Pas Mel, koji je mnogima spasio život, uginuo je u subotu 6. kolovoza u desetoj godini života. Iako se iz aktivne službe povukao prije dvije godine, nastavio je uveseljavati svojeg vlasnika, Dubravka Butala (59) iz sela Hrvetić pokraj Karlovca.
Zajedno su prošli više od 150 akcija, koje su ih tijekom zadnjih godina vodile diljem naše, ali i susjednih zemalja. Mel je naime bio tragač školovan za pretraživanje u lavinama, šumama i ruševinama pa je za njega uvijek bilo posla.
Vozio se helikopterom, spuštao užetom, tražio ljude u nemogućim uvjetima. Bio je prvi australski ovčar u našoj zemlji i svojevremeno jedan od rijetkih pasa tragača u redovima HGSS-a.
- Nije bio obučen za traženje u vodi, ali ponekad je i to radio. Bio je jako koncentriran na svoj posao i nikad se nije dogodilo da prođe nekim dijelom terena i da tamo ne nađe nešto ako je nečega bilo. Nije bilo pogrešaka, to želim reći, i svaki put kad bi prošao nekim područjem a da mi nije signalizirao da tamo ima nečega, znao sam da moram ići dalje - prisjeća se Dubravko.
U vrijeme kad se Mel, prvi australski ovčar u našoj zemlji, priključio HGSS-u nije bilo puno pasa u toj službi. Zbog toga je njegova pomoć bila više nego tražena. Sudjelovao je u dijelu potrage za Antonijom Bilić, a jednom je prilikom u Zagorju pronašao tijelo muškarca zatrpanog gomilom snijega. Nisu sve potrage bile lijepe, kaže Melov vlasnik.
- U BiH smo jednom u međunarodnoj akciji četiri dana tražili nestalog dječaka, a u Crnoj Gori smo tražili starijeg gospodina koji je nestao. Nemaju sve potrage sretan završetak, nažalost, ali bitno je da potragu privedemo kraju. Čak i kada su rezultati loši, važno je da se zna što se nekome dogodilo. Sve je bolje od neizvjesnosti - kaže Dubravko.
Melovo pravo ime je Mel Western Recall’s Hot Nacho, a s devet je tjedana došao iz Austrije u našu zemlju, gdje je školovan za potražnog psa HGSS-a. Bio je i na natjecanjima, na njima je dobivao odlične ocjene, ali Dubravko kaže da su Mela izložbe izrazito živcirale pa je vlasnik odustao od ideje da se natječu.
- Posvetili smo se radije traganju i spašavanju. Kad nismo bili u akciji, obilazili smo vrtiće i škole, gdje smo mališanima objašnjavali kojim poslom se bavimo. Mel je bio glavna zvijezda tih predavanja, djeci je bio vrlo zanimljiv, a on je uživao u njihovu društvu - sjeća se Dubravko.
Umirovljeničke dane pas je provodio u krugu obitelji. Bio je, kaže vlasnik, pravi terapijski pas, koji je članove kućanstva uvijek smirivao. Iako pod starije dane nije bio živahan kao u mladosti, povremeno bi se znao iskrasti u selo i obilaziti svoje pseće “prijateljice”. Mirovina mu nije teško pala - vožnju u helikopteru, spuštanje užetom do zemlje i plivanje u jezerima zamijenio je dugotrajnim odmaranjem u krevetu. Uz to je Dubravku pomagao da odgoji Thora, njegova nasljednika.
- Prošle godine su mu otkrili sarkom. Operiran je i oporavio se, uz veliki trud mojih ukućana. No prije mjesec dana je oslijepio i izgubio njuh. Bilo je teško pustiti ga, ali u subotu smo to morali napraviti. Mislim da nikome tko je imao psa ne moram opisati kako sam se osjećao - kaže Dubravko.