Dobar dan, bako - povikasmo starici koja je zagonetno provirila kroz kapiju kada je čula da selom prilazi automobil.
- Bog vam dao sreće i zdravlja - odgovori nam Mara Milaš (77), čekajući da sami kažemo što nas je to dovelo u njezine Milaše, zaseok u općini Civljane.
- Došli mi vidjet’ malo kako se živi u Civljanima, a i zanima nas tko je od vas glasao za HSLS na ovim izborima u nedjelju - kažemo ženi istinu.
- Ja znam da sam ja glas dala Peri (Petar Preočanin, načelnik općine op.a.), al’ ima tome i dvije godine, nije mi nitko javio da se glasovalo opet u nedjelju - kaže ona čudeći se.
- Da, da, biralo se zastupnike u Europski parlament - pojašnjavamo.
- A tako. A nije nitko došao po mene, inače dođu kolima. Otkako mi je umro muž 2015. godine, ne držim televiziju ni radio, pa nisam ni znala - pravda se ona.
- Hajte vi do Smilje Kero, ona je u Općini pa će znat’. Samo ravno i prva kuća lijevo - otpravi nas baka Mara.
Odosmo mi tako do Smilje, ona je frizerka, ali živi od svojega OPG-a i jako puno ovaca. Članica je SDSS-a, a u općinsko vijeće je ušla s koalicijske liste svoje stranke s jedinom drugom koja postoji u općini - HDZ-om.
- Ajme, gdje me sada nađete. Nemojte me samo slikati. Pričala bih ja, ali vozim dijete kod liječnika u Split, pa može drugi put. Hajte vi do Sime Barišića, on vam je isto vijećnik - savjetuje Smilja.
- Sreli smo ga putem, i on žuri za Split, na aerodrom - odgovaramo.
- A onda ovako, najbolje je da se okrenete i na raskrižju lijevo u brdo. Tražite Savu Četnika. A, takvo je prezime - slegne ramenima Smilja.
- Je li i on vijećnik? - pitamo.
- Ma nije, ali on i žena mu Joka vole puno pričati - kaže Smilja.
Oni su bliže izvoru Cetini i bliže Dinari koja se nadvila nad kraškom ljepoticom i dolinom kojom odlazi. Nema prometnice koja nema mosta, jer svaku presijeca barem po jedan potok, zato je ovaj kraj hidrološki spomenik kulture, a sam izvor Cetine jedno od najljepših vrela Hrvatske. Danas u tom krajoliku vidimo samo ljepotu, nekada je ona značila život, dokazuju to pretpovijesne, antičke i srednjovjekovne nekropole, ruralne cjeline, mlinice i sakralne građevine - ponajviše ruševine starohrvatske crkve Svetog Spasa iz 9. stoljeća, koja se smatra izvorom hrvatskog identiteta. Povijesnu župu Cetinu u 10. stoljeću prvi put spominje bizantski car Konstantin Porfirogenet VII. u svom djelu “De administrando imperio”, što nikako nije mala stvar.
Na periferiji svega
No, od ljepote se ne živi, a Civljanjani u svojoj doslovno umiru, jer evo što sve nemaju: škole, pošte, zdravstvene stanice, trgovine, nemaju čak ni župnika, a ni paroha. Pokretna trgovina dolazi u selo, ali iz sela ne vozi više nijedan autobus (osim đački). Od gospodarskih aktivnosti hvale se kamenolomom i punionicom vode, a prizivaju investitore za dvije mini hidrocentrale.
Na periferiji su svega, čak i administrativno, nalaze se na rubu nekadašnje općine Knin, baš tamo gdje završava njihova, a počinje Splitsko-dalmatinska županija.
Savo i Joka Četnik
Politička situacija je jednostavna, rekli bismo tipična za hrvatske prilike u malim mjestima. Načelnik Petar Preočanin (SDSS), po struci alatničar, načelnik je već drugi mandat, a konobar Ante Gutić (HDZ) mu je zamjenik. Prije je bilo obrnuto, Gutić načelnik, a Preočanin njegov zamjenik, tako da su oni dugogodišnji uhodani tandem. Zakonodavnu vlast čine Gutićeva šogorica kao predsjednica općinskog vijeća te još njih troje s liste velike koalicije, ona Smilja što nas uputi Četnicima, Ruskinja Olga Izbaš udana za jednog Milaša te Hrvatica Lucija Totić i njezin rođak Filip Totić. Filip je, doduše, u vijeće ušao kao oporbeni vijećnik Nezavisne liste Sime Barišića, no promijenio je stranačke boje, pa su u oporbi samo nositelj Barišić i Nenad Vuković. Zašto je Filip promijenio stranu, ne zna nitko. Jedan nam mještanin kaže da za takve stvari kod njih ne treba razloga više od jednog ručka ili sanduka piva. Filip, inače priučeni mehaničar koji se zasitio posla u kamenolomu, pa mašta o vlastitoj garaži, kaže nam da su razlike s kolegama s nezavisne liste koje je napustio bile koncepcijske, a ne osobne prirode.
- Ma njih dvojica ni sami ne znaju što bi, samo mudruju. Naprimjer, oni bi da se asfaltira put gdje nema nikoga, a ja bih tamo gdje žive ljudi, i tu je puklo - odriješit je Filip, pa je prešao u HDZ.
S obzirom na to da mu je vijećnica Olga otišla na rad u Njemačku, Filipova ruka dobro je došla načelniku da mu odluke prolaze bez puno problema, a za dobru većinu nije naodmet imati i dobre naknade, paušal od 800 kuna mjesečno, plus 200 kuna za dolazak na sjednicu.
Načelnik nema vremena
Načelniku Petru Preočaninu najavili smo se dan prije za razgovor, ali nas je odbio jer nije imao vremena. Svejedno smo sutradan navratili do Općine, ali ga nije bilo. Opet smo nazvali, ali nam je loš signal prekinuo razgovor, a dan poslije više nije odgovarao na pozive. Razumijemo ga da ima posla, stanovništvo mu je staro i u potrebi, pa je često, osim općinskog menadžera, i taksi vozač i vozač cisterne i grobar, sve što zatreba. Ne treba sumnjati da zaradi svaku kunu od 11.500, koliko mu na račun sjeda mjesečno u netu.
Administrativno, selo je podijeljeno u dva veća naselja, sjedište općine Civljane i Cetinu, drugo selo raštrkamo u desetak zaseoka. Po papirima ih je 239, oko 30 posto su Hrvati, a ostalo Srbi. Koliko ih je u stvarnosti nema podataka, iako bi ih se lako prebrojalo u oba sela, lakše nego kuće kojih je dvostruko više. Kad bismo ono što smo vidjeli dolje išli prikazivati statistički, onda bi to izgledalo ovako: ide deset kuća u nizu bez krova, onda pet obnovljenih u kojima nema nikoga, pa onda jedna iz čijega se dimnjaka dimi, a u njoj živi starac, ili najviše njih dvoje. Sve ostalo jako odudara od pravila. Vijećnici Smilja, Filip i Lucija te zaposlenici Općine sa svojim obiteljima čine gotovo pola onih koji su mlađi od 65 godina, pa nije čudno da za jedina dva pogona u selu, kamenolom i punionicu, moraju uvoziti radnu snagu, od Vrlike pa sve do Sinja.
Takve su, eto, Civljane dočekale netom održane euroizbore i ne treba previše čuditi što su i statistički ispali općina u kojoj je glasovao najmanji broj birača - njih 39. Mora se priznati da su ipak pokrili cijeli politički spektar, od stranaka s nacionalnim predznacima, krajnjih ljevica i desnica, do ideološki umjerenih opcija, pa čak i liberalno-građanske poput HSLS-a. Najviše je dobio SDSS - 21 glas, HDZ koji vodi ozbiljnu riječ u Vijeću tek pet, a treća opcija su bili Neovisni za Hrvatsku s glasom manje. Most u Civljanima može biti zadovoljan, iako su im rezultati na nacionalnoj razini ispod očekivanja ovdje su četvrta opcija, a za to su im bila dovoljna samo tri glasa, isto koliko je dobio i SDP. Šuška se da bi na krilima tih rezultata općina mogla dobiti svoju prvu SDP-ovu podružnicu. Po jedan glas je dobio spomenuti HSLS, Živi zid i Mislav Kolakušić.
Od ljepote se ne živi, a Civljanjani u svojoj doslovno umiru jer evo što sve nemaju: školu, poštu, zdravstvenu stanicu, trgovinu, nemaju čak ni župnika, a ni paroha
Zanimljiv je trend izlaženja na izbore, primjerice, na posljednje parlamentarne izašlo ih je dvostruko više, pa je svoj glas zaslužio i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, isto kao i na predsjedničke, u kojima je predsjednica Kolinda u prvom krugu bila bolja za jedan glas od Ive Josipovića, dok ju je u drugom krugu Josipović potukao do nogu s gotovo dvostruko većim brojem glasova. Čini se da su ipak lokalni izbori pravi festival demokracije jer je, što izašlo, a što dovezeno na kutije, njih čak 155.
Tko u Civljanima glasa za Bandića, tko za Brunu Esih, a tko je glasač HSLS-a nije nimalo lako doznati. Nezavisni vijećnik Nenad Vuković kaže da stvarno ne zna i nikako to ne može dokučiti, a njegov kolega iz klupa Filip Totić uvjeren je da te kandidate koji nekako iskaču iz njihove svakodnevice ljudi naprosto krivo zaokruže na listiću.
- Ma evo, žena i ja bili smo na kutijama na zadnjim izborima, ja ujutro, ona popodne. Imali smo ukupno 12 birača, računajući nas i druge koji su bili na tom izbornom mjestu u kontroli, a čudi me što ih je bilo i toliko - priča nam Vuković, koji ponosno kaže da je zaokružio prvi listić i ubacio ga u kutiju.
- Bolje vi pišite malo o ekonomiji, a manje o politici. Zašto nema glasova, pa zato što nema tko glasovati. Pa ne može moja kuja na izbore - prokomentirala je Nenadova supruga s pristojne udaljenosti kako je ne bi dohvatio fotoaparat.
Otpravili nas Vukovići u Totiće, tamo ima mlađih od 65, kažu, a i dvoje vijećnika je odanle. Nenad je, doduše, rekao da su u pitanju dvije žene, ali ga je supruga ispravila da je uz Luciju i Filip, njezin rođak. Nije se mogao sjetiti ni tko je predsjednica vijeća, je li Smilja i Vesna. Došli mi u Totiće, ali Lucija nam je rekla da ona ne želi pričati protiv načelnika, iako joj ga nismo ni spomenuli, pa je na slikanje s drugim vijećnikom Filipom poslala sina Ivana. Filip, 24-godišnjak koji je rano zasnovao obitelj i već ima dvoje djece, otkriva nam da će sada drugi put u životu biti u novinama. Prvi put, kaže, bio je prije 16 godina, jer je bio jedini od dvoje djece u čitavoj općini.
“Ma, nije tu tako loše...”
- Ma nije tako loše, kad nam nešto treba, odemo u Sinj i Knin. Sad se pripremaju i neki europski fondovi, ima tu dosta turističkog potencijala, ali nema kapitala da ga pokrene - priča optimistično Filip.
Filip Totić, općinski vijećnik
Pitamo ga koliko iznosi proračun i kako se troši, kako se donose odluke.
- Ma mi smo po prihodima najjača općina, imamo dvije tvornice, pa je i proračun dobar, a ovisi koliko dolazi sa strane - tumači Filip.
- Koliki je ovogodišnji? - pitamo ga.
- E, ubi me ako znam - kaže kroz smijeh pa dodaje da načelnik to bolje zna, a on je uvijek tu negdje, osim ako nije po sastancima za fondove EU radi asfaltiranja.
Prema brojkama na internetu, proračun je viši od očekivanog, nakon rebalansa iznosi oko 6,5 milijuna kuna, iako je manje od 10 posto izvornih prihoda od poreza, a više od pola su dotacije koje dolaze izvana, što je sasvim dovoljno za trošak cijelog općinskog aparata. Ono što ostane ode na krpanje asfalta i socijalne naknade.
Njegova susjeda, baka Pera Totić s kapije promatra dolinu koje joj je ovcama dobrano uzela Cetina. Sin i snaha rade u Vrlici, a troje unuka joj u školi, po jedno u Vrlici, Sinju i Splitu. Ona je čula da su izbori, ali joj se čini da je malo ljudi išlo.
- Svi samo kažu idemo, bit će bolje, a ono nikad ništa - smije se baka Pera.
Kaže da je suživot dobar, prije su zajedno pasli stoku, ali više ne, jer nema ni stoke ni ljudi.
Staro groblje u Cetini
Dođosmo mi tako i do Save Četnika, nekad je držao trgovinu u selu i 20 godina je bio predsjednik mjesne zajednice, a supruga Joka nam je otkrila i da je sjedio u prvom sazivu Vijeća dok ga nisu izvarali. Oboje im je više od 80, djeca se raselila svijetom, jedno je u Švicarskoj, drugo iz Slavonije s obitelji upravo preselilo u Njemačku, a treće je u Vojvodini.
Načelnikov novi program
- Nisam glasovala jer nisam znala da su izbori, a da sam znala, išla bih i zaokružila one najpametnije za našu Hrvatsku, a ne samo za svoj džep. I ja i Savo smo glasovali za Peru Preočana. Eto, a sada dođite u kuću pa pogledajte kako živimo i pogledajte koliko sam sada izbacila vode iz sobe koja prokišnjava - priča nam Joka Četnik.
Navratio je do njih kum Milan Milaš, živi u Srbiji, a sa sestrom se izmjenjuje u brizi oko 90-godišnje majke koja je slegla u krevet. On nam kaže da ljudi uglavnom žive od socijalnih naknada. Koliko ovim ljudima uopće znače europski izbori?
- Ma nisu oni s tim upoznati, smatraju ih nevažnima u odnosu na parlamentarne i lokalne. Onda dolaze ljudi iz sela koji su članovi raznih stranaka pa ih odvode na izbore, čak i glasaju umjesto njih, ako zatreba. Uglavnom pobjeđuje HDZ - priča nam Milan.
Milan Milaš, umirovljenik
S nostalgijom se prisjećaju života u selu nekada, kada ih je tu živjelo 1500, a samo đaka je bilo 380, kada je selo raslo i razvijalo se, iako nije bilo ni traktora ni strojeva, ali ni struje koja je kasno došla.
- Bijedno, nekima su obnovljene štale iza kuća, a meni nije ni kuća. Što sam napravio, sam sam napravio. Bila je porušena kao i sve u selu - kaže Savo.
- Srbin, Hrvat, Musliman, išla sam na krizmu i pričest, ja i moj čovjek. Ovdje su nam šukundjedovi i pradjedovi i nikada nitko nikome nije smetao. Jedno je sunce i jedan je dragi Bog, a što neko misli da su dva, mi tome nismo krivi. Nikada nismo imali problema radi prezimena, ‘a’ nam nije nitko rekao. Ovaj moj je radio 25 godina u toj trgovini, takmičili se Sinjani i Splićani tko će mu doći u inventuru, a vidi ga sad, star i slab s 1250 kuna mirovine od koje živimo oboje - u dahu priča Joka.
Da je mislilo biti bolje, bilo bi već dosad, pa se ljudi iz ova dva sela na kamenu, kažu, i nemaju čemu nadati, osim ako načelnik Pero Preočanin za naredni mandat ne osmisli program koji će donijeti gospodarski procvat. Prethodna dva njegova, ali i svih vijećnika glasila su ovako: briga za stare i nemoćne, provođenje i koordiniranje niza aktivnosti na području općine, asfaltiranje nerazvrstanih cesta i druge aktivnosti.