Raskošni ljetnikovac obitelji odbjeglog Ivice Todorića u Medveji kod Lovrana, Vila Castello, koju je izvanredna uprava Agrokora na čelu s Antom Ramljakom preko hrvatskog ogranka Sotheby’sa nudila na prodaju za minimalno sedam milijuna eura (oko 52,5 milijuna kuna), ovoga tjedna kupio je slovački milijarder Miroslav Trnka, preko svoje nekretninske tvrtke Trnka Investment, koju vodi njegov sin Michal, za 8,12 milijuna eura (ili oko 61 milijun kuna) bez PDV-a. Dakle, slovački tajkun Trnka platit će je ukupno s PDV-om 10,15 milijuna eura (više od 76 milijuna kuna).
Vila Castello sagrađena je 1916. u arhitektonskom stilu neoklasicizma, a Ivica Todorić kupio ju je 1997. za oko 1,5 milijun eura (oko 11 milijuna kuna) preko svog koncerna Agrokor, koji je 20 godina plaćao njezino uređivanje i održavanje, iako se nikad nije koristila za poslovne svrhe.
Na posjedu od 10.062 četvorna metra u dva objekta ima 969 četvornih metara stambene površine, od čega 851 m² u glavnoj zgradi koja se sastoji od suterena s praonicom i sušionicom rublja, prizemlja s trima salonima i kuhinjom, prvog kata s četiri spavaće sobe i kupaonicama, na drugom katu je apartman sa spavaćom sobom, dnevnim boravkom i kupaonicom, a na najvišem katu zgrade je toranj, odnosno vidikovac. U depandansi su još dva apartmana i zajednički dnevni boravak.
Slovački Bill Gates
Sav okoliš pomno je uređivan i održavan, a na livadi iznad objekata je improvizirani helidrom. Vila Castello slovačkom milijarderu prodana je zajedno s klasicističkim namještajem i umjetničkim slikama.
Podno vile sagrađeno je pristanište za brodove i betonirana plaža, a koncesiju na pomorsko dobro uz Vilu Castello Primorsko-goranska županija dodijelila je 2008. Agrokoru za 560.000 kuna godišnje.
Bogataši iz bivših komunističkih, istočnoeuropskih zemalja obično su kontroverzni, suspektni, s mutnom prošlošću, no čini se kako se samozatajni Miroslav Trnka ne uklapa u taj stereotip. Zovu ga “slovački Bill Gates” jer je osnivač i vlasnik najveće slovačke informatičke tvrtke Eset, koja proizvodi protuvirusne pakete za osobna računala, od kojih je najpoznatiji program NOD32, koji se često koristi i u Hrvatskoj. Kada je njegova tvrtka narasla, poput Gatesa povukao se iz operative - ostao je samo u Upravnom odboru, zatim je osnovao Zakladu za borbu protiv korupcije i Zakladu Eset te se aktivno bavi humanitarnim radom. Podržao je i pokretanje neovisnih novina, časopisa N, a tvrdi kako, kao i ostali suvlasnici, preko tog medija želi pozitivno djelovati na društvo. Osim toga, preko svojih drugih tvrtki ulaže u tehnološke start-upove i nekretnine.
Njegova softverska tvrtka Eset zapošljava više od 1100 ljudi, svoje antivirusne programe prodaju u više od 180 zemalja svijeta, koristi ih više od 100 milijuna korisnika, prihodi su im oko 330 milijuna eura godišnje... Kako je globalno tržište antivirusa vrijedno oko 20 milijardi dolara, a Eset drži oko 15 posto globalnog tržišta, njezin tržišni udio procjenjuje se na oko tri milijarde dolara.
Njezina osnivača i suvlasnika Miroslava Trnku magazin Forbes procijenio je na 590 milijuna eura i smjestio ga na peto mjesto najbogatijih Slovaka.
No, usprkos tome, Miroslav Trnka donedavno je živio u stanu u stambenoj zgradi u Bratislavi, iako si je još sredinom 90-ih mogao kupiti vilu u najelitnijoj gradskoj četvrti.
Hobi mu je glazba, posjeduje kolekciju gitara, a svira u punk rock bandu Izgubljeni klasteri, s kojim svake godine nastupa na korporativnim događanjima svoje tvrtke.
Rijetko istupa u medijima, a tada govori isključivo o poslovima, a tek ponekad spomene i svoj hobi - glazbu. No, o privatnom životu nikada ne govori. Privatnih fotografija njega i njegove obitelji u medijima nema. Samo jedan izvor spominje da se rastao od dugogodišnje supruge s kojom ima sina Michala, da je bio u vezi s menadžericom koja je svojedobno bila u konkurenciji za izbor slovačkog poduzetnika godine i da posljednjih godina živi s bivšim slovačkim modelom.
Kompjutorski fanatici
Miroslav Trnka rođen je u Trnavi 1961., a otac mu je nakon kolovoza 1968. emigrirao iz tadašnje Čehoslovačke u Nizozemsku. U djetinjstvu je znao sva latinska imena kukaca i išao je na natjecanja iz biologije. Kada se upisao na Slovačko tehničko sveučilište u Trnavi, na kojem je diplomirao na području automatiziranih sustava upravljanja, otac mu je iz Nizozemske poslao prvi kompjutor, ZX Spectrum.
