ONLINE PLATFORMA

OTKRIT ĆE KOLIKO I KAKO ZAPRAVO RADE POLITIČARI 'Stvorili smo program koji će loše političare razgolititi, a one dobre učiniti još boljima'

    AUTOR:
    • Vid Barić

  • OBJAVLJENO:
  • 16.11.2019. u 16:36

Tomislav Krišto / CROPIX

Što meni znači istraživanje o tome kako bi ljudi glasali da su danas izbori? Od toga nemam ništa. Jja želim znati kako zastupnik živi taj svoj posao, što on točno radi u tom parlamentu, kako glasa, što govori, pojašnjava Dobranić, dodajući kako zbog njihova djelovanja mnogi slovenski političari misle da su “pain in the ass”

Uredske su prostorije rustične, ni po čemu ne podsjećaju na IT sektor. Nema tu širokih, dizajnerskih bijelih stolova, staklenih stijenki i ulaštenih Macintosh kompjutera. Samo obični školski stolovi, hrpa kompjutora, tek nekoliko biljki, puno naljepnica s raznim aktivističkim porukama i jedno lice na zidu, ispod kojega piše “Think different”. Lice je to Aarona Swartza, američkog programera, pisca i internet aktivista, koji je bio uključen u razvoj formata za razmjenu Web sadržaja RSS, ali i organizacija kao što su Creative Commons ili globalnog internetskog mega-foruma Reddit.

Swartz je svoj internetski aktivizam i borbu za open-source internet platio životom; 2011. uhitila ga je policija pod optužbom za provalu, nakon što je sustavno preuzimao članke iz digitalne knjižnice akademskih časopisa JSTOR koje je besplatno dijelio sa svima. Neumoljivo federalno tužiteljstvo kazneno je gonilo Swartza, zbog čega mu je prijetila maksimalna kazna od milijun dolara i 35 godina zatvora. Dvije godine kasnije, dva dana nakon što je tužiteljstvo odbilo drugu ponudu nagodbe njegovog odvjetnika, pronađen je mrtav u svom stanu u Brooklynu u New Yorku, gdje se objesio.

- Prvo smo iz šale tu nacrtali lice Stevea Jobsa. Ali, on i Apple su možda i najveći protivnici open-source interneta, što je za nas svetinja, pa smo mu se htjeli narugati tako da smo ga prvo nacrtali, a zatim smo napravili šablonu i izgađali njegovo lice vodenim balonima punim boje, tako da smo dobili lice Swartza, koji je za nas istinski internetski heroj - komentira Žiga Vrtačič, jedan od članova slovenskog humanističko-hakerskog kolektiva “Danes je nov dan”, u čijem se Institutu nalazimo. Uredi su im u ljubljanskoj Tobačnoj ulici, gotovo u samom centru grada, u nekakvom co-working prostoru gdje se nalaze arhitektonski biroi, dizajnerska studija i start-up firme.

- Počeli smo kao grupa ljudi, prvo bez ureda, a onda smo imali neki mali, na kratko vrijeme. Ovo je, zapravo, naš prvi pravi ured, naš dom - govori Filip “Muki” Dobranić, jedan od osnivača Instituta Danes je nov dan, diplomirani sociolog i filozof, koji se, kako kaže, čitavo vrijeme usputno bavio i programiranjem. Počeo je u osnovnoj školi, da bi se u srednjoj nakratko izmaknuo iz svijeta koda. Na faksu se, pak, iz filozofijske perspektive zainteresirao za pitanja umjetne inteligencije, zbog čega je ponovno počeo intenzivno programirati.

 

Politički ciljevi

- Postojao je u to vrijeme jedan ‘think-tank’ u Ljubljani, gdje smo se okupljali i debatirali o razvoju tehnologije, umjetnoj inteligenciji i programiranju. Postalo mi je očito da se moram vratiti kodu, jer neću moći pratiti što se tu diskutira - navodi Dobranić, koji za sebe kaže kako je ljevičar, “reasonable radical”. Spoju tehnologijskih praksi i lijevog aktivizma povijest je već svjedočila u nekoliko navrata, posebno kroz rane koncepte nezavisnih i taktičkih medija, ili prvih hakera i programera koji su redom dolazili iz lijevoga spektra.

Krajem devedesetih godina prošlog stoljeća, David Garcia i Geert Lovink pišu “ABC of tactical Media”, u kojemu objašnjavaju potencijale novih tehnologija i hakiranja koji će iznijeti “medije krize, kritike i opozicije”. Sam izraz “taktika” pritom preuzimaju od francuskog filozofa Micheal De Certeaua, tehnološki se resursi odjednom počinju promatrati kao moguća mjesta revolucije, a medije ljevica prestaje teoretizirati kao puku “reprezentaciju stvarnosti”, već kao priliku za postizanje političkih ciljeva kroz “upotrebu reprezentacija stvarnosti”.

