UPRAŽNJENO MJESTO

ŠTO NAKON ABDIKACIJE 'KRALJICE JANICE'? Mnogi smatraju da je ovaj proslavljeni olimpijac idealno rješenje: 'Neće biti marioneta'

    AUTOR:
  • OBJAVLJENO:
  • 24.11.2019. u 22:56

CROPIX

Josip Pavić (lijevo) i Janica Kostelić (desno)

 

Pravi čovjek na pravom mjestu. I u pravom vremenu, može se bez imalo dvojbi i sumnji reći za najavljeno, zasad još nepotvrđeno postavljanje proslavljenog, sada već bivšeg vaterpolista Josipa Pavića na upražnjeno mjesto tajnika Središnjeg državnog ureda za sport umjesto Janice Kostelić.

Nakon što je “kraljica Janica” iz privatnih razloga “abdicirala” s funkcije, u roku od nekoliko sati u prvi plan iskočilo je ime velikog sportaša koji je u karijeri osvojio baš sve što se osvojiti može. Naslov svjetskog prvaka iz Melbournea 2007., naslov prvaka Europe iz Zagreba 2010., naslov olimpijskog pobjednika iz Londona 2012., naslov klupskog prvaka Europe s grčkim Olympiacosom 2018., sve su to izvanserijske sportske reference čovjeka koji je 15 godina bio “kamen temeljac” svih velikih uspjeha hrvatskog vaterpola. Ostale medalje ne treba ni spominjati iako ih je bilo mnogo. Istinski sportaš rođen 15. siječnja u Splitu, 2016. samovoljno je odlučio prepustiti mjesto u reprezentaciji mlađima, dvije godine kasnije s kapicom grčkog Olympiacosa odlučio je otići u igračku mirovinu.

Obistine li se najave, a sve vodi prema tome, Pavić će postati Janičinim nasljednikom na mjestu na kojem djelovanjem može popraviti krvnu sliku hrvatskog sporta. Proslavljeni sportaš koji je u sportu prošao sve živo, intelektualac, diplomirani ekonomist, otac troje djece, posvećeni obiteljski čovjek - sve su to Pavićeve “uloge” kojima će se, kako sada stvari stoje, dodati još jedna.

Prihvatiti beneficije

Apsolutno poznavanje miljea, kako domaćeg (sportskog i političkog), tako i internacionalnog, odmjerenost i ozbiljnost te posvećenost, sve su to Pavićeve odlike koje će, sigurni smo, potvrditi da je riječ o pravom čovjeku na pravom mjestu. Premda je u bazenima, baš kao i svaki sportaš, znao burno reagirati, Pavić je, unatoč vatrenom mediteranskom mentalitetu i primjerenom mu smislu za humor, prije svega uvijek bio ozbiljan čovjek. Tako je reagirao i sada u trenucima kad mu se još jednom “lomi” karijera. Uvijek staložen, Josip ne trči pred rudo:

- Evo, kuham ručak, kasnije vodim sina na trening. Nažalost, nisam imao vremena ići u Split na završnicu vaterpolskog kupa i na Noć hrvatskog vaterpola.

I u zaključku:

- Nisam ni s kim ništa dogovorio niti pregovarao, sve u svoje vrijeme. Vidjet ćemo što donosi sutra...

Naravno, nije Pavić jedan od onih koji će prihvatiti beneficije koje donosi ovaj odgovorni položaj prije no što razmisli u svemu - o tome što on može donijeti drugima - svojim nasljednicima i kolegama sportašima. Nađe li zaista zajednički jezik s nadležnima koji su u njemu prepoznali da je upravo on taj, od “hrvatske hobotnice” očekuje se da će se na pravi način, baš kao što je uvijek bilo i na sportskim terenima, uhvatiti u koštac sa svim problemima u hrvatskom sportu. A ima ih zaista puno. Ako to netko može podići na viši nivo, onda je to upravo on. Kapa dolje Janici, no sada već bivša državna tajnica oduvijek je bila zatvorena i introvertirana, u nekom svojem svijetu. U pravilu je do nje bilo nemoguće doprijeti.

Odlazak Janice Kostelić s vodećeg mjesta Središnjeg ureda za sport po reakciji u javnosti i nije bilo posebno iznenađenje u odnosu na njezine privatne obveze. No, njezin svojevremeni izbor na tu važnu ulogu popraćen je različitim ocjenama, pa i polemičkih rasprava, od onih da Kostelićka kao skijaška i uopće sportska ikona zaslužuje takvu funkciju do onih procjena kako u odnosu na njezino obrazovanje baš i nije idealan kadar. No, po većini reakcija, pogotovo od strane autora sportskih projekata koji nisu pod skutom raznih nacionalnih sportskih saveza, Janica Kostelić je kao vodeća osoba Središnjeg ureda položila ispit.

U politiku je ušla prije tri godine pomoćnica ministra za sport a nekoliko mjeseci kasnije i prva državna tajnica zadužena za hrvatski sport. Nekad ljubimica nacije u trenutku je bila izložena salvama kritike, seciranju njezina formalnog obrazovanja, procjenama sposobnosti da vodi ‘tako zahtjevan resor’, propitivanju privatnog života. Riječju, svemu onom što u sportu nije važno a politika ‘traži’. Janica sportašica nