LAV IZ DELNICA

ZA MENE GRANICE NE POSTOJE Adam unatoč Downu pliva, kugla, trči maratone i radi u dućanu, a sad ima novu opsesiju: Počeo sam osvajati planinske vrhove

    AUTOR:
    • Mario Pušić

  • OBJAVLJENO:
  • 18.10.2018. u 22:31

Robert Fajt / CROPIX, privatni album

Životna priča mladića koji je sa svojim trenerom Darkom Pircom promijenio sebe, ali i cijeli grad

Adam je strašni lav. Bavi se kuglanjem, plivanjem i planinari. Želi osvojiti sve goranske vrhove. Istrčao je i jedan maraton u Zadru. Ima svoju trenericu Marinu i trenera Darka, koji ga pogurnu kad treba, i mamu Mirjanu koja to radi već 22 godine. On svira harmoniku i sluša tamburice i pjeva “Sve poštivam, svoje uživam”. U slobodno vrijeme je liječnik i policajac. E, da, i još pleše u folkloru.

- Inspektor Miler, Krim tim 2, dobar dan - tako se predstavi, a onima koji ga čudno pogledaju pred nos izbaci policijsku značku. Točno zna koja su prava parkirna mjesta u Delnicama, a koja nisu i onda vozače koji varaju kažnjava. Izvadi komad papira, napiše 20.000 ili 100.000 kuna kazne i ostavi im na vjetrobranskom staklu, sve po P.S.-u.

Radi za čokoladu

Liječnik je poželio biti prije točno sedam godina, tada mu je umro tata. Mislio je, ako postane liječnik, moći će mu nekako staviti novo srce. Siguran je da će u tom jednom uspjeti, jer kad uspije, moći će ga opet zagrliti. Do tada će mu na grobu svirati harmoniku. Ima on i pravi posao, u trgovini Valentin radi četiri sata, otvara mušterijama vrata i govori im: Dobar dan. Ponekad slaže namirnice na police, a jednom su ga poslali da u Fini plati račune. Može zaraditi i nekoliko čokoladica dnevno. Netko je čak predložio da ga postave za maskotu Delnica. Svi ga znaju i svi ga vole pa ispunjava i formalne uvjete.

Čudno je to, svi mi koji se volimo zvati normalnima imamo sto mana, a u ovom Adamu Mileru nema nijedne, dobro, ima samo jedna, ali toliko je mala da se bez mikroskopa i ne može vidjeti. Kad se taj kromosom pogrešno svrstava u stanicama, onda za to dijete kažu da ima sindrom Down. Tako su rekli i mami Mirjani za Adama.

- Ja sam Adamova mama Mirjana Miler. Inače smo iz Broda na Kupi, imamo tamo kuću, 12 kilometara od Delnica, ali došli smo u Delnice u podstanare kako bi Adam imao više mogućnosti. Ima 22 godine, rođen je u Rijeci i ima mlađu sestru koja u Engleskoj studira biomedicinu. Hvala dragom Bogu što je tu, i hvala Bogu što je moj. Nije uvijek bilo lako, namučili smo se dosta dok je bio malen i dok stvari nisu kliknule. Završio je redovnu osnovnu školu i srednju školu za stolara po prilagođenom programu. Bila je određena skepsa, pitali su se kako će on to, ali na kraju je ispalo da je jedini na kraju trećeg razreda dobio pohvalnicu, zbog ponašanja i angažmana koji je pokazivao - prisjeća se mama Mirjana kako je počela priča o Adamu.

Traži prijatelje

Kada je završio školu, odjednom je imao viška slobodnog vremena, godinu dana proveo je doma. Za njegovu druželjubivu narav i nemjerljivu ljubav prema ljudima to nije baš bilo dobro pa je njegova mama počela razmišljati gdje bi ga sve mogla angažirati. Radi četiri sata u vrtiću pa je zamolila ljude iz mjesne trgovine da ga u tom razdoblju prime k sebi. On je tražio još više druženja.

- Sjetila sam se Darka i Marine koje dugo poznajem, znala sam da se Darko bavio i boksom. Pitala sam ih bi li Adam mogao dolaziti makar povremeno zbog društva, zbog mladih, jer to je bilo ono što mu je najviše nedostajalo. Oni su ga primili otvorenih ruku, odlično su ga prihvatili. Uz njega je Marina okupila još pet osoba s posebnim potrebama, od toga ih je još dvoje s Downom. Međutim, on ne vježba samo s ostalima s posebnim potrebama, nego i sa svima ostalima jer je komunikativan, spretan i, što je najvažnije, jako to želi - ističe mama Mirjana.

Njihovo treniranje preraslo je u druženje, a druženje u izlete i putovanja. Nedavno je osvojio Samarske stijene u Mrkoplju. Bilo je poguranaca, Darko ga je i ponio kad je trebalo, ali Adam nije stao sve dok nije došao do kraja. Ne zna se jesu li na Adama više bili ponosni njegovi prijatelji ili on sam. U Darkovoj i Marininoj vježbaonici Cross Sport Delnice sada se priprema srušiti sve ostale goranske vrhove. Jedino što voli više od treniranja jest uloga policajca i kao policijski inspektor se predstavlja svima, zato dijeli kazne po Delnicama. Ima mnogo prijatelja policajaca pa su mu nabavili kape, košulje i rokovnike. Ima on prijatelja posvuda, toliko da ni njegova majka ne zna tko su.

- Idemo po ulici i ljudi mu mašu i pozdravljaju ga. Ni sama ne znam gdje i kako su ga upoznali, a on kaže da su to njegovi prijatelji - kaže Mirjana.

Kad je obavio fotografiranje, poželio je nešto reći za novine pa je zamolio majku da mu ustupi novinarsku pažnju.

- Prvo želim pozdraviti svojeg prijatelja iz Zagreba, on radi u Zoološkom vrtu, a ja radim u jednom dućanu u Delnicama, već dugo vrijeme radim, dobro mi je tamo, a moj prijatelj se zove Mirko Samardžija i sada će postati otac. Kad se ženio, ulovio sam podvezicu i sljedeći sam koji se ženi. Treniram mnogo sportova, najviše volim raditi s dobrim utezima, s girjom sving, s loptom nabačaj na zid i marince - ispričao nam je Adam.

Pohvalio se da je osvojio Samarske stijene gdje je prvi put došao na jedan vrh, ali još će ići u planine, bilo kamo gdje ga, kaže, pozovu.

- Za kraj, pozdravio bih svoju sestru Katarinu, koja studira biomedicinu i forenziku, malo mi nedostaje - iskren je Adam.

- Forenziku je dodao jer to obožava - prišapnula nam je majka.

Pomaže slabijima

Marina Miličević Adamova je trenerica, ali i prijateljica. Ona kaže da je jako prilagodljiv i izuzetno pažljiv.

- Ako je u grupi s ostalima s posebnim potrebama, on se postavlja kao zdrava osoba, ima potrebu pomagati im da uđu i izađu iz auta, nosi im stvari, osjećajan je i pažljiv prema njima, shvaća razliku između njih i ostalih. Doista je napredan, vidi se velika razlika između njega i njih. Među zdravim osoba druži se najnormalnije sa svima - objašnjava nam Marina.

Delnice, 171018.
Adam Miler iz Delnica s Downovim sindromom aktivni je sportas i ljubimac Delnicana.
Na fotografiji: trenerica Marina Milicevic, Adam Miler i njegova majka Mirjana Miler.
Foto: Robert Fajt / CROPIX
Robert Fajt / CROPIX

Adam Miler s trenericom Marinom Miličević i majkom Mirjanom (desno)

 

Njezin dečko Darko Pirc ispričao nam je kako izgleda njihov trening.

- Mi ovdje provodimo funkcionalni trening, od raznih skakanja, bacanja, trčanja i ostalih stvari koje su potrebne u sportu i svakodnevnom životu. Sport je važan dio u Adamovu životu, što je svakako dobra stvar. Nakon osvojenih Samarskih stijena pripremamo ga za Risnjak, Bijele stijene, Bjelolasicu. Za nas to nije neki problem, ali za njega su to veliki izazovi. Kao sportaš iznimno je predan, ne propušta nijedan trening. Vježbe su za njega malo modificirane, ali ih odrađuje po pravilima. Njemu najdraža vježba sigurno su marinci - ispričao nam je trener Darko.

Ovo nije bila priča samo o Adamu Mileru, nego i o svim Delničanima koji su mu pružili ruku, usprkos hendikepu s kojim se rodio.

On je prihvatio baš svaku.

Prijavite se na portala Jutarnji.hr i ne propustite najnovije vijesti iz Hrvatske i svijeta

Izdvajamo