Taktički mediji uskoro gube bitku, međutim, kako u Seattleu 1999. godine na WTO protestu, tako i Genovi 2001. godine na protestima tijekom G8 summita, gdje su ostali potpuno pregaženi. I “hacktivism” prestaje biti top tema, ljevica preuzima neke druge narative, a upotreba tehnološkog se i dalje, u većini slučajeva suvremene ljevice, svodi na otvaranje aktivističkih Facebook grupa i stranica. Diskurs tehnološkog danas pripada nekim drugim političkim i ideološkim strujama. Istovremeno, svijet ubrzano razvija umjetnu inteligenciju koja će, po svemu sudeći, u potpunosti promijeniti okolnosti u kojima živimo.

Svjesni su toga i u Institutu Danes je nov dan, čije su izvorišne točke djelovanja taktički medij, “hacktivism”, direktnodemokratske prakse, open-source internet i računalni kod, a kritički promišljaju i umjetnu inteligenciju koje se ne odriču, ali je uzimaju s dozom opreza.

- I danas je umjetna inteligencija prisutnija u critical artu nego u političkom aktivizmu, ali to je zato što još uvijek ne postoji situacija da se vlasti doista koriste njome, bar ne u ovim našim državama. Mi smo se pozicionirali kao civic tech Institut, radimo puno softwarea za državu i za ljude koji žive u toj državi, i ne obraćamo se isključivo ljevičarima. Našim se softwareima mogu svi koristiti i oni svima služe. Puno naših projekata ima neki očiti ljevičarski statement, no istina je da su oni korisni svima.

Recimo, naš Parlametar - započinje Dobranić priču o njihovom najvažnijem projektu, za kojega su iz Googleovog fonda DNI (Digital News Innovation) 2016. godine na natječaju dobili poticaj od 330.000 eura. Mjesecima su programirali, obilazili institucije i saborske birokrate, kombinirali kako sve javno dostupne podatke računalno sakupiti i čitljivo i pregledno prezentirati na jednome mjestu. Još tada su rekli kako je slovenska inačica tek početak - sredstva dobivena od Googlea namijenili su razvoju web-aplikacije u barem tri zemlje, a i Hrvatska je jedna od njih, budući da danas i mi imamo svoj Parlametar (www.parlametar.hr) kojega je Institut razvio u našoj državi u suradnji s GONG-om. No, o čemu se zapravo radi?

 

Analiza glasanja

- Parlametar je online platforma, napravljena na temelju otvorenih podataka Hrvatskog sabora, kao što smo napravili u Sloveniji. Ona nudi bolje korisničko iskustvo i relevantne rezultate novinarima, istraživačima i programerima, samim političarima, a prije svega građanima. Pomoću različitih analiza glasanja i transkripata zastupničkih nastupa, platforma daje učinkoviti uvid u proces donošenja odluka i povećava transparentnost djelovanja najvažnije demokratske institucije - govori Dobranić, dodajući kako je web stranica Parlametar.hr, kao i slovenska inačica, podijeljena u tri cjeline: Zastupnici, Klubovi i Sjednice. Svaka se cjelina sastoji od ispisa (ispis zastupnika, klubova i sjednica) koje služe kao ulazna točka za pojedinačne dijelove tog sklopa - odnosno profile pojedinačnih zastupnica i zastupnika, profile klubova i sjednica.

Ukratko, riječ je o sustavu unutar kojega korisnik može lako pratiti rad svojih najomiljenijih ili najomraženijih zastupnika ili zastupnica te političkih stranki, a jedna od ciljanih skupina ove platforme su i programeri, za koje je kreirana posebna podstranica. Naime, svi podaci Parlametra besplatno su dostupni kroz dva API sučelja, a sav kod objavljen je na GitHubu, u skladu s open-source ideologijom i ostavštinom, između ostalih, i Aarona Swartza čije lice stoji u uredu Instituta.

Cilj hrvatske, slovenske i bosanskohercegovačke verzije Parlametra je, pojašnjava dodatno Dobranić, rad Sabora i zastupnika učiniti otvorenijim prema javnosti. Namijenjen je svim onim građanima koji žele znati kako se donose odluke u njihovo ime, kako je glasao njihov zastupnik i koliko je konstruktivno sudjelovao u cijelom procesu, što bi morao biti koristan vodič za glasanje na sljedećim izborima. Za novinare, iako se saborski izvjestitelji u pravilu sasvim dobro snalaze na saborskim stranicama s kojih i Parlametar računalno preuzima podatke, je Parlametar također interesantan zbog vizualizacije saborskih statistika i olakšanog pretraživanja, a naročito je koristan lokalnim medijima koji si saborske izvjestitelje ne mogu priuštiti.

- Mi koristimo taj alat iz lijeve perspektive kad agitiramo, ali razvili smo ga tako da može služiti svima. Sretni smo kada se desne stranke u Sloveniji pozivaju na informacije s Parlametra, jer je to nama znak da smo napravili nešto dobro, da je to alat koji stvarno vrijedi. Politics happens on the ground, ljudi trebaju više sudjelovati, i to je osnovna ideja svega. Tehnologija tu, naravno, može i mora puno pomoći, ali hoće li se koristiti s lijeva ili desna, to nije ovisno o nama. Ideja iza svega je bilo naše uvjerenje da je Politbarometer, kakvog imamo u Sloveniji, potpuno beskoristan.

Što meni znači istraživanje kako bi ljudi glasali da su danas izbori? Od toga nemam ništa, ja želim znati kako zastupnik živi taj svoj posao, što on točno radi u tom parlamentu, kako glasa, što govori? - pojašnjava Dobranić, dodajući kako ih zbog njihova djelovanja mnogi slovenski političari smatraju za “pain in the ass”.

- Neki nas blokiraju na Twitteru, lažu o nama i o našem radu, otvoreno nas mrze. Neki, pak, misle da smo stvarno kul i da smo uvijek na njihovoj strani, ali nismo. Da, puno više podrške dobivamo s lijeva, ali prema njima nismo i nećemo biti popustljivi. Ima i slovenskih političara koji govore javno kako je Parlametar glup i neupotrebljiv sustav, a onda se u kampanjama služe našim podacima. Očito prepoznajemo da su ih skinuli s Parlametra, skinuvši pritom logo Parlametra, tako da se ne vidi otkuda im podaci - navodi Filip Dobranić, dodajući kako im je pri razvoju hrvatske inačice Parlametra uz pomoć GONG-a bilo lako doći do “date” iz Hrvatskog sabora.

- Vaš Sabor ima vrlo okej data baze. Podatke nije bilo teško dobiti kao u Sloveniji, ali opet neke stvari nedostaju. Primjerice, često se glasa podizanjem ruku, što nije dobro za data bazu i za glasače, jer nije nigdje zabilježeno kako je tko glasao - govori programer/filozof pa skreće na temu participativnog proračuna, što je također jedna od tema koja fascinira ovaj kolektiv.

 

Španjolsko rješenje

- U studenome 2018. objavili smo opsežnu internetsku kampanju za provedbu participativnog proračuna na lokalnoj razini. Kontaktirali smo sve gradonačelničke kandidate na lokalnim izborima 2018. godine i zatražili obvezu provedbe ovog mehanizma izravne demokracije u slučaju njihova izbora.

Također, otvorili smo web stranicu na kojoj smo objasnili i jasno definirali participativni proračun te objavili obveze u njegovom izvršavanju. Radi se o najčešće o 1% budžeta iz gradskog proračuna koji se daje ljudima na upravljanje, što za grad, zapravo, i nije mnogo novca, a lokalnoj zajednici služi da direktno pokušaju ispraviti razne infrastrukturne probleme u svojim kvartovima. Za rad tog sustava smo koristili i prilagodili jedno španjolsko softversko rješenje otvorenog koda za provedbu participativnog proračuna, razvijeno i isprobano u Madridu, a uspjelo nam ga je instalirati u općini Kranjska Gora kako bi njihovi mladi odlučili o projektima u gradu, kao i u općini Hrpelje-Kozina. Taj sustav se zove CONSUL, a sve informacije o njemu dostupne su na consulproject.org - pojašnjava Dobranić pa nastavlja o tome kako su isti sustav uspjeli “prodati” gradu Kopru.

- U Kopru su građani dobili preko pola milijuna eura za potrošiti. Ljudi su dali preko 350 prijedloga, a bilo ih je usvojeno četrdesetak. Mislim da participativno budžetiranje ima dobru budućnost, pa i zato što je to relativno lako prodati političarima. Njima se sviđa kada mogu reći ljudima: evo ja sam gradonačelnik koji vam je dao taj novac. - završio je Filip Dobranić, direktor Instituta Danes je nov dan kojega slovenski žuti mediji optužuju za izdaju, špijunažu i “suradnju sa strašnim Googleom” i koji, osim projekata opisanih u ovome tekstu, razvija niz ostalih zanimljivih projekata na granici aktivizma i tehnologije, a koje uključuju razne aktivističke videoigrice, AI književni klub za programere koji s oprezom pristupaju temi umjetne inteligencije, i nezavisni portal koji donosi vijesti o kojima nitko drugi ne piše.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo