Evo, ovdje i sada pozivamo na nacionalni konsenzus oko ostvarivanja osnovnog prava svakog državljanina Republike Hrvatske i stranog državljanina koji dolazi u ove krajeve, a to je pravo na besplatnu vožnju svim oblicima prijevoza. To uključuje - besplatnu vožnju autocestama, besplatno korištenje trajekata i željeznice na svim linijama te besplatno putovanje avionima Croatia Airlinesa. Svim ovim prijevoznim sredstvima i autocestama ionako upravlja država preko svojih tvrtki, a izgradnju prometnica, željezničkih pruga te kupnju brodova, aviona i vlakova financirali su svi porezni obveznici ove države pa kad su sve to gradili i kupili, zašto ne bi besplatno i koristili. A tko će u tom slučaju platiti silne desetke milijuna za održavanje prometnica, popravljanje vlakova, brodova i aviona, isplate plaća mornarima, pilotima, kondukterima i strojovođama? Pa država. Nije problem. Kako vam se to sviđa? Želite li imati manje plaće, ali se voziti besplatno?
Vjerojatno niste svjesni, ali taj se model na malom uzorku već godinu dana primjenjuje na jugu Hrvatske. Krajem 2017. godine manirom odgovornog poslodavca Vlada se odrekla godišnjeg prihoda od oko 20 milijuna kuna za tunelarinu u tunelu Sveti Ilija te svojoj tvrtki Hrvatske ceste naložila da pronađe 9 milijuna kuna za njegovo održavanje, a HAC-u da i dalje plaća rate 596 milijuna kuna teškog kredita. I sve to bez kune prihoda. A zašto?
Zato što je lokalna vlast zaključila kako je lokalnom stanovništvu u razdoblju od 1. travnja do 31. listopada previše izdvojiti 7,83 kune u jednom smjeru, a u ostalom dijelu godine se besplatno voziti unutar 12 sati. Pa je onda Vlada odlučila da će se svi, pa i stranci koji dolaze na ljetovanje, tunelom od 1. siječnja 2018. voziti besplatno. A onda kad je već Vlada otvorila Pandorinu kutiju sa Sv. Ilijom, sindrom besplatnog ručka krenuo se širiti zemljom po principu “a gdje sam ja tute?”
Pa tako u Zagorju traže ukidanje naplate na autocesti od Đurmanca do Zaboka, traži se ukidanje tunelarine za tunel Učka te ukidanje cestarine lokalnom stanovništvu koje ide na posao u Rijeku, ali i za dionicu autoceste od Lekenika do Mraclina. Posljednjeg dana 2018. godine najdalje je otišao predsjednik Unije Kvarnera i primorsko-goranski dožupan Marko Boras Mandić podnijevši ustavnu tužbu zbog naplate mostarine na Mostu Krk. Kako kaže, “traži ukidanje harača ma Krčkom mostu kako bi građani Kvarnera bili ravnopravni sa svim ostalim građanima Hrvatske”.
Jako plemenito jer to znači da se Boras Mandić bori za prava otočana. Ali vraga. Stanovnici otoka Krka na temelju Zakona o otocima već su oslobođeni plaćanja mostarine, kao i sve pravne osobe sa sjedištem na Krku i svim susjednim otocima, Cresu, Rabu, Lošinju, Susku. Država, dakle svi mi, godišnje za tu povlasticu izdvaja oko 26 milijuna kuna i vraća ih Autocesti Rijeka - Zagreb, pod čijom je koncesijom Krčki most.
Pa zašto onda ukinuti mostarinu? Zato da bi netko kad mu se “sprdne” otišao malo besplatno na Krk? Jedan od argumenta je da je na Krku roba skuplja jer njena doprema zbog mostarine više košta. A što bi onda rekli stanovnici Visa, Korčule, Hvara ili nekog drugog otoka? Jednostavno, neka se ukine plaćanje trajekta. Boras Mandić povlači i argument kako se mostarina ne naplaćuje za novoizgrađeni most Čiovo, a neće ni na budućem mostu Pelješac. Trebao bi znati da se ti objekti financiraju s 85 posto sredstava EU, a glavni financijer zabranjuje naplatu cestarine. Godišnje koncesionar od mostarine uprihodi oko 60 milijuna kuna.
Ako tog prihoda nema, odakle će se godišnje namaknuti 20 milijuna kuna za njegovo održavanje ili dodatnih 25 milijuna za ovogodišnje izvanredno održavanje? Ako se ukine mostarina, hoće Boras Mandić sa škrabicom hodati po Krku i Kvarneru i skupljati novac? Naravno da neće. Novac ćemo dati svi mi kroz proračun, a on će optuživati državu da je maćeha ako loše održava most.