POSTATI PILOT

Jutarnji s dvanaest mladića i jednom curom koji su počeli obuku za vojne pilote: 'Nije važno kakav ste učenik, bitne su samo dvije stvari'

Luka Gerlanc / CROPIX

 

Zrakoplovna baza Zemunik, jedna od dvije baze Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, koja k tome uživa u odličnim letačkim meteorološkim uvjetima većinu godine, često je u središtu pozornosti za ljetne protupožarne sezone, budući da su u njoj smješteni Canadairi i Air Tractori Protupožarne eskadrile. Koliko god protupožarne zračne snage bile važne, za budućnost HRZ-a presudnija je uloga Zemunika kao nastavnog i obučnog središta HRZ-a u kojem se, između ostalog, obučavaju i školuju učenici letači. No, da bi uopće postali učenici letači, svi oni moraju proći prvi korak selekcijskim letenjem. A upravo ovih dana budući 27. naraštaj vojnih pilota navikava se na vojnički život i letenje. Kako bismo se bolje upoznali s procesom selekcije kandidata za vojne pilote, posjetili smo Zemunik proteklog četvrtka.

Na selekcijsko letenje upućeno je ove godine 16 kandidata za pilote, većinom mladih koji su tek završili srednju školu, ali i nekoliko pripadnika HV-a koji zadovoljavaju psihofizičke kriterije. Naime, svi časnici do 28 godina života mogu se prijaviti za pilotsku obuku. Troje je kandidata do sada odustalo iz različitih razloga, a bojnica Stela Ferić-Živaljić, zrakoplovna psihologinja koja je pratila obuku većine naših vojnih pilota od devedesetih do danas, kaže da je to jedna od uloga selekcijskog letenja. Naime, većini je to prvi susret s letom, stanjem koje je mnogim ljudima strano, pa i neprirodno, a posjedovanje potrebnih psihofizičkih predispozicija ne znači automatski da je osoba doista spremna da bude pilot. Već je prvih nekoliko letova dovoljno da pojedinac vidi je li to uistinu poziv za njega ili nije.

Luka Gerlanc / CROPIX

bojnica Stela Ferić Živaljić

 

Problemi s mučninom

Instruktori nam kažu da se na prve letove reagira vrlo različito. Znatnu prednost imaju kandidati koji su se već ostvarili temeljna letačka znanja i iskustva u civilnim aeroklubovima, primjerice kao jedriličari. Oni imaju dobru predodžbu u što se upuštaju, dok je drugima prvih nekoliko letova obilježeno mučninom, što pak predstavlja poseban problem jer svaki let u kojem se kandidat bori s mučninom predstavlja gubitak prilike za usvajanje znanja. No, instruktori naglašavaju da je nemoguće pretpostaviti kako će u konačnici netko završiti selekciju: kandidati koji su se borili s mučninom je prevladaju i postanu sjajni piloti, a neki naizgled odlični piloti u konačnici odustanu od obuke.

Kao instruktori letenja u obuci sudjeluju i pripadnici akrogrupe Krila Oluje. Za razliku od većine svjetskih akrogrupa, čiji piloti se bave isključivo akrobatskim letenjem, piloti Krila Oluje su prvenstveno instruktori koji svoje fantastične nastupe pripremaju i za njih vježbaju gotovo pa u slobodno vrijeme, pa bi u statusnom pogledu trebalo uložiti dodatne napore s obzirom na njezinu vrijednost kao sliku HRZ-a, ali i Hrvatske u svijetu.

Ferić-Živaljić ističe da, s aspekta psihologije, ne postoji idealan kandidat za pilota. Usmjerenim testiranjima utvrđuju se predispozicije pojedinca za pilotski poziv kao što su pozornost, inteligencija, koordinacija oko - ruka i orijentacija u prostoru. Sve te sposobnosti osnova su za dobru adaptaciju i upravljanje letjelicom. No, ne postoji tipičan pilotski profil, pa ni zajednički nazivnici u dotadašnjem životnom iskustvu. Bolji i lošiji učenici, vrhunski sportaši i oni manje aktivni, svi su zajedno u brojnim naraštajima prolazili pilotsku obuku u Zemuniku, od prvih selekcijskih letova, do dodjele zlatnih krila kao krune svog truda. Po osobnostima su također vrlo različiti, od introvertnih do ekstrovertnih, a i sami smo se uvjerili da su i jedni i drugi prisutni ne samo među kandidatima nego i njihovim instruktorima.

Osobna motivacija kandidata, jedan od presudnih čimbenika, tijekom godina se mijenjala. Prvi naraštaji pilota, obučavani u jeku i odmah nakon Domovinskog rata, bili su motivirani domoljubljem i snažnom željom za obranom Hrvatske, a ujedno su to i bile velike generacije od 40, 50, pa i više pilota. Nakon više od desetljeća agonije, odluku o tome hoće li HRZ opstati aktualna Vlada i ministar obrane Damir Krstičević napokon su riješili nabavom borbenih aviona F-16 Barak. Sve prije rezultiralo je konstantnim padom interesa za poziv vojnog pilota, pa je naraštaje činilo po nekoliko ljudi.

Luka Gerlanc / CROPIX

kadetkinja Dijana Žabić

 

Instruktori nam kažu da se posljednjih nekoliko godina uočava preokret tog trenda i sve veći rast interesa. Letenju se posebno dobro prilagođavaju kandidati s iskustvom u zrakoplovstvu, stečenim u civilnim aeroklubovima, što podcrtava sinergiju civilnog i vojnog zrakoplovstva i pokazuje nužnost revitalizacije umirućeg generalnog zrakoplovstva u Hrvatskoj kao preduvjeta snažnijem kadrovskom razvoju HRZ-a.

Kandidati s kojima smo razgovarali odlučili su se na selekciju za vojne pilote iz brojnih razloga, od cjeloživotne želje za letom do odluke u posljednjih nekoliko mjeseci. Oni potječu iz svih krajeva naše zemlje, a igrom slučaja većina je kandidata ovog naraštaja iz sjevernih dijelova Hrvatske. Svi su oni već funkcionalni tim koji se s nečim dotad neviđenim uhvatio ukoštac. Vojnički je život za sve kandidate, osim onih iz redova časnika HV-a, do sada bio nepoznanica. Prije jedva tri mjeseca još su sjedili u školskim klupama, a sada se navikavaju funkcionirati u vojnom sustavu. Premda imaju slobodnog vremena, ne smiju napuštati bazu za vrijeme selekcije.

U početku se nije bilo lako snaći, no 13 kandidata ustrajno je u svojoj odluci. Ključno je zajedništvo koje nastaje među naraštajima već u ovoj prvoj fazi njihove letačke karijere. Budući da dolaze iz različitih škola, tehničkih, strukovnih i gimnazija, uvelike se upotpunjuju. Primjerice, gimnazijalci nemaju susreta s praktičnom mehanikom, pa im tu pomažu oni koji su s tim imali susreta u strukovnim školama. Njima ponekad teže ide engleski jezik, a u tome im pak pomažu gimnazijalci koji su više vremena učili jezike.

Tjedni koje provedu zajedno u bazi kandidate povezuje u čvrstu cjelinu koja se zajednički trudi, koristi snage svojih članova da upotpuni manjkavosti, stvarajući čvrst tim u kojem nitko nije sam za sebe. Ferić-Živaljić kaže nam da se čak i oni koji su po prirodi samotnjaci vrlo brzo uklapaju i postaju timski igrači. A instruktori su tu da im prenose znanje te ujedno odrede njihov pilotski potencijal. Svaki instruktor ima dva do tri kandidata koje mentorira tijekom cijelog trajanja selekcije. Na letenju se ne traži savršena izvedba, nego ukupnost brojnih parametara koji u konačnici presuđuju hoće li kandidat moći započeti obuku. Školovanje vojnog pilota je ulaganje od više milijuna kuna, pa instruktori moraju biti što sigurniji da kandidat neće odustati ili biti onemogućen u obavljanju pilotskog poziva, s time da svim kandidatima žele da uspiju.

Luka Gerlanc / CROPIX
 

Desetak sati naleta

U ovom je naraštaju i jedna djevojka, Dijana Žabić, ali to je ni po čemu ne izdvaja. Žene u Hrvatskoj vojsci imaju iste odgovornosti i prihvaćaju iste rizike kao i njihovi muški kolege, pa ako po nečemu odskače, onda je to prije svega motivacija koja ju je dovela u Zemunik. Kaže nam da ju je oduvijek privlačio vojnički život, a inspiracija za odabir upravo pilotskog zvanja dala joj je legenda HRZ-a, poginuli pilot Rudolf Perešin. Dodatni poticaj bilo joj je polaganje vozačkog ispita, upravljanje automobilom stvorilo je želju da se okuša i u upravljanju avionom, a nakon prvog leta se, kaže, pronašla. Žabić ne namjerava odustati, a sigurna je da i sve druge djevojke koje privlači nebo mogu pronaći svoje mjesto u Zemuniku.

Po pitanju samog tijeka usvajanja znanja selekcijsko letenje sastoji se od tehničke učionice, gdje kandidati uče osnovne principe letenja, aviona i zrakoplovstva, te praktičnog letačkog dijela od ukupno desetak sati naleta. Sve to mora se obaviti u razdoblju od oko pet tjedana. Više ne postoji nekadašnja praksa da selekcijsko letenje uključuje i laširanje, odnosno prvi samostalni let, tako da su kandidati sve vrijeme pod nadzorom instruktora i ne moraju sasvim usvojiti najsloženije postupke, poput samostalnog slijetanja, što je u tako kratkom periodu vrlo zahtjevno.

Jedna od čestih zadaća koje kandidati savladavaju je letenje školskog kruga, standardnog zamišljenog pravokutnika koji se proteže s lijeve ili desne strane piste. Svaki smjer je posebno označen, pa tako prvi zaokret od 90 stupnjeva iz pravca polijetanja dovodi avion na dionicu koja se naziva crosswind, sljedeći ga vodi paralelno s pistom u suprotnom smjeru od pravca polijetanja i ta se dionica naziva downwind, treći zaokret čini base i posljednji dovodi avion u final za slijetanje, odnosno u pravac piste.

Letački se poziv često promatra kao nešto posebno i odvojeno od svakodnevnog života. Zaista se malo toga može mjeriti s letenjem, no postati vojni pilot nije tako nedostižan cilj kakvim se često smatra. Iako je put do zlatnih pilotskih krila složen i dugotrajan, sustav obuke usmjeren je na izvlačenje najboljeg u pojedincu. Sve intenzivnija modernizacija flote našeg zrakoplovstva tražit će sve više ljudi i zasigurno će privući mnoge da se i sami okušaju i postanu dio budućnosti HRZ-a.

Prijavite se na portala Jutarnji.hr i ne propustite najnovije vijesti iz Hrvatske i svijeta

Izdvajamo