Cijeli život nas uče kako postoje autoriteti koje ne smijemo preispitivati, radnici ne smiju prigovoriti šefovima, sve se radi ustaljenim putevima i ubija se svaka inovativnost. Nijedna kompanija ne može tako funkcionirati u digitalno doba
Sami određujete radno vrijeme i isplaćujete si plaću, lakše dolazite do izražaja i odgovorni ste za vlastiti uspjeh. Biti sam svoj šef ima mnogo prednosti i zato je većina barem jednom u životu pomislila kako bi bilo dobro pokrenuti svoj posao. No, dobrog posla nema bez dobre ideje. A što kad zapnete u kreativnu krizu ili niste sigurni kako bi neka inicijativa prošla na tržištu? Vrijeme je da se okrenete dokazano uspješnoj metodi "design thinkinga".
Najjednostavnije rečeno, riječ je o načinu rješavanja nekog poslovnog problema uz pomoć strukturiranog procesa i tehnikama koje izvorno potječu od dizajnera. Riječ je o definiciji Vedrana Antoljaka, pionira design thinkinga u Hrvatskoj i osnivača Sense Consultinga, koji je baš ovih dana postao Apsolon, savjetnik za uspješnije poslovanje u digitalnom dobu.
- Možda zvuči komplicirano, ali zapravo je riječ o jednostavnoj metodi koja se najviše temelji na empatiji i brainstormingu. Design thinking ima pet faza - već spomenuta empatija, profiliranje, ideacija, prototipiziranje, testiranje. Ugrubo, u početku trebamo iskusiti što misli naša javnost, osjeća i proživljava pa na temelju tih prikupljenih podataka vidjeti gdje je problem i na čemu trebamo poraditi. Treći je korak najkreativniji i uključuje smišljanje ideja i kreativnih rješenja za probleme koje smo uočili da bi obećavajuće prenijeli u sljedeći korak. Od ideje krećemo prema stvaranju fizičkog prototipa koji možemo iskusiti, a u petom koraku testiramo prototip rješenja u realnim uvjetima, odnosno iskušavamo koliko se on sviđa korisnicima - objašnjava Vedran Antoljak.
Za cijeli proces treba samo tri do četiri dana, čime Apsolon definitivno probija sve granice uobičajenih poslovnih procesa u Hrvatskoj.
- Naš je cilj vratiti ljudima ono što su imali kao djeca - neobuzdanu kreativnost i učenje na greškama. Cijeli život nas uče kako postoje autoriteti koje ne smijemo preispitivati, radnici ne smiju prigovoriti šefovima, sve se radi ustaljenim putevima i ubija se svaka inovativnost. Nijedna kompanija ne može tako funkcionirati u digitalnom dobu. Najbanalnije rečeno, sarma koju je naša baka kuhala sedam dana sigurno je jako fina, ali ako vam kažemo da se može skuhati za 45 minuta u ekspres-loncu, nemojte to odbaciti s gnušanjem, nego budite otvorenog uma, probajte pa ako ne ispadne dobro, uvijek se možete vratiti iskušanim metodama. Ili još bolje, pronaći neki treći način kuhanja! - kroz smijeh kaže Vedran Antoljak, koji je sa svojom kompanijom organizirao oko 200-tinjak radionica design thinkinga za hrvatske kompanije, među kojima i za one najveće.
Koliko je design thinking važan malim i srednjim poduzetnicima?
- Rekao bih da je neophodan. Svi se susrećemo s preprekama u poslovanju koje pogotovo novi poduzetnici neće znati riješiti. Recimo, želite predstaviti svoju ideju na najbolji mogući način. Sjest ćemo s vama i u samo nekoliko dana doći do rješenja kakva nikad ne biste mogli zamisliti. Design thinking može se koristiti na apsolutno svim razinama, recimo, ja ga koristim u obitelji. Nas četvero trebamo odlučiti di želimo na godišnji. Svatko daje svoje prijedloge i izlaže ih pred drugima. Nakon što ustanovimo prednosti i mane svakog odredišta, zajedničkom odlukom raspitujemo se kod putničkih agencija za najbolje ponude. Ili idemo u vlastitom angažmanu, što god nakon istraživanja odaberemo kao najbolje - prepričava Antoljak.
Poduzetnicima je design thinking najpotrebniji kad žele brže stvarati inovacije i razviti razmišljanje nalik onom uspješnih startup tvrtki, kad žele bolje razumjeti klijente, kad žele stvoriti kulturu kreativnosti, inoviranja i poduzetništva u svojoj tvrtki ili u situaciji kada žele realizirati i plasirati što više ideja na tržište.
Koliko je design thinking važan najbolje se vidi na uspješnim i neuspješnim primjerima. U knjizi "Design Thinking za nedizajnere" Vedran Antoljak i Miroslav Kosović, partner u Apsolonu, navodi se uspješan primjer primjene metode pri nastanku Airbnba, danas globalnog lidera u privatnom iznajmljivanju smještaja. Pri stvaranju platforme najveći je izazov bio kako potaknuti ljude da otvore dom potpunim strancima. Intervjui provedeni s iznajmljivačima doveli su do naprednog sustava recenzija i za jednu i za drugu stranu, kako bi se stvorilo povjerenje, a Airbnb danas vrijedi oko 40 milijardi dolara.
Na drugoj strani našao se moćni Google koji je pri stvaranju svojih naočala zaboravio na empatiju s korisnicima. Iako su hvaljene zbog inovativnosti, pametne naočale nikad se nisu saživjele s onima koji su ih trebali nositi. Omogućuju im da slikaju u hodu, šalju poruke, provjere vremensku prognozu, no sve se aktivira glasovnim naredbama, što baš i nije najprihvatljivija opcija kad šetate ulicom. Osim toga, kamera na naočalama potaknula je raspravu o kršenju društvenih normi prihvatljivog ponašanja, a sve je sažeo MIT Technology Review jednom jedinom rečenicom: "Nije jasno zašto bi itko tijekom druženja tu stvar htio nositi na licu". Googleu se najviše zamjera što se nije stavio u cipele svojih korisnika nego je razmišljao samo o stvaranju inovativnog proizvoda koji pomiče granice.
Stručnjak za design thinking u Hrvatskoj Vedran Antoljak zaključuje da je metoda primjenjiva u svim djelatnostima osim u financijama i računovodstvu, koje su strogo neemocionalne i tvrdo činjenične profesije.
Piše: Daria Bertek
Za više o ostvarenim snovima u Hrvatskoj klikni OVDJE.
Prilog je napravljen u produkciji Native Ad Studija Hanza Medije, u skladu s najvišim profesionalnim standardima Jutarnjeg lista
SADRŽAJ JE ISKLJUČIVA ODGOVORNOST MINISTARSTVA GOSPODARSTVA, PODUZETNIŠTVA I OBRTA