“Ne mogu spavati, nekako sam napet. Možete li mi dati nešto a da nisu tableta ili čaj, možda kakav CD za duboki san ili za opuštanje?”
Teško da se ovaj razgovor u današnje vrijeme može čuti u ljekarni gdje obično tražimo pomoć u takvim situacijama. No, to bi mogla postati stvarnost kad bi farmaceuti na svoje police stavili glazbeni repertoar pijanista Josipa Joea Meixnera, koji se zadnjih desetak godina silno trudi da bolje spavamo uz glazbu ili da se opuštamo uz zvukove klavira. Ili uz, kako ju je nazvao autor, piano medicinu.
Naime, taj hrvatsko-austrijski pijanist godinama ciljano sklada glazbu koja bi trebala pomoći onima koji teško zaspu ili pak onima koji se ne znaju opustiti, pa čak i poboljšati krvni tlak, smanjiti stres i problem burnouta. Da u piano medicini ima nešto, potvrdila je i službena medicina, odnosno, studija rađena na Sveučilištu u Beču. Mjerenjem funkcije tijela uz učinak Meixnerove glazbe utvrđeno je da su one zaista poboljšane. Za tjedan dana na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji Josip će promovirati knjigu “Glazba kao lijek”, u kojoj se na jednostavan način pokušava objasniti čitateljima kako glazba može pomoći da žive zdravije i da se osjećaju bolje.
Patio od visokog tlaka
A sve je počelo s Josipovim osobnim zdravstvenim problemima. “Prije desetak godina dijagnosticiran mi je visoki krvni tlak i, naravno, liječnici su odredili terapiju. No kao glazbeniku činilo mi se da bih možda mogao pomoći sam sebi i glazbom pa sam krenuo u istraživanje utjecaja muzike na zdravlje. Pročitao sam gomilu literature i na kraju shvatio da u tim raznim ponudama ima previše nelogičnosti poput one - ako imaš problem s bubrezima, slušaj petu Beethovenovu simfoniju. Krave će imati više mlijeka ako slušaju Mozarta!?”, kaže Josip. Dodaje kako se najviše preporuka za opuštanje veže baš za Mozartovu glazbu, što baš ne drži vodu, ali i uz najbolju volju nije našao ni jednu kompoziciju koja je skladana baš za opuštanje. Svakoj, naime, nešto fali ili pak ima viška.
“Sva glazba ima zadaću da nam digne emocije. Nerijetko se naglašava baš Mozart, ali činjenica je da sve njegove sonate imaju tri stavka. Prvi i treći uvijek su brzi i glasni, što nije za opuštanje, a jedino je drugi polagan, no nitko nam ne kaže da slušamo primjerice samo drugi stavak ako se namjeravamo opustiti. Sve me to potaknulo da pokušam skladati ciljane kompozicije i na kraju je ovaj moj CD dobio potvrdu školske medicine da pozitivno djeluje na neurovegetativni sustav.
To što ja komponiram nije neka romantika, nije neka genijalna glazba u umjetničkom smislu, ali njezina zadaća i nije poticanje emocija nego opuštanja ili spavanja”, objašnjava Josip. Naglašava da ti parametri za opuštanje moraju biti prisutni neprestano. Sat vremena kontinuirane glazbe koja nema dinamičkih, ritmičkih i harmonijskih promjena. Poanta je da se prati 60 otkucaja u minuti jer tako kuca naše zdravo srce i sinkronizira se s glazbom. Osim toga ta glazba ne smije ući u uho jer će za sat ili dva, a ako ne, za dan ili dva, postati dosadna. Naglašava da održava koncerte na kojima se ne sjedi već dok on svira ljudi leži u ležaljkama i čak 80 posto publike nakon nekog vremena ozbiljno spava!
“Bitno je također da su kod opuštajuće glazbe akordi konsonantni jer disonantni nas uzbuđuju. Oni se primjerice koriste u filmovima strave i užasa. Cijela holivudska priča je u glazbi. Ugasite ton i scene, sve što je na ekranu, uopće nas neće uzbuditi niti rasplakati ili nasmijati”, kaže Josip koji je u glazbene vode krenuo davnih godina u rodnom Sisku.
Pijanistički počeci
“Želiš li svirati violinu ili klavir? Ako izabereš violinu, odmah ćeš je dobiti, a na klavir ćeš malo čekati. Te tatine riječi i danas pamtim vrlo živo. Odabrao sam klavir, a razmišljajući o toj odluci s odmakom, učinio sam pravu stvar. Naime, da sam odabrao violinu, ništa od mene. To je instrument koji u početku valja vrlo predano vježbati što meni i nije bilo neko veselje. Kao klinac bio sam prilično lijen i zaigran. S klavirom sam se švercao, osobito prvih godina. Svirao sam ono što mi se htjelo, a ne ono što sam morao. Tek kad sam malo poodrastao shvatio sam da je klavir odličan mamac za djevojke. Sate sam provodio za klavirom pa sam već u 13. krenuo s jazz improvizacijama”, objašnjava Josip svoje pijanističke početke.
Nastavak je slijedio upisom u treći razred srednje Glazbene škole Vatroslava Lisinskog u Zagrebu i ulaskom u estradne vode. “Barem 40 koncerata imao sam s Arsenom Dedićem, zatim sa Zdenkom Kovačiček, Radojkom Šverko. U Komediji sam se uključio u “Gubec Bega” i “Gričku vješticu”. Sve se to zbivalo do moje 22. godine, a onda sam slučajno krenuo u Beč. Istina, moji su bili folksdojčeri. Mama i tata govorili su njemački, a ja samo ruski koji je tada bio čest u školama. Bio sam vjerojatno pravi raritet u Beču - Meixner koji ne zna njemački! No, to mi nije smetalo da odaberem Beč jer sam čuo da neki bend traži klavirista. Došao i ostao trideset godina. Dapače, vrata su se samo otvarala i ubrzo sam utrčao u najpopularniji bečki kabare Simpl, postao glazbeni direktor, i tamo ostao punih devet godina”, kaže Josip.
Hollywoodka škola
Međutim, “vrag mu nije dao mira”. Tvrdi da je vuk samotnjak u idejama te da ga je kazalište, koje uvijek mora raditi timski, previše sputavalo. Osim toga, tata mu je davno bacio bubu u uho tvrdeći da je Amerika obećana zemlja u kojoj je sve moguće. Ako hoćeš nešto napraviti, moraš otići preko bare. Gdje drugdje nego u Hollywood.
“Uzeo sam dva kovčega i otišao u Kaliforniju, uvjeren da “samo mene čekaju”. Bila je to teška zabluda jer sam ubrzo spoznao da njihovi glazbenici zapravo jedva čekaju da zasviraju na nekom koncertu u Europi. Tamo nisam imao nikoga. Ni prijatelja, ni rodbine... Sam sam zapravo trebao početi ispočetka, a do tada sam u Beču već bio izgradio određenu glazbenu reputaciju. Tih holivudskih sedam godina zapravo je bila dobra škola, ali ne glazbena nego životna”, objašnjava Josip. Svirao je tada i u baru Kevina Costnera, Twin Palms, u Pasadeni. Komponirao za Disney i Fox channel. Tražili su ga na event sceni pa je tako svirao i za Larryja Flinta i Ursulu Andress... No, sve to nije bilo dovoljno da prigrli Ameriku.
“Moraš imati agenta koji ti traži poslove, koje ćeš dobiti ako si točan, lijepo odjeven i izvrsno sviraš. Reklo bi se, i to je Amerika. Ipak, nedovoljno da mogu kreirati svoje ideje... Nije to bio Hollywood o kojem je govorio moj tata i logično je bilo da se vratim u Beč. Tu sam, pokazalo se, bio svoj na svome. Krenuo sam oštro. Naime, u L.A. sam naučio kako se radi posao i vratio sam se s odličnim idejama. S bendom Private Soul uzdrmao sam 2000. bečku event scenu.
Sa mnom su radili najbolji studijski glazbenici. Pjevač Afroamerikanac stigao je iz L.A., svirali smo soul glazbu, imali puno koncerata i to je postao moj novi život. Baš na jednom takvom svirao sam klavir. Bili su nazočni čelni ljudi Bösendorfera odnosno vrhunskog svjetskog proizvođača klavira i ponudili mi suradnju. Do tada nisam razmišljao o solo koncertnoj karijeri. Završilo je tako da sam pet godina na svojim koncertima promovirao njihove klavire pa čak i u Zagrebu”, kaže Josip i dodaje da je “bacanjem” na piano medicinu prestala potreba da i dalje živi u Beču.
Bioelektrična aktivnost
“Zatvorio sam krug i vratio se u Sisak. Sad intenzivno surađujem s ljudima u Hrvatskoj koji razumiju što radim. Primjerice, osim promocije knjige studentima Akademije dramskih umjetnosti prošlog sam mjeseca održao predavanje, a s prof. dr. Veljkom Đorđevićem sudjelovat ću i na obilježavanju Svjetskog tjedna mozga i imati predavanje “Ljekoviti zvuci za zdravlje mozga - glazba kao lijek”. Veseli me i vjerojatna studija koju bi trebali raditi s neurolozima ne bi li se dokazalo djelovanje glazbe na bioelektričnu aktivnost mozga. No, ne propuštam ni povremene solo pijanističke koncerte pa tako već ovog mjeseca imam dva u Zürichu.
Sve u svemu, sad mi potpuno odgovara moj sisački mir u kojem uživam punim plućima. Bilo bi mi drago da tu glazbu koju stvaram za opuštanje ljudi ne slušaju samo kad su bolesni već i onda kad osjete da su u krizi, da su opterećeni poslom, da su ušli u kolotečinu. Da im bude “pri ruci” odnosno da je slušaju kao preventivu. Moj CD za opuštanje nije za svadbe, a niti za rastave, ali pomaže da srce kuca 60 puta u minuti što znači da će napetost sigurno popustiti, a onda se svi osjećamo bolje”, zaključuje Josip.