Ako se za nekoga može reći da živi i radi punim plućima, onda to svakako vrijedi za Jelenu Bosančić.
Simpatična 33-godišnja Splićanka kazališna je redateljica, glumica, autorica mjuzikala, svira klavir, gitaru i bubnjeve, a upravo priprema i svoju prvu zbirku poezije. Kao da sve to nije dovoljno, ovih je dana izabrana na odgovornu dužnost ravnateljice Drame Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu. Čini nam se kao da uz sve to, ali i maloljetnog sina za kojeg se brine kao samohrana majka, baš i nema previše vremena za spavanje. Jelena se, uz osmijeh, složila s nama.
- Ja sam dijete kazališta, ništa u teatru nije mi strano. U kazalištu sam odrasla, tu sam postala žena i prošla sam doslovno sve poslove, od čišćenja pozornice do režije ‘Nabucca’ na Splitskom ljetu - otkriva nam Jelena. Na natječaju za ravnatelja Drame bila je jedina koja je poslala prijavu. Nije tajna da su kazališta u Hrvatskoj, pa i ona državna, u financijskim problemima, što njezin posao čini nezavidnim. Ipak, kaže da se promjene mogu dogoditi.
- Prije svega želim donijeti te promjene pozitivnom energijom i radom. Na svoju prvu konferenciju za novinare otkako sam izabrana na čelo Drame došla sam zavrnutih rukava, to je bila moja poruka. U splitskom HNK sada imamo spoj mladosti i iskustva, uvjerena sam da će to biti prilično dobra kombinacija. Posla je mnogo, čekaju nas veliki izazovi, ali sigurna sam da svojom pozitivnom energijom mogu motivirati i druge - kaže Jelena. Želja joj je da u kazalište, uz postojeću publiku, dođu i mladi, a za to je potrebno, kaže, okrenuti se modernijim kanalima komunikacija. Logičan je to nastavak njezine borbe da u kazalište privuče što više djece i mladih, koju je započela režijom brojnih dječjih mjuzikala te scenskih radova za mlade, kao i osnivanjem prve škole mjuzikla Perina.
Opere i mjuzikli
- Split je studentski grad i želimo dovesti tih dvadeset tisuća studenata u teatar. Način je da im se okrenemo modernijim kanalima komunikacije, društvenim mrežama, internetom. Želimo ih privući, tako da otkriju kazalište, scenu i sve što se na njoj događa - kaže Jelena.
Poznate su njezine predstave “Mali dimnjačar”, prva opera namijenjena djeci napravljena u posljednja četiri desetljeća, zatim mjuzikl “Roko Roko”, uradak kakvog dotad nije bilo na hrvatskoj sceni. Naime, baš svi glumci na sceni bili su isključivo djeca, što je izazvalo veliku pozornost publike. Rad s mladima Jeleni predstavlja veliko zadovoljstvo, koja otkriva kako će zbog novog angažmana na čelu Drame glumačke obveze morati posve ostaviti sa strane, barem na neko vrijeme. Povremeno će režirati, a pjevati “mora”.
Dio javnosti poznaje ju i po zapaženom nastupu na ovogodišnjoj Dori u Opatiji s pjesmom “Tell me”. Iako nije uspjela dobiti priliku da Hrvatsku predstavlja na Eurosongu, bilo je to još jedno lijepo iskustvo i pokazatelj svestranosti ove talentirane umjetnice. Pjesmu, koju je opisala kao autobiografsku ljubavnu priču, sama je napisala, a oko sebe je tada okupila tim vrhunskih mladih pjevača, glazbenika i producenata. Publici se posebno svidjela, za naše prostore ne tako česta kombinacija soula, popa, jazza i funka.
Pjesnikinja
- Moglo bi se reći da mi je estradno pjevanje hobi, time se bavim rekreativno. Prijatelj me nagovorio da se prijavim i popustila sam. Na žalost, u Hrvatskoj se teško probiti, a pogotovo započeti svjetsku karijeru. Voljela bih da i kod nas djeluju velike producentske kuće koje bi otvarale vrata svjetskih top-lista mladim umjetnicima jer imamo jako puno fantastičnih mladih talenata koji ne dobivaju priliku. Sebe osobno, barem zasad, ne vidim u tim vodama, ali pjevam kad god mogu - kaže Jelena Bosančić.
A da nije sve na sceni, pobrinula se pisanjem zbirke poezije. Neke od pjesama koje će svjetlo dana prvi put ugledati početkom iduće godine stare su i po deset, petnaest godina. Zapisi su to mlade Jelene, ali i ove zrelije, ispunjenije. Ipak, poezija, kao i estrada, samo su hobiji, a prava su joj ljubav kazališne daske.
- Shvatila sam da scena objedinjuje sve moje interese. Kao dijete, išla sam u glazbenu školu, uz klavir svirala bubnjeve i gitaru. Onda sam upisala Akademiju (kao pripadnica prve generacije Akademije dramske umjetnosti u Splitu, op. a.) i nakon diplome režirala mjuzikl ‘Narančina kora’ autorice Maje Pelević. Petnaest godina sam plesala. Cabaret me zanima jer objedinjuje sve, a kruna je režija jer ti daje najviše kreativnog prostora. Nužno je biti svestran ako želiš u teatru učiniti nešto dobro, a tu je najbolji primjer operna režija, u kojoj su svi scenski elementi - objašnjava.
Zbog svega što radi, nema mnogo vremena za društveni život. Kroz smijeh priznaje kako je u vrijeme dok je radila na opereti “Kraljica lopte”, znamenitom djelu maestra Ive Tijardovića, toliko izbivala iz društva da su joj prijatelji znali reći da ne znaju kako izgleda. Velik dio vremena posvećuje i svojem devetogodišnjem sinu Andreju iz, kako veselo kaže, sretno rastavljenog braka s glumcem Vladimirom Posavcem Tušekom, domaćoj publici poznatijem po ulozi u seriji “Drugo ime ljubavi”.
Primarna dužnost sada je raditi na predviđenom dramskom repertoaru splitskog HNK. Iz raznih razloga, HNK u Splitu proteklih je, pa i dvadesetak godina rijetko surađivao s drugim kazališnim kućama. Nisu ih viđali na kazališnim festivalima niti na gostovanjima i želja je novog vodstva na čelu s intendantom Srećkom Šestanom (Šibenčaninom koji je u Split stigao nakon što je preporodio rad karlovačkog kazališta Zorin-dom, op. a.), otvoriti splitski teatar i proširiti glas o njemu. Usput, to se već i zbiva jer je baš nedavno Split u Zagreb poslao dvadesetak glumaca i svoju hit-predstavu “Kušnja” u režiji Nenni Delmestre, a reakcije okupljenih na Gavellinim večerima bile su dovoljan pokazatelj da je publika željna članova splitskog dramskog ansambla.
Njezin program
Jelena otkriva da se raduje što će u kazalištu zavladati vesela atmosfera, jer je “u ponudi” mnogo veoma zanimljivih predstava. Premijerno se tako ove godine postavljaju “Lepurica” redatelja Marija Kovača po motivima iz Shawova “Pigmaliona”, “Povratak” (u režiji Nine Mitrović) i “Laponija” (Nenni Delmestre), a posebno se raduje mjuziklu “Bambina”, koji prema tekstu Ane Tonković Dolenčić u suradnji s Nenom Belanom i Đavolima postavlja naš proslavljeni redatelj Krešo Dolenčić.
- Tu se vraćamo u kultne splitske osamdesete, razdoblje koje je dalo velik broj vrhunskih umjetnika i koje najbolje predstavlja onaj stari splitski đir - najavljuje ravnateljica Drame. Priznaje da je za to vrijeme i osobno emotivno vezana jer je, kaže, krajem devedesetih, nekako na samom izmaku te zanimljive splitske ere, bila gimnazijalka i buntovna rockerica.
- Družili smo se na Peristilu, slušali hard rock i heavy metal. Taj moj Split disao je nekako drugačije od današnjeg i čini mi se da je moja generacija posljednja koja je uhvatila tračak tog đira, koji su obilježili ljudi poput Dine i Borisa Dvornika. Tako sam i ja tada, kao ljubiteljica pravog rocka, prihvatila bubnjeve pa gitaru... Davno je to bilo, ali lijepo se sjetiti tih vremena i drago mi je što ćemo dio te nostalgije prenijeti i na daske splitskog HNK - zaključuje sa smiješkom.