Domagoj Jakopović, znan kao Ribafish, po struci profesor geografije, poznati bloger, vrsni novinar, veliki gastronom i voditelj u novoj sezoni showa "Tri, dva jedan – kuhaj!" koji trenutačno gledamo na malim ekranima, u godini dana proizvede 12,76 metričkih tona ugljičnog dioksida.
To je dvaput više od hrvatskog prosjeka koji je prema Eurostatu 2017. godine iznosio 6,2 metrička tona, ali i znatno više od europskog prosjeka koji je bio 8,8 metričkih tona. Pitam ga, brine li ga pozamašnost njegova karbonskog otiska?
- Odlučio sam pod starost živjeti punim plućima! – našalio se ovaj putoholičar koji je dosad proputovao kroz više od 60 zemalja svijeta. Nešto je od toga prošao u svom Renault Cliju kojim prijeđe i do 30.000 km na godinu, a nešto i avionom.
U posljednjih godinu dana letio je iz Zagreba u Split, Beograd, Skoplje i Berlin, a taman na rubu godišnjeg okvira izračunavanja njegovog karbonskog otiska je i putovanje u daleki Zanzibar, u srcu Afrike, koji je udaljen dva sata avionom od Istanbula i onda još sedam do najvećega grada Tanzanije. Srećom pa smo izostavili ovo putovanje, inače bi ove metričke tone ugljičnog dioksida još više skočile. Čuo je on i za flygskam, na engleskom flight shame, odnosno pokret mnogih poznatih osoba predvođenih Gretom Thunberg, tinejdžerskom aktivisticom koja se intenzivno bavi temom klimatskih promjena, koje su odlučile da više neće letjeti avionom. Srami li se zbog količine ugljičnog dioksida kojom zagađuje okoliš pri letu avionom, pitam Ribafisha.
Obožava crveno meso
- Sramota me jedino što ne putujem još više. Obožavam ovaj planet i previše sam u životu bio zakovan u ured... - smatra.
Osim što radi kilometre svojim Clijom i avionima, vozi se, ali rijetko, kaže, busom i tramvajem, a taksi naruči samo ako popije. Ukupno 100 kilometara Ribafish je i preplivao ove godine kako bi osvojio 17 otoka u klopu projekta RokOtok, koji je nastao u spomen na Domagojeva sina Roka koji je prije godinu i pol tragično preminuo u dobi od samo 12 godina. Cilj projekta je povezivanje roditelja s djecom i odmicanje od moderne tehnologije kako bi uživali u prirodi i učili kako tu prirodu čuvati i zaštititi.
Stoga, apsolutno je pogrešno pretpostaviti da Ribafishu nije stalo do prirode jer ima iznadprosječni karbonski otisak.
- Boce redovito nosim u povrat, ali ostalo ne recikliram. Ne više. Jer ovaj je grad toliko neorganiziran, pokraden i vode ga ljudi kojima nije stalo do njega, pa tako ni njegov sustav recikliranja ne funkcionira. Trudio sam se ranije, reciklirao sam dok sam mislio da sve ima smisla, ali onda sam vidio da se na kraju odlazi u isti koš koliko god mi razdjeljivali otpad. Da živim u nekoj drugoj, sređenoj državi, gdje sustav recikliranja funkcionira, naravno da bih i sam odvajao otpad, biootpad, ma čak bi i kompostirao – rekao nam je Ribafish.
Osim prijeđenih kilometara, stavka zbog koje ima iznadprosječan karbonski otisak je – potrošnja mesa, posebice crvenog.
A upravo je glavni savjet pri očuvanju okoliša da se jede što manje crvenog mesa jer goveda ispuštaju metan kroz probavu, ponajviše krave, a k tome, polovica ukupne svjetske proizvodnje vode troši se zbog masovnog uzgoja stoke.
Hedonistička iskustva
- Jedem meso 6-7 dana u tjednu, a crveno meso tri dana u tjednu, ako ne i više. Imam zube, jedem meso, veselim se hrani i uživam u njoj, isto kao što poštujem apsolutno svako biće na Zemlji u njenom odabiru. Prema tome, dobar vam tek, što god jeli, dok uživam u nekoj hrani i zdravlje me služi, neću odustati od nje – poručuje Jakopović koji smatra da ljudi trebaju uživati u onome što ih čini sretnima. On uživa u hrani i kuhanju. Špek fileki, sarma ili gulaš, njegova su omiljena jela koja su najčešće na meniju kada sam kuha.
Ima plinski štednjak, a grije se na struju, no s obzirom na to da živi sa psom (iako mu se čini da mu se i djevojka uselila), potrošnja mu je minimalna. Najviše troši na restorane, hotele, kafiće, uglavnom hedonistička iskustva jer mu je to u opisu posla. Troši i na knjige i časopise, ulaznice za koncerte i utakmice, ali i za kompjutersku opremu jer svako malo nešto crkne, a oko 300 eura na godinu troši na odjeću i obuću. Godišnje se proizvodi 400 milijardi četvornih metara tekstila, a od toga čak 60 milijardi odlazi u smeće, zagađuje okoliš.
- Ja bih radije šetao u trenirci ili kiltu, ali me takvog zbog normi ne bi pustili u restorane. Trošim oko 300 eura godišnje na obuću i odjeću, i stvarno se ne smatram nekakvim zagađivačem u tom pogledu – priznaje Ribafish.
Provjeri kakav karbonski otisak imaju drugi Hrvati, koliko sam zagađuješ te kako možeš uštedjeti energiju i novac. Doznaj više OVDJE.
Prilog je napravljen u produkciji Native Ad Studija Hanza Medije i Prvog plinarskog društva (PPD) u skladu s najvišim profesionalnim standardima Jutarnjeg lista