SILVESTARSKE PRIMALJE

'U 30 GODINA PORODILE SMO JEDAN MANJI GRAD' Iskusne zagrebačke primalje otkrile su nam kako to zapravo izgleda u rađaonici tijekom novogodišnje noći

    AUTOR:
    • Petra Plivelić

  • OBJAVLJENO:
  • 02.01.2019. u 23:00

CROPIX

Nasiha Kukec (lijevo) i Antonija Martinković (desno)

 

Za predsjednike, ministre i gradonačelnike koji na Novu godinu uručuju cvijeće i darove prvim rođenim bebama to je dio protokola, obaveza koju moraju ispuniti. Najave se, dođu i vide dijete, poziraju za fotografe i odu. Među primaljama se priča kako su 90-ih, kada je Tuđman najavio posjet prvoj bebi, doveli trudnicu s odjela na tobože hitan carski rez kako bi imao bebu za fotografiranje, jer u novogodišnjoj noći nije došla nijedna trudnica u trudovima. Kako to doista izgleda u novogodišnjoj noći u rađaonicama otkrile su nam dvije iskusne zagrebačke primalje.

 

 

NASIHA KUKEC, KB SVETI DUH

Kad čujem dječji plač, zaboravim sve muke 

- Nikada ne bih mijenjala svoj posao. Što može biti ljepše od donošenja novog života na svijet - pita Nasiha Kukec, glavna primalja Klinike za ginekologiju i porodništvo KB-a Sveti Duh.

Zato što voli svoj posao, nije joj neobično raditi za Novu godinu ni bilo koji drugi blagdan.

- Mi smo tu svi kao obitelj, a taj osjećaj želimo stvoriti i rodiljama. Stoga, iako nam je novogodišnja noć zapravo kao i svaka druga u godini, trudimo se na neki način dočarati taj svečani ugođaj. Okitimo odjel, donesemo si kolače od kuće, katkad i zapjevamo, a ako nema poroda, idemo si “u goste” s odjela na odjel - objašnjava nam Kukec, noseći zlatne sobovske rogove na glavi.

Već je 30 godina primalja, a često i mama i psihologinja, sve po potrebi, a više od pola novogodišnjih noći dosad provela je u rađaonici, iščekujući dječji plač ni sama ne zna koliko puta.

- Ne brojim, iako je to prva stvar koju me svi pitaju, ali rekla bih da sam porodila jedan manji gradić - kaže Kukec, dodajući da na Klinici imaju oko 85 primalja, rade po četiri u smjeni, a u prosjeku dnevno imaju tri poroda po primalji.

Puni mjesec, promjene vremena... svašta utječe na povećan broj poroda, a u novogodišnjoj noći posebno je natjecateljsko raspoloženje, navijaju i primalje međusobno svaka za svoju rodilju - ističe Kukec. Na dan prosječno imaju 15 porođaja.

- Znamo se našaliti s trudnicama koje dođu na Staru godinu oko 22 sata da su ih to muževi požurili dovesti da mogu u miru slaviti Novu godinu - smije se.

- Ove godine će biti dosta posla, buran doček - rekla je Kukec kada smo posjetili Kliniku na Staru godinu, sve četiri rađaonice bile su pune, a i čekaonica je bila puna.

- Sve su požurile roditi za Novu godinu - smije se njezina kolegica, primalja Nada Rubinić. Prva beba u KB-u Sveti Duh rodila se u 2.33 ujutro.

- Na koncu nije bitno koje je dijete prvo, nego da je živo i zdravo - ističe Kukec, 55-godišnja Tuzlanka koja živi u Bistri i svaki dan putuje do Svetog Duha. Kada je u jutarnjoj smjeni, ustaje već u 4 sata kako bi doputovala na vrijeme, našla parking i krenula s poslom.

- Ovaj posao je takav da mu morate podrediti privatni život - ističe, napominjući da koliko god da su potplaćene i da su uvjeti rada teški, kada čuju plač djeteta zaborave na sve muke i brige. Neopisiva je to sreća za svaku primalju, posebice zato što ne zaplače svaka novorođena beba.

- Godine staža ne pomažu u tim trenucima, nemoguće je samo prijeći preko tolike boli - rekla je Kukec. Svakakvih se poroda nagledala u karijeri, poput, primjerice, poroda u autu, pred hitnom po mraku. Kakav god porod bio, najljepši dio je kada bebu stave mami na prsa. O mami i bebi potom brinu još tri dana, kada se najčešće otpuštaju.

Rodilje su prije ležale u bolnici nakon poroda po pet dana, no medicina napreduje. Stoga ako se radilo o normalnom fiziološkom porođaju bez komplikacija te ako je sve u redu s mamom i bebom, mogu otići već nakon dva sata na vlastitu odgovornost.

- Od žena se bespotrebno rade pacijentice, iznenadili biste se koliko je žena već dva sata nakon porođaja na nogama bez bolova, feniraju se, šminkaju i brinu o sebi i djetetu - objašnjava Kukec.

 

ANTONIJA MARTINKOVIĆ, KB MERKUR

Brinemo i o tatama u rađaonicama

Nebrojeno je mnogo strahova s kojima rodilje ulaze u rađaonicu - hoću li podnijeti bol, hoću li se znati brinuti o djetetu, hoće li dijete biti zdravo, diše li, kako dojiti, kada je gladno, kada je sito... Uz te uobičajene strahove, kako kaže primalja Antonija Martinković, one trudnice koje u trudovima stignu u zagrebačku Kliniku za ženske bolesti i porode KB-a Merkur u kasne večernje sate na Staru godinu imaju i natjecateljski stav. Nadaju se da će njihova beba biti prva koja je rođena iza ponoći.

Na pragu 2019. godine u rađaonicama KB-a Merkur bilo je tijesno. Na kraju su se poslije ponoći dvije djevojčice rodile gotovo jedna za drugom - jedna u 1.17, a druga u 1.23 sata.

- Upravo tako najčešće i bude na Novu, ali i inače trudnice koje dođu oko 22 sata najčešće rode u toj noći - potvrđuje Martinković, koja je prošlog tjedna proslavila jubilarnu godišnjicu.

Već punih 30 godina kontinuiranog rada u Klinici svaki dan putuje iz Jaske u Zajčevu ulicu. Kada radi u jutarnjoj smjeni od 7 sati, ustaje u 3.30 sati kako bi na vrijeme busom stigla na posao. I tako svaki dan, bio petak ili svetak, smije se. Za nju je novogodišnja noć kao i svaka druga, a barem njih 15 u 30 godina radnog staža provela je radno. Iako je supruga i majka dviju kćeri, njezin posao nikada nije smetao obitelji.

- Jednostavno pomaknemo blagdane, ranije okitimo bor. Sve se može uskladiti - tvrdi 50-godišnja Martinković. Ona je primalja, odnosno babica, kako se uobičajeno kaže, važan dio tima pri porodu.

- Babica je za mene najljepši izraz i nimalo uvredljiv, kao što neki misle. U Klinici nas je oko 90 babica, a u rađaonicama radimo dvije po smjeni - dodaje. U prosjeku imaju šest poroda u danu. U 2018. srpanj je u KB-u Merkur bio nevjerojatno plodan, s oko 200 poroda, kaže, a nije daleko ni prosinac.

- Pravo je čudo zapravo što sada porađam već drugu generaciju, djecu djece koju sam davno porodila. Najčešće me prepoznaju buduće bake, a nekadašnje uplašene majke, a za mene je to, znate, gorko-slatki trenutak, jer koliko mi je drago, toliko me i zaprepasti koliko je već vremena prošlo - priznaje Martinković.

No uz mame i bebe, Martinković redovito brine i za tate, za koje se uvijek nađe neki sokić sa šećerom da bi se u njih “vratio život”. Koliko god bili ustrajna podrška, nisu ni upola hrabri kao rodilje.

- Nedavno smo baš imali jednog tatu koji je svako malo gubio svijest, ali je odbijao izići iz rađaonice. Sav blijed k’o krpa, govorio je da mu je dobro, da može, da je sve u redu, a čim bismo se mi okrenuli i vratili poslu, on bi izgubio svijest. Na kraju smo ga morali izvući iz rađaonice da bismo se mogli fokusirati samo na porod - prepričava.

Iako bebe koje porodi ne bilježi, već joj je najvažnije da su na kraju smjene svi živi, zdravi i na broju, one tužne situacije, bebe i mame koje izgubi, ne može zaboraviti. U pamćenje joj se ureže svaki detalj, a posebno je traumatično kada se takvo što dogodi baš za Novu godinu. Na kraju te smjene, kada adrenalin od borbe za život splasne, suze se ne mogu suspregnuti.

- O tome se ne priča, no ne smije se zaboraviti. Novogodišnja noć nije za svakoga sretna - zaključuje.

Zagreb

Bandić darivao majke na Sv. Duhu

 

Gradonačelnik Bandić posjetio je rodilište Sv. Duh, gdje se lani rodilo 23 djece više nego 2017. “Bit ću sretan kad država shvati što radim u Zagrebu, a to je pronalitetna politika.”

 

 

 

 

 

Rijeka

 

Iva se rodila dvije minute iza ponoći

 

 

 

Majka Marija Marković donijela je na svijet malenu Ivu točno dvije minute nakon ponoći. Prvu riječku bebu u 2019. porodila je liječnička ekipa na čijem je čelu dr. Tina Sušanj Šepić.

 

 

 

 

 

OSiJEK

 

Prva Osječanka zove se Katarina

 

 

 

Katarina Videković prva je ovogodišnja beba rođena u osječkoj bolnici. Majka Matea rodila je kćerkicu četiri sata i 10 minuta iza ponoći.

 

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo