Kandidat za američkog predsjednika, veteran, glazbenik, poslovni čovjek, Chastenov suprug. ‘Mayor (gradonačelnik) Pete’ South Benda.” Tako sam sebe na društvenoj mreži Instagram opisuje Pete Buttigieg, 37-godišnji homoseksualac koji je početak kampanje kojom će pokušati osvojiti demokratsku nominaciju za američkog predsjednika službeno obznanio prije nekoliko dana, uslijed vijesti da se on, kao lider grada na američkom Srednjem zapadu sa 102.000 duša, svrstao, prema najnovijim istraživanjima za savezne države Iowu, New Hampshire i Južnu Karolinu, u sam vrh aktualnih demokratskih favorita, i to ni manje ni više nego na treće mjesto, iza prominentnih Bernieja Sandersa i Joea Bidena.
S obzirom na godine i životopis, a u usporedbi s ostalim kandidatima, Buttigieg nije uobičajen izbor za predsjednika.
“Priznajem da je odvažno da to radim kao milenijski gradonačelnik sa Srednjeg zapada. Više je nego odvažno, sa 37 godina, tražiti najvišu poziciju u državi. Donedavno, to nije bilo ono što sam i ja imao na umu, kako provesti moju osmu godinu kao gradonačelnik i moju 38. godinu na ovom svijetu. No, trenutak u kojem živimo prisiljava nas da djelujemo”, objasnio je Buttigieg.
“Sile promjene u našoj državi danas su tektonske. Sile koje pomažu objasniti ono što je omogućilo čak i ovo aktualno predsjedništvo. Zato se ovog puta ne radi samo o dobivanju izbora, nego o dobivanju ere. Ne samo za iduće četiri godine, radi se o pripremanju zemlje za bolji život u 2030., u 2040. i 2054. godini, kada ću, ako Bog da, biti istih godina kao naš trenutni predsjednik”, objasnio je Buttigieg, obećavajući onima koji su slušali to njegovo obraćanje “zajednički odlazak u novo američko proljeće”.
Zabrinjava republikance
Još prije nekoliko mjeseci bio je, piše Politico, praktički nepoznat, tek “sitni” političar zbunjujućeg prezimena s nula šanse da postane predsjednik, čovjek koji je mogao puniti dnevne boravke, ne i velike dvorane. Danas ga zaustavljaju i prepoznaju.
“Ponekad me zamijene za reportera koliko sam često na televiziji”, šali se. Doista, Buttigieg sad već ima sljedbu, i u javnosti i u medijima. Krajem ožujka mogao je predočiti dokaz - prikupio je čak sedam milijuna dolara putem pojedinačnih donacija, upola manje od Sandersa, no mnogo više od mnogih drugih demokratskih imena.
Prema pisanju Politica, njegova tek nedavno službeno započeta predsjednička trka već je povijesna, neovisno o potencijalnom uspjehu 2020. godine, zahvaljujući kojem bi ga povijest zapamtila kao najmlađeg i prvog gay predsjednika Sjedinjenih Američkih Država. Povijesna je, obrazlaže Politico, zahvaljujući balansu kojim se igra, time što se pozicionirao kao “inovator” i “tradicionalist”, onaj koji istodobno krši norme, ali i slijedi pravila, kao gradonačelnik nekad propalog, a danas oživljenoga grada, koji je služio u Afganistanu, istodobno homoseksualac i episkopalac koji se u korizmi odrekao alkohola.
“Probio se u vrh jer je njegova generacija naviknuta davati novac putem interneta kako bi unaprijedila socijalne ciljeve i kandidate u koje vjeruju. On razmišlja jasno, nije posebno ideološki nastrojen, otvoren je za nove ideje. Činjenica da je gay i u braku te se natječe za predsjednika ogromni je signal njegovoj generaciji da on razumije”, smatra Howard Dean, bivši predsjedavatelj Demokratskog nacionalnog odbora, koji je podržao Buttigiega za tu istu poziciju 2017. godine.
Jednako tako, zna i dobro odabrati “neprijatelje”. Odlučio je igrati na suprotnost američkom potpredsjedniku Mikeu Penceu, bivšem guverneru njegove savezne države Indiane, koji se otvoreno protivi istospolnim brakovima.
“Ako imate problem s time tko sam, vi nemate problem sa mnom. Vi se, gospodine, svađate s mojim stvoriteljem”, poručio mu je nedavno Buttigieg. Bocnuo je i Pencea, propitkujući njegovu volju kao “čovjeka od vjere” da podržava ono što on naziva “Trumpovim porno predsjedništvom”. “Je li prestao vjerovati u Sveto pismo kad je počeo vjerovati u Donalda Trumpa?” drsko je pitao.
Zahvaljujući svemu navedenom - kontradiktornostima i sve većoj popularnosti - Buttigieg je primijećen u demokratskim, ali - još važnije - i republikanskim redovima, koji ga, ako je suditi po kontranapadima, više ne smatraju bezopasnim autsajderom. Nedavno su ga proglasili “poremećenim”, slali pobornicima e-mailove u kojima se tvrdilo da je “potpredsjednik pod napadom”. Lani su mu nadjenuli nadimak “Pete na pola radnog vremena”, zadajući si potencijalni autogol jer je Buttigieg iz gradonačelničke fotelje svojedobno otišao na nekoliko mjeseci kako bi služio u Afganistanu. Republikanci shvaćaju koliko strši u demokratskom polju i to ih, čini se, plaši.
“On me zabrinjava s republikanskog gledišta”, ustvrdio je nedavno konzervativni komentator Hugh Hewitt.
No, pitanje je, kako slikovito pišu mediji, je li Buttigieg samo odličan “sprinter” ili ima snage i istrčati “maraton”.
I njegovi prijatelji i njegovi kritičari znaju ga po nestrpljivosti. Uvijek mu se, tvrde, žurilo. I doslovno i preneseno - dok je za sat i 42 minute otrčao polumaraton u Afganistanu, gdje je bio stacioniran u zračnoj bazi Bagram, ali i sada, kad ide u utrku od gradonačelničke do predsjedničke fotelje. Trebala bi proći, tvrde neki, još dva izborna ciklusa. Trebao je, dodaju, čekati do 2032., i tada bi, kao 50-godišnjak, bio mlad. Buttigieg se ne slaže.
“Vrijeme strpljivosti je prošlo. U ovom trenutku nestrpljivost bi mogla biti vrlina”, tvrdi.
“Gledajte, imam više iskustva u izvršnoj vlasti od predsjednika SAD-a, a i potpredsjednika. I imam više vojnog iskustva nego itko iz Ovalnog ureda od Georgea H. W. Busha nadalje. Nije konvencionalna prošlost, no mislim da niti nije vrijeme za to”, spremno im odgovara.
Visoka retorika
U svojoj kampanji Buttigieg drvi po tri stvari - slobodi, demokraciji i sigurnosti. Poziva na “novi vokabular”, tvrdi da “sloboda ne pripada jednoj političkoj stranci”, da “sigurnost nije lijeva ili desna”, da “nećemo biti demokracija za koju tvrdimo da jesmo ako ćemo tolerirati okruge u kojima političari biraju svoje birače, a ne obrnuto”. Njegov stil je umjeren i progresivan, spoj visoke retorike i specifičnih političkih akcija. Govori o kibernetičkoj sigurnosti, a s druge strane, napadajući Donalda Trumpa, “da ne postoji poštena politika koja se vrti oko riječi ‘ponovno’”.
“Način na koji govori mnogima je osvježavajuć”, tvrdi šef njegove kampanje Mike Schmuhl. Ne radi se, objašnjava, samo o otrcanim frazama i onome što ljudi žele čuti, nego o vrijednostima s kojih Buttigieg prelazi na ideje, a zatim i na konkretne politike.
“On je čovjek pun poštovanja koji je vodio principijelan život. Osjećala sam se kao da me priznaje, što za osobu s invaliditetom nije čest slučaj, tako da je to za mene bio trenutak kada se istaknuo”, tvrdi Erin Tatum (27), spisateljica iz Philadelphije, koja je razgovarala s njim na jednom od evenata. U kolicima je i biseksualka je, sviđa joj se njegova generacijska poruka i činjenica da je služio u vojsci. Mark i Laurie Brown, bjelački supružnici u dobi od 52 godine iz Salema u New Hampshireu, koji tipično glasaju za demokrate i imaju mali biznis te sina homoseksualca, bacili su oko na njega kad je rekao da bi ukinuo elektorski koledž te kada je govorio o slobodi, rekavši da “nisi slobodan dati otkaz i pokrenuti biznis ako se bojiš da ćeš ostati bez zdravstvene skrbi”.
Buttigiega, kako to sažima Axios, brinu i veliki studentski dugovi, zalaže se za otpis duga u zamjenu za javno koristan rad. Podržava Pariški sporazum, misli da su klimatske promjene nacionalna sigurnosna prijetnja i podržava vladino subvencioniranje solarnih panela. Tvrdi da je kapitalist, ali da je demokracija važnija od kapitalizma, član je mreže Gradonačelnici protiv ilegalnog oružja i podržava univerzalnu provjeru i zabranu oružja u školama, zalaže se za “single-payer” zdravstvenu skrb, no bez eliminacije privatnih osiguravatelja, dao bi državljanstvo tzv. dreamerima, a za pobačaj tvrdi “da to nije pitanje koje rješava znanost, nego moralno pitanje koje u praksi najbolje rješava osoba koja se suočava s tim izborom”. Otvoren je prema ideji da Vrhovni sud ima više od devet sudaca, a zanima ga i jaka nacionalna obrana.
Vodit će, najavio je, kampanju koja će ujediniti zemlju.
“Gdje je zapisano da tzv. crvena država mora zauvijek biti crvena. Nisu počeli kao republikanci, ne moraju biti republikanci u budućnosti”, tvrdi Buttigieg, uvjeren da se stvari danas mijenjaju tako brzo da ne želiš pretjerao razmišljati o njima. Uvjeren je da progresivna poruka može doprijeti i do demokrata i do republikanaca, no ipak mu je bilo iznenađenje što je bio prvi demokrat koji je bacio oko na 2020. koji se pojavio na Fox News Sunday.
“Na moju poruku snažno reagira mnogo ljudi koji, duboko iznutra, nisu ideološki nastrojeni. Oni su samo Amerikanci. A ako se njima ne obraćaš, zagarantirano ćeš izgubiti”, uvjeren je.
Otvoreno govori o svojoj seksualnoj orijentaciji. Buttigieg - inače poliglot koji govori francuski, španjolski, talijanski, norveški, malteški, arapski i dari te nekadašnji polaznik Harvarda - iz ormara je javno izašao u eseju u South Bend Tribuneu 2015. godine, tijekom kampanje za reizbor na mjesto gradonačelnika. Po nekima, to mu je prednost dok drugi tvrde da bi mu moglo predstavljati problem i da će to koliko će daleko otići ovisiti o tome kako će adresirati predrasude vezane uz taj segment svojeg života.
Zasad mu on ide u prilog. Frank Bruni ga je u komentaru u New York Timesu proglasio “prvim gay predsjednikom”, a magazin Marie Claire u nekoliko je tjedana objavio čak šest članaka o njemu, njegovu 29-godišnjem suprugu s kojim se vjenčao u lipnju prošle godine, inače profesoru u srednjoj školi, njegovu nedavno preminulom ocu, profesoru marksizma, pa čak i njihovim psima koji imaju svoj račun na Instagramu. Chasten i Pete su najslađi par ikada, tvrdi urednica Marie Clairea Katherine Igoe.
“Ono što volim kod njega, možda ono što i vi volite kod njega, jest to da je on ista osoba kada smo kod kuće i zajedno slažemo rublje ili kada je sa mnom u prostoriji poput ove, pune pobornika. On je točno ista osoba”, rekao je svojedobno Pete o svojem suprugu Chastenu.
O homoseksualnosti pak kaže sljedeće. “Vaše vrijeme u ormaru i vaše putovanje do izlaska pripada vama. Niste obvezni otvoriti zacijeljele rane ili pisati poduže sastavke kako biste objasnili vašu vrijednost drugima koji je nisu voljni sami vidjeti. Vi ste na prvome mjestu”, napisao je nedavno na Twitteru Buttigieg, koji je urede u svojem izbornom stožeru - iz kojeg, unatoč priljevu novca, vodi, kako tvrdi, štedljivu kampanju kao i uvijek “zato što je to jednostavno njegov stil” (i jedino je bitno doći na televiziju, gdje je znao pričati o tome kako otplaćuje suprugov studentski dug) - nazvao po svojim psima: Truman i Buddy.
No, je li doista sve med i mlijeko? Neki smatraju da nije.
Siromaštvo i kriminal
Britanski Guardian odgovore je odlučio potražiti u gradu kojeg Buttigieg vodi. Iako je njegova gradonačelnička karijera uspješna, piše, problemi u tom, četvrtom po veličini gradu u Indiani, i dalje postoje - siromaštvo i kriminal još su na visokoj razini iako je Buttigieg načelno revitalizirao zajednicu.
Buttigieg, naime, za sebe tvrdi da “u svojim kostima ima traumu srednjoameričke deindustrijalizacije” i mnogi mu plješću jer je napokon izvukao grad nakon propasti tamošnje automobilske industrije zbog čega su se mladi iseljavali, a mnogi smatrali da grad umire.
Sa 29 godina, kada je postao gradonačelnik, Buttigieg je odlučio promijeniti stvari, revitalizirati centar grada i spriječiti urbano propadanje. Od tada se nezaposlenost smanjila upola, sa 9,6 na sadašnjih 3,8 posto, u grad se slilo 850 milijuna dolara investicija, obnovile su se stare zgrade i u njih su počeli useljavati tehnološki startupi, ulice su postale prijateljske prema pješacima i biciklistima, a upravu je pokušao učiniti sistematičnom, skupljajući podatke o svemu i svačemu, od odvoza smeća do broja ispaljenih hitaca. Pokrenuo je i odvažnu inicijativu - obnova i popravak 1000 kuća u 1000 dana i premašio zacrtano iako su ga mnogi tada, kad je objavio taj plan, smatrali ludim. Hvale ga drugi, čak i republikanski gradonačelnici, po Indiani.
“Radi fantastičan posao. Elokventan je, pametan i mislim da je dobro fokusiran, najviše na ideje. I za tim zemlja čezne: liderima koji govore o idejama i ne blate jedni druge. Mislim da je većina ljudi umorna od toga”, tvrdi James Brainard, gradonačelnik Carmela, grada sličnog Buttigiegovu po veličini.
No, gradonačelnikovi kritičari tvrde da, dok centar grada cvjeta, neke druge četvrti u gradu, u kojem gotovo polovicu stanovništva čine pripadnici latino i afroameričke zajednice, ostaju zanemarene. Više od četvrtine stanovnika i dalje živi ispod granice siromaštva, daleko više od nacionalnog prosjeka od 14 posto, a i kriminal je zabrinjavajući. U 2017. zabilježeno je 15 ubojstava, 93 silovanja, 245 pljački. Sedam godina prije, 2010. godine, te su brojke slijedom bile 6, 52 i 229. Buttigiega zabrinjava samo infrastruktura, tvrde nezadovoljnici. Jednako tako, smijenio je i prvog crnog šefa policije zbog afere u kojoj su se ilegalno snimali razgovori policajaca, a u kojima je, navodno, bilo rasističkih primjedbi. Sud tek treba donijeti odluku hoće li te snimke biti i javno objavljenje. Upravo taj odnos prema manjinama, smatraju analitičari, pažljivo će se motriti kako Buttigieg bude pokušavao uvjeriti ljude da ima umijeće vodstva, osim 100 tisuća ljudi, i njih 330 milijuna.
Neke je, čini se, već uspio uvjeriti u to.
“Vjerojatno niste ovako zamišljali svojega budućeg predsjednika”, rekao je svojedobno prisutnima na jednom od okupljanja.
“Jesmo”, odvratili su mu neki iz gomile.