će se dogoditi. Komentator je na našoj televiziji bio inženjer Josip Kotnik, koji je u to vrijeme bio zadužen za zbivanja vezana za putovanja po svemiru, pa, među ostalim, i za slijetanje prvih ljudi na Mjesec. Sjećam se da je to odradio jako stručno i zanimljivo.

Uzbuđenje je bilo zaista veliko, svi smo pričali da je gotovo pa nevjerojatno to što se događa. To je bio korak koji je obilježio cijelo stoljeće. Iz tog se vremena sjećam i jednog detalja koji je usko vezan za moj obiteljski život. Moja je Dunja to ljeto bila tri mjeseca u Francuskoj, učila je jezik, tako da nismo skupa gledali prijenos. Tada smo već živjeli zajedno, pa sam ga gledao s njezinom obitelji. A što se tiče onih koji ne vjeruju da je čovjek zaista bio na Mjesecu - znate kakvi su ljudi, uvijek ima pametnjakovića koji ne mogu povjerovati u lijepe stvari.”

MANI GOTOVAC

Gledali smo u našem stanu u Visokoj, ali mene to uopće nije zanimalo

 

“Gledali smo prijenos uživo na televizoru u stanu u Visokoj ulici u Zagrebu. Bila sam tada u braku s Perom Gotovcem, a u gledanju slijetanja na Mjesec pridružilo nam se još nekoliko parova. Mene vam to osobno uopće nije zanimalo, sjećam se da sam se svađala sa svima i tumačila: ‘Slijeću na Mjesec umjesto da slijeću u ljudsku dušu’. Mislila sam da je to sporedno pitanje i sporedna pojava, važnije je ustanoviti kako bi čovjek na Zemlji mogao biti sretniji, malo manje očajan, manje nesretan...

Da se bar sav taj novac za svemir primjerice uložio u istraživanje ljudske psihe. Istodobno, održavale su se i Dubrovačke ljetne igre, a ja sam u to vrijeme bila šefica pressa, sjećam se da je te godine Grad živio za teatar, igrao je Dundo Maroje u režiji Koste Spajića, a meni je slijetanje na Mjesec, u odnosu na Igre, bilo potpuno nebitna stvar.”

BOŽO BIŠKUPIĆ

Prijenos s Mjeseca bio je za mene spektakularno, autentično iskustvo

 

“​Zar je prošlo već 50 godina od tog dana, sad ste me stvarno zatekli!? Tog sam srpnja 1969. privatno putovao u Njemačku i jedino čega se sjećam jest da sam ondje uživo na televizoru gledao prijenos. Bilo je to spektakularno, autentično iskustvo, gotovo nepojmljivo, nevjerojatno gdje je ljudska noga stupila.”

VELJKO BULAJIĆ

Ne sjećam se ama baš ničega

 

Filmski redatelj Veljko Bulajić u ljeto 1969. dovršavao je svoj najveći hit, film “Neretva”. Na pitanje gdje je gledao spuštanje čovjeka na Mjesec i kakva je atmosfera bila tih dana samo je kratko odgovorio: ‘’Ne sjećam se ama baš ničega”.


Besplatno se prijavite na portala Jutarnji.hr

Izdvajamo