Oženio se brzo nakon što je diplomirao, a tada je morao na služenje vojnog roka. No, kako mu je zapovjednik dopustio da u vojarnu donese svoj kompjutor ZX Spectrum, s njime je utemeljio prvi računalni krug u istočnoj vojnoj četvrti Čehoslovačke. Nakon vojske zaposlio se kao tehničar u računalnom centru Zavoda za obradu automobila u Trnavi i na Odjelu za informatiku na Fakultetu za tehnologiju STU. Tada mu je otac iz Nizozemske ponovno poslao kompjuter, ovaj puta napredniji model. Tako je Miroslav postao dio male skupine kompjutorskih hobista u ondašnjoj Čehoslovačkoj koja je aktivno pomagala u postavljanju prvih računalnih klubova. Kroz klupske aktivnosti sprijateljio se s pet godina starijim Peterom Paškom, budućim poslovnim partnerom.
- S drugim kompjutorskim fanaticima u PC klubovima razmjenjivao sam različite zanimljive programe koji su tada postojali. Jedan od članova kluba koji je radio u nuklearnom postrojenju poslao mi je program koji je djelovao čudno. Brzo sam shvatio da je zaražen virusom, jednim od prvih računalnih virusa. Tada smo shvatili da računalni virusi u bliskoj budućnosti mogu postati veliki problem, jer će računala biti sve više, a s njima će se razvijati virusi, te da će računalna sigurnost postajati sve važnija. Peter Paško, koji je kupio računalo umjesto zastora za dnevnu sobu, stvorio je program za otkrivanje kompjuterskih virusa, crva i trojanaca, zatim sam ga ja, na kuhinjskom stolu malog stana, poboljšao i znatno unaprijedio. Bilo je to 1987. godine. Tako je nastala prva verzija antivirusnog programa NOD, jednog od prvih antivirusnih lijekova na svijetu. No, nismo ga htjeli stvoriti samo za sebe, željeli smo dati drugim ljudima nešto što će riješiti i njihove virusne probleme. U to vrijeme, dvije godine prije pada Berlinskog zida, živjeli smo u komunizmu i nismo imali namjeru pokrenuti komercijalnu prodaju našeg softvera. U sadašnjem smislu riječi, nismo imali poslovni plan. O takvim stvarima nismo ni mogli razmišljati, jer kod nas nije bilo ni disketa - kada smo ih htjeli kupiti, morali smo ići u Austriju. Budući da je kod nas bila vrlo popularna TV serija “Bolnica na kraju grada” (Nemocnica na okraji mesta), naš softver odlučili smo nazvati Bolnica na periferiji diska (Nemocnica na Okraji Disku - NOD) - objašnjavao je Miroslav Trnka koji je tvrtku Eset osnovao tek pet godina kasnije, 1992., s partnerima Peterom Paškom i Rudolfom Hrubýjem.
- U našim počecima računalni virusi tek su se počeli pojavljivati, bilo ih je nekoliko, no bili smo spremni kad je taj segment posla postao financijski zanimljiv. Imali smo tehnologiju, know-how i profesionalno iskustvo. Tvrtku smo planirali kao način života, a ne kao sredstvo za brzo zarađivanje. Zato smo igrali na sigurno. Nikada nismo uzimali zajmove, a bili smo, i još smo uvijek, oprezni oko investitora. Na početku plaće u našoj tvrtki nisu bile velike, ljudi su kod nas dolazili raditi zbog entuzijazma. Oduvijek sam smatrao da je motivacija zaposlenika ključna pa je tvrtka svima plaćala životno osiguranje, dopuštali smo korištenje službenih automobila u privatne svrhe, pomagali u pronalaženju smještaja, davali zajmove s niskim kamatama... Ako je netko imao problema, tvrtka mu je pomogla da se s njima suoči. No, kako je broj zaposlenika rastao, takav pristup nije zadržan i zato smo i mi prije 15-ak godina prošli krizu menadžmenta – objašnjava Miroslav Trnka koji je kao glavni izvršni direktor svoje tvrtke sredinom 90-ih sudjelovao u razvoju antivirusnog programa NOD, a zatim je došla nova generacija programera koji su izgradili novu verziju na modernijoj platformi.
Trnka je u Esetu ostao još samo u Upravnom odboru, a preko svojih drugih tvrtki
ulaže u tehnološke start-upove i nekretnine
Streloviti rast
Desetak godina tvrtka Eset bila je lider na tržištu u Slovačkoj i regiji, a u strelovitom rastu pomogao im je engleski časopis Virus Bulletin koji je testirao njihove programe. Uz inozemne distributere, 2002. i 2003. krenula je prodaja širom svijeta. U distribucijskoj mreži koja pokriva 180 zemalja svijeta, partner im je američka tvrtka Storagecraft, koja se fokusira na backup i oporavak podataka.
Do sada su preuzeli tri tvrtke: češki Šetrnet 2008., Kosice Software 2010. i britanski Deslock+ 2015., koji je specijaliziran za napredna rješenja za šifriranje. No, posljednjih godina otvorili su i urede za razvoj u Kanadi, Poljskoj, Češkoj, Rusiji...
Prije sedam godina, Miroslav Trnka je sa svoja dva partnera odlučio temeljito reorganizirati tvrtku. Njih trojica izašli su iz upravljačkih procesa, preselili su se u veće prostore kako bi izgradili standardnu korporativnu strukturu, te su u vlasničku strukturu primili tri nova suvlasnika od kojih je jedan bio novi predsjednik uprave Richard Marko, dotadašnji tehnološki direktor.
- Uvijek sam mislio da tvrtku treba voditi neko tko razumije osnovno poslovanje, antivirusni program. Nisam obožavatelj univerzalnih menadžera koji jednu godinu prodaju automobile, drugu godinu mobitele, a zatim softver. Razumijem da je menadžerski stil u određenoj mjeri univerzalan, ali smatram da u Esetu to nije dovoljno - kazivao je Trnka koji nikad nije razmišljao o prodaji tvrtke, no priznao je da je ponuda bilo, ali, kako je kazao, “ponuđeni iznosi nikad mi se nisu činili dovoljno visokima”.
- Više se ne bavim poslovanjem svaki dan. Član sam upravnog odbora, ravnatelj zaklade, bavim se raznim društvenim aktivnostima... Naravno, u dnevnom sam kontaktu s ljudima iz kompanije – objašnjavao je Miroslav Trnka koji danas strateški osmišljava daljnje poslovne poteze tvrtke. Razmišlja o problemima poput pada prodaje osobnih računala i rasta prodaje pametnih mobilnih uređaja, za koje njegova, kao ni ostale slične tvrtke u svijetu, još nije našla formulu za zaradu u segmentu sigurnosti.
Borba protiv korupcije
- Osobna računala imat će ulogu u našim životima još dugo vremena. No, moguće je da će se tržište smanjivati. Naš glavni problem je da su ljudi spremni platiti 30 dolara za antivirus na svojem računalu na kojem su pohranili vrijedne podatke, dok za sigurnost mobilnog uređaja teško žele izdvojiti i tri dolara. Ali opet, u tom segmentu danas ima ima puno više korisnika. No, prihodi s ovog područja i dalje su mali, a isto su tako zanemarive pojave mobilnih prijetnji. Trenutno je situacija ozbiljna u Kini, ali tamo je slaba spremnost za plaćanje softvera sigurnosti – objasnio je Trnka koji promišlja i o pitanjima umjetne inteligencije u proizvodnji softverskih antivirusnih programa.
- Od samih početaka koristimo neke oblike umjetne inteligencije. Na početku devedesetih eksperimentirali smo s neuronskim mrežama. Posljednjih godina svakoga dana u svijetu postoji između 100 i 300 tisuća novih vrsta infiltracija. To su vrlo dugački dijelovi koda i analiza može potrajati više mjeseci. Na tome bi trebalo raditi jako puno ljudi da nemamo alate za rad na virusima, a ljudi su potrebni samo za najsloženije stvari, gdje stroj nije dovoljan - objašnjava Trnka.
Nakon napuštanja Esetove uprave prije šest godina, najčešće se bavi ulaganjem u start-upove, nekretninskim biznisom i svojom Zakladom za borbu protiv korupcije. Investirao je u tri tehnološka start-upa od kojih su dva u Slovačkoj i jedan u Mađarskoj, ali je na njegovu čelu slovački državljanin s mađarskim korijenima.
Tvrtka Trnka Investments, preko koje je kupio i Todorićevu Vilu Castelo u Medveji, u središtu njegove rodne Trnave kupila je restoran i pet monumentalnih zgrada u derutnom stanju koje je adaptirao.
No, zašto je osnovao Zakladu za borbu protiv korupcije?
- To je problem s kojim se, zapravo, nitko ne želi baviti. Nisam imao iluzije da ću riješiti korupciju ako uložim novac i osnujem Zakladu. Nisam naivan. Moj cilj je da ljudi uvide da je korupcija zlo. Naime, danas mnogi misle da je korupcija dio naslijeđa slovačkog društva, da će ona kod nas uvijek biti prisutna i da se tu ništa ne može učiniti. Ja ne mislim tako. Uspjeli smo stvoriti tim ljudi koji rade na promociji ove ideje i sada nam je potrebno neko vrijeme da postignemo efekt tih naših napora – govori Miroslav Trnka.
Zanimljivo, tvrtka Eset nije donijela veliko bogatstvo samo njemu, već i svim njegovim partnerima. Na Forbesovoj listi, gdje je s 590 milijuna eura na petom mjestu najbogatijih Slovaka, slijede ga baš svi njegovi partneri: sedmo i osmo mjesto dijele Peter Paško i Rudolf Hrubý sa po 570 milijuna eura, a njihovi partneri od 2011.: Richard Marko i Maroš Grund (kupio hotel Carlton u Bratislavi) dijele 15. i 16 mjesto sa po 310 milijuna eura, dok je na 17. mjestu Anton Zajac sa 230 milijuna eura.