LJILJANA BABAC

ŽENA KOJA JE NAPISALA NASTAVAK LEGENDARNE 'JEŽEVE KUĆICE' 'Ježurka Ježić uzvraća gostoprimstvo Lisici Mici, htjela sam da moje dijete zavoli čitanje'

Gospođo Ljiljana, kada ste se i zašto odlučili napisati nastavak “Ježeve kućice”, legendarne pjesme Branka Ćopića koji ju je napisao 1957. godine?

- Oduvijek sam znala da posjedujem veliku maštu i duhovitost i upravo me je to odvelo u tom smjeru da se s Brankom suživim i počnem stvarati u njegovu duhu. Napisala sam nastavak, “Ježeva kućica 2”, i uvrstila ga u obveznu kućnu lektiru svome djetetu jer sam znala da će tako zavoljeti čitanje, baš kako sam ga i ja zavoljela uz Brankovu “Ježevu kućicu”.

Koje likove ste preuzeli iz Brankove pjesme i što se s njima događa u nastavku?

- Ježurku Ježića i Lisicu Micu, a ostalo su sve novi likovi. U nastavku Ježurka Ježić uzvraća gostoprimstvo Lisici Mici.

Tko je vašu pjesmu prvi objavio i kakve su bile reakcije čitatelja, tko vas je zvao i što kažu?

- Portal Zadovoljna.hr i zahvaljujući njemu moja je pjesma razdragala tisuće i tisuće srca. Mnogi su me kontaktirali, čestitali mi i interesirali se za ilustriranu verziju moga Ježića.

Tri godine poslije pjesma se opet pojavljuje na portalima i bilježi veliku čitanost nakon što je “Ježeva kućica” izbačena iz lektire u Hrvatskoj. Kako to komentirate?

- To je još jedan dokaz da Ježurka spaja generacije i neraskidiva je nit koja ih veže.

Koje poruke iščitavate iz Brankove pjesme, a koje ste vi željeli poslati 53 godine kasnije?

- Na prvome mjestu poruku ljubavi prema domu, a potom i ljubavi za kojom svi čeznemo, ma prema kome god ona bila upućena.

Kako čujemo od kolega iz Pakračkog lista, veliko zanimanje i popularnost vaše pjesme rezultiralo je i namjerom da se u Hrvatskoj objavi nova slikovnica s novim ilustracijama, ali vi ste željeli da dobijete autorska prava za objavu iz Srbije gdje SANU ima “Zadužbinu Branka Ćopića” koja je jučer dodijelila svoju godišnju nagradu. Što su vam odgovorili na vaš upit?

- Bila bi mi velika čast kada bi oni prepoznali moju ideju i suglasili se s time da na taj način odam počast svome najdražem piscu Branku Ćopiću.

Kako su protekli daljnji kontakti sa “Zadužbinom Branka Ćopića” oko vaše namjere da svoje autorsko djelo približite publici preko slikovnice?

- U kontaktu sam s njima, ali još se nisu očitovali o suglasnosti.

Splitska književnica Tonka Alujević već je objavila slikovnicu s prijevodom “Ježeve kućice” na čakavski dijalekt, bez novih likova koje vi imate. Što vam kažu u našoj agenciji za zaštitu autorskih prava?

- Savjetovali su mi i oni da se obratim SANU. Iako smatram da u svojoj pjesmi nemam veliki postotak autorstva Branka Ćopića, savjest mi nalaže da uključim one koji imaju najviše prava o tome odlučiti.

Znači, vi ste sad u svojevrsnom statusu quo, iako je vaša pjesma osobno viđenje pjesme koji je izmislio Branko, a vi ste je osuvremenili. Kako to da ste se tako snažno povezali s njegovim djelom?

- Branko je jedan i neponovljiv, ali ako mu mogu poslužiti kao produžena ruka kako bi njegova djela i poruke odjeknule još jače, onda zaista ne vidim razlog zbog čega to ne bih uradila. Njegova djela oplemenjuju čovjeka i čine mu život ljepšim i sadržajnijim, a to je i moja želja da u tome uspijem.

Zašto ste dosad bili tako samozatajni i niste željeli davati intervjue, poput Danijela Dragojevića?

- On je svima dokazao da ne treba stavljati naglasak na sebe kako bi se prepoznala njegova neprocjenjivo vrijedna djela. Ja možda nisam tako vrsna da zaslužim anonimnost pa sam pristala na intervju, a najviše me vodi misao da to dugujem dragim čitateljima koji su mi ukazali naklonost i povjerenje. Hvala im za to.


Besplatno se prijavite na portala Jutarnji.hr

Izdvajamo