CARLO ROVELLI

ČOVJEK U ČIJIM RUKAMA FIZIKA POSTAJE SEKSI 'Novi Stephen Hawking' o svojoj novoj knjizi, eksperimentiranju s LSD-om i boravku u zatvoru

MILAN, ITALY - JUNE 04: Carlo Rovelli attends 'Che Tempo Che Fa' TV show on June 4, 2017 in Milan, Italy. (Photo by Pier Marco Tacca/Getty Images)
Getty Images

 

Nazivaju ga “novim Stephenom Hawkingom”. Uistinu, od 1988. godine, kad je Hawking objavio glasovitu “Kratku povijest vremena”, nijedna popularno-znanstvena knjiga nije se tako prodavala kao “Sedam kratkih lekcija iz fizike” talijanskog teorijskog fizičara Carla Rovellija. Od 2014. godine, kad je knjigu objavila talijanska izdavačka kuća Adelphi, ona je prevedena na 41 jezik, uključujući i hrvatski (izdavač je Vuković&Runjić) te prodana u više od milijun primjeraka. U skladu s planetarnom popularnošću svoje knjige, Carlo Rovelli postao je rado viđen gost na brojnim događanjima diljem svijeta pa je tako bio i jedan od glavnih govornika na New Scientist Liveu, najvećem znanstvenom festivalu u Europi.

Nakon što sam shvatila da će Rovelli govoriti na Festivalu baš kad je budem u avionu za Zagreb, javila sam mu se e-mailom i zamolila za raniji intervju. Odgovorio je već nakon pet minuta te smo započeli komunikaciju. Ispostavilo se da imamo i zajedničku poznanicu, zagrebačku fizičarku dr. Larisu Jonke, iz Instituta Ruđer Bošković. Intervju započet e-mailom, nastavili smo prekjučer u hotelu Aldwych u centru Londona.

Iako mi se to nikad ne događa, na intervju sam zakasnila deset minuta, što me vrlo uzrujalo. No, nekonvencionalni i simpatični fizičar odmah me umirio i potpisao mi moj primjerak knjige “Sedam kratkih lekcija iz fizike”. Naglasio je kako je u Londonu samo jedan i pol dan te da je pretrpan nizom dogovorenih razgovora i susreta. Upitala sam ga ima li posljednjih godina zbog svoje planetarne popularnosti mnogo više obaveza nego ranije.

- Da,imam puno obaveza. Ranije sam se uglavnom bavio fizikom: konferencije i sastanci, stalno sam bio zauzet. No, nakon objave knjige “Sedam kratkih lekcija iz fizike”, postao sam još zaposleniji. To je s jedne strane vrlo lijepo: ljudi vole razgovarati sa mnom, i to mi se sviđa. No, moram braniti sebe tako da često moram odbiti razgovore - rekao mi je Rovelli. Priznao da je ekstremno iznenađen uspjehom “Sedam kratkih lekcija iz fizike”.

Iznenadni uspjeh

- Nisam očekivao ništa kad sam pisao knjigu. Moj izdavač, također, nije očekivao takav uspjeh, stoga je na početku knjigu tiskao u 3000 primjeraka - kazao je Rovelli. Inspiracija za knjigu došla je slučajno.

- Povremeno sam pisao kratke članke za jedne talijanske dnevne novine. Jednom prilikom nazvao me direktor novina i pitao me jesam li zainteresiran za kratak članak koji će popularizirati ono čime se ja bavim, a to je kvantna gravitacija. Odgovorio sam kako je to preteška tema za članak u dnevnim novinama, jer kvantna gravitacija kombinira kvantnu fiziku s općom teorijom relativnosti, o čemu većina ljudi nema pojma. No, moja je djevojka slučajno čula naš razgovor pa je rekla: “Napiši tri članka: jedan o kvantu, drugi o općoj teoriji relativnosti, a treći o kvantnoj gravitaciji”. Najprije sam se smijao, a onda sam rekao: “Pa zašto ne?”. I tako sam napisao ta tri članka. Postigli su solidan uspjeh i bili su zamijećeni u javnosti. Nakon nekog vremena nazvali su me iz izdavačke kuće Adelphi i predložili objavu sva tri članka, možda u malo proširenom obliku, u knjizi. Opet je moja prva reakcija bila negativna, jer knjiga je knjiga, a tri novinska članka nisu dovoljna za knjigu. No, Adelphi je prestižan izdavač u Italiji i nisam mogao reći ne. Tako sam proširio tri članka i nastalo je sedam lekcija... - prisjetio se Rovelli. Priznao mi je da je počašćen usporedbama sa Stephenom Hawkingom, ali i kako je njegov omiljeni fizičar Paul Dirac.

Jutarnji

Carlo Rovelli i novinarka Tanja Rudež

 

- Paul Dirac je bio vrlo neobičan čovjek, tako ga opisuju i njegovi biografi. On je moja suprotnost, ja sam južnjak, Mediteranac i mnogo govorim. Za razliku od mene, Dirac je malo govorio, bio je vrlo tih čovjek, možda bi ga neki nazvali autističnim. No, njegov životni put i njegova fizika bili su jasni i čisti. Njegova fizika me fascinira - kazao je Rovelli.

No, njegov je život potpuno različit i od Diracova i od Hawkingova.

Carlo Rovelli rođen je 1956. godine u Veroni, u imućnoj obitelji vlasnika građevinske tvrtke. Poput većine žena toga doba, njegova majka nije radila nego se bavila odgojem sina, koji je u tinejdžerskoj dobi postao mladi buntovnik. Pustio je dugu kosu i nije pokazivao neki poseban interes za studiranje. Ipak, upisao je studij fizike na Sveučilištu u Bologni.

- Svoj interes za fiziku spoznao sam dosta kasno. Odlučio sam studirati fiziku, a da pritom uopće nisam bio uvjeren da je to moj put. Tek na trećoj ili četvrtoj godini studija zaljubio sam se u fiziku - kazao je Rovelli. Prvih godina studija više je vremena provodio čitajući filozofska i književna djela. Postao je ultraljevičar, a poznavao je i mnoge koji su bili u Crvenim brigadama. Ipak, negira da je bio blizak Crvenim brigadama. - Oni su nosili oružje, a ja nikad nisam učinio ništa što je uključivalo nasilje. No, bio sam, poput mnogih drugih, dio velikoga pokreta između 60-ih i 70-ih godina, koji se nadao da će radikalno promijeniti svijet i izgraditi pravednije i miroljubivije društvo - naglasio je Rovelli.

Jeftini senzacionalizam

U dobi od 20 godina, a nakon prve godine studija, Carlo Rovelli je 1976. godine proveo devet mjeseci putujući autostopom od Atlantika do pacifičke obale Kanade. Upitala sam ga što je naučio iz toga razdoblja svoga života.

- Bilo je to iznimno važno razdoblje za mene. Bio sam 20-godišnjak koji je raskrstio s prošlošću, otkrio svoju slobodu i hrabrost. Upoznao sam mnoge izvanredne ljude i preuzeo svoj život u svoje ruke - kazao mi je Rovelli.

U to doba bio je inspiriran piscima beat generacije i njihovim stilom života, uključujući i eksperimentiranje s LSD-om. Zanimalo me je li mu LSD pomogao u njegovim promišljanjima prirode realnosti.

- To je bilo vrlo važno za mene. No, izbjegavam o tome govoriti jer takva vrsta vijesti stvara jeftini senzacionalizam i može se vrlo lako krivo interpretirati - ustvrdio je Rovelli.

Divlja godina života i lutanja po Americi, bili su prekretnica u Rovellijevom životu. Dok su njegovi prijatelji nastavili tražiti sebe u Indiji, mladi se Carlo vratio u Bolognu, nastavio studij i spoznao da jako voli fiziku. Diplomirao je 1981. godine, a pet godina kasnije doktorirao teorijsku fiziku na Sveučilištu u Padovi. Zatim je bio na postdoktoratima u Rimu i Trstu te na Yaleu. U međuvremenu, 1987. godine uhapšen je te je kratko boravio u zatvoru jer je odbio služiti vojsku, što je u to doba bila zakonska obaveza u Italiji. Od 1987. do 2000. godine Carlo Rovelli je radio na Sveučilištu u Pittsburghu, gdje i danas predaje na Odsjeku za povijest i filozofiju znanosti. No, posljednjih godina radi u Centru za teorijsku fiziku na Sveučilištu Aix-Marseille, a ostvario je respektabilnu znanstvenu karijeru: autor je više od 200 znanstvenih članaka. No, podjednako dobro kao fizika ide mu pisanje. Knjiga “Sedam kratkih lekcija iz fizike” sastoji se, kako i sam naziv kaže, iz lekcija iz fizike, ali pisanih za ljude koji znaju malo ili nimalo o znanosti. U tih sedam lekcija Rovelli donosi pregled revolucije koja se odigrala u fizici 20. stoljeća te rasvjetljuje njezina najveća dostignuća, kao što su Einsteinova opća teorija relativnosti i kvantna mehanika te saznanja o građi svemira i elementarnih čestica, kvantna gravitacija i crne rupe. Sve to piše razumljivim, često poetskim jezikom. “Fizika je u njegovim rukama seksi... novi Hawking... Briljantno piše. Kad sam završio s čitanjem, bio sam uistinu opčinjen autorom”, napisao je David Aaronovitsch u Timesu.

U međuvremenu, Rovelli je objavio i novu knjigu na engleskom jeziku “In Order of Time”. Upitala sam ga hoće li put kroz vrijeme ikad biti moguć.

- Naš život je put kroz vrijeme: krećemo se prema budućnosti! Mislim da bi brže putovanje prema budućnosti moglo biti moguće. No, putovanje u prošlost čini se mnogo težim - rekao je Rovelli, koji najvećim pitanjem u modernoj fizici smatra otkriće prave teorije kvantne  gravitacije. - Ako to riješimo, moći ćemo također razumjeti početke našeg svemira i sudbinu crnih rupa - istaknuo je. Upitala sam ga zatim je li zabrinut zbog širenja pseudoznanosti, “fake news” i teorija zavjere općenito.

Veliki fan Europe

- Da, zabrinut sam poput mnogih. Znanost ima mnoga ograničenja, a znanstvenici griješe, kao i svi drugi ljudi. Također, znanost nije u mogućnosti riješiti mnoge od problema čovječanstva jer su prekompleksni. Međutim, mislim da je znanost izuzetno moćno oruđe, specijalno dobro kako bismo izbjegli glupe greške. Primjerice, dugo smo vremena liječili tako da smo ljudima puštali krv, a znanost nam je pokazala da je to pogrešno. Znanost nam je dala mnogo toga od današnje civilizacije, no definitivno danas vidimo kako je sve jači trend nepovjerenja u ju. To me zabrinjava jer može škoditi svakome od nas - rekao je Rovelli, koji se brine i zbog budućnosti Europe.

- Politički sam lijevo orijentiran i veliki sam fan Europe. Naravno, puno toga mi se u EU ne sviđa, ali mislim da je način kako u toj zajednici svi surađujemo najbolji za sve nas. Razmišljanje prema kojem je “grupa kojoj pripadam meni na prvom mjestu jer je bolja od ostalih”, što je osnova populizma, loše je za svakoga. Populizam koji se događa u nizu europskih zemalja prekid je suradnje među narodima. No, mislim da što više surađujemo, bit ćemo bolji. Mislim da je ponovno stvaranje zidova put u katastrofu, a Europa nije imuna na katastrofe. Stoga moramo inzistirati na suradnji, Europa je fantastična mogućnost za mnoge ljude - istaknuo je Rovelli. U našem razgovoru dotakli smo se i pitanja vjere. Kako je Carlo Rovelli ateist, zanimalo me je li ikad imao religijska iskustva.

- Odrastao sam u Italiji, gdje većina ljudi kaže za sebe da su kršćani i katolici, iako su religijski sentimenti uglavnom površni i svode se na nekoliko posjeta crkvi godišnje. Kao dijete naučio sam osnove kršćanske religije, ali vrlo brzo sam spoznao da je to za mene neshvatljivo i odmaknuo se od takva tumačenja svijeta - istaknuo je Rovelli, koji kao iskonski Mediteranac u slobodno vrijeme uživa ploveći svojim “malim i starim brodom”. Naposljetku, pitala sam ga što sada smatra najvećim izazovom u svom životu.

- Mislim da je ovo jako dobar trenutak za mene. Vrlo sam sretan zbog fizike kojom se bavim, jer ja sebe prije svega smatram znanstvenikom, a ne piscem, iako ljudi znaju za moje knjige više nego za moju znanost. No, ja se želim baviti znanošću, a popularnost u javnosti dobra je jer mi to daje odličan kanal komunikacije s ljudima. Neobičan je to osjećaj: od moje mladosti živio sam na svoj način pa mi je iznenađenje da toliko ljudi želi čuti što govorim. To je lijepo. Nemam neke velike izazove u životu sada, osim onoga što svi osjećamo kako starimo i znamo da ćemo umrijeti. I to je u redu - zaključio je Carlo Rovelli.

Izdvajamo