TJEDAN U 10 PITANJA

ŠUMSKI RADNIK I ŠOKAČKI PJESNIK O PROBLEMIMA NOVOG VALA ISELJENIKA Moja pjesma 'Šokačka suza' vratila mi je sina iz Njemačke

Mario Vinković, šumski radnik i šokački pjesnik govori o problemima novog vala iseljenika

1. Što drugo reći nego - čestitam! Nakon što ste prije godinu dana napisali pjesmu ‘Sretan put svim sinovima’ zbog odlaska vašeg sina Vinka u Njemačku, on se vratio i opet je s vama. Je li to povratak iz nostalgije ili zbog premale plaće i nesnalaženja u stranome svijetu?

- Bilo je tu svega pomalo, ima i nostalgije, pa i dobre plaće, ali nema zadovoljstva u svemu tome. Tuđi svijet je tuđi svijet. Možeš zaraditi, ali i sve košta. Pogotovo nekoga tko je samac, pa nema odbitke za porez, a troškovi za vozače autobusa veliki su na putu, za smještaj tijekom puta, pa opet tamo odakle ideš na put.

2. Što vam kaže sin, kako se osjećao dok je, vozeći autobus u Njemačkoj, čitao vaše stihove ‘Kriv sam, sine, jer nisam lajo, krivi smo malo pomalo svi./Teško je bilo i rat je trajo, dođoše ljudi podli i zli’?

- Da, ti moji stihovi su ga ganuli. Kao i mnoge roditelje koji su tu pjesmu čitali, a i njihove kćeri i sinove koji su otišli iz domovine. Pitanje je ostalo u zraku. Zar je tako moralo biti? Svi smo krivi jer smo šutjeli, pognutih glava gledali kako pohlepa pojedinaca jede naše tkivo. Tjera naše sinove i ostavlja nam pusta dvorišta, imanja i kuće.

3. Vaša pjesma u kojoj su se mnogi prepoznali govori o osjećaju krivnje zbog odlaska sina. Kakav je bio njegov osjećaj krivnje?

- I on se grizao jer je otišao i ostavio nas starce, ali ta moja poruka da se vrijedi boriti za svoje mjesto pod domaćim suncem dobro mu je ostala upisana u svijesti. I na samom putu prema Njemačkoj razmišljao je o pronalaženju čestitog poslodavca u domovini. Svaki dan je razmišljao kako bi se vratio i započeo život ovdje. I to mu se ostvarilo.

4. I što kaže sada, nakon što se vratio - je li mogao tako početi u zavičaju i prije nego što je otišao, da nije vidio što je vidio?

- Jednostavno rečeno, on je morao otići i probati taj bolji život o kojem su mu prijatelji pričali kada bi se vratili iz inozemstva. I sada sam ponosan na njega što je razborito izvagao. Tamo imaš novac, ali kao samac, teško je spojiti kraj s krajem. Ovdje radiš i imaš logistiku. Ako hoćeš raditi, i steći ćeš nešto, a opet si među najbližima i na svome.

5. Pripremili ste o toj temi zbirku pjesama ‘Suza šokačka’, koju krajem studenog predstavljate u Vrbanji. Zbog čega je sve kanula suza u oku i pjesmama?

- Zbirku ću predstaviti u Vrbanji 30. studenog u Domu kulture, kada ću proslaviti povratak svojeg sina među prijateljima i svima koje će zanimati muke koje su prošli otac i sin kada im je prijetio rastanak zbog zlih ljudi koji su nam oteli zavičaj.

6. Pa što kaže ta nova pjesma?

Pjesma ‘Suza šokačka’ ovako kaže:

Opazih Šokca na pragu svome, kako mu suze obraze kvase. Kakve li tuge dušu mu lome? Nikada neće pustit ih za se. Imo je kuću pripunu svita, marve ni sam ni znao broja. Ambari puni zlatnoga žita, ‘Kangar’ odilo zadnjega kroja./ Ko će ga pitat zbog čega plače, kad lipo živi i svega ima. Zašto mu knedla u grlu skače, ‘ko to njegovu sreću otima?/

Neće on kazat neće ni psovat, nego će ćutke malo se napit, polako

svoju škrinju okovat i u nju suzu od svita sakrit./Gledat će misec, gledat će zvizde, njegovo oko gubit će sjaj. Dok se daleko đečica gnjezde, s tugom u srcu dočekat će kraj.

7. To ne bi bilo loše uglazbiti. Pa da, recimo, Škoro napravi glazbu, Kolinda pjeva, Milanović lupa po basu, Kolakušić po bubnjevima, a Dalija puše u frulu. No, pitam se jeste li razmišljali da sada zajednički umjesto poezije i bećaraca napišete nekakav projekt kako biste povukli novac iz EU za poljoprivredu i ruralni razvoj?

- Da, razmišljamo o tome i vrlo je izgledno da ćemo krenuti u tom

smjeru. Imamo već neke planove za koje nam ne trebaju članovi benda koje ste spomenuli. Oni su nas i doveli do ovoga.

8. Da, istraživanje o valu novih iseljenika kaže da odlaze zbog korupcije jer ne mogu doći do onog što im je namijenjeno. To više nije krivnja starih poput vas ‘koji nisu lajali’ jer sada sinovi tih privilegiranih rade isto u Slavoniji, zar ne?

- Da, to nas prati. Da bih nešto tvrdio, trebao bih imati i nekakve dokaze. Međutim, istina je da netko može sve, a nekome je i put do kontejnera zaprijećen kojekakvim propisima. Za nas još važi ona: ‘Kopaj svoj red’.

9. Po tom istraživanju, četiri bi se petine vratilo iz iseljeništva da se situacija kod kuće promijeni. Što sve treba mijenjati?

- I laiku je jasno da svaki naš kraj ima svoje resurse i vridne ljude.

Potrebno je samo decentralizirati sustav. Više cijeniti rad i radnike.

Nije mi jasno kako se radnicima može isplaćivati minimalac, a rade u firmi koja ima velike profite. Gazda živi kao u svemirskom brodu, a radnici nemaju plaće od kojih mogu dostojanstveno živjeti njihove obitelji. Pohlepa pojedinaca je najveći problem i izjeda naše društvo.

10. Kažu da je razlika između onih koji su ostali i onih koji su otišli samo u jednom slovu. Otišli sanjaju rodno mjesto, a ostali sanjaju radno mjesto. O čemu vi sanjate nakon povratka sina?

- Odovaram opet stihovima. ‘Sanjam o punoj kući unučadi, o mladosti koja će dovesti u red ovu našu malu najljepšu državu na svitu. Stoji ko vojnik na noćnoj straži. Slavonska duša široka, plaha, ko da na nebu odgovor traži: Kad će bit dosta patnje i straha.’

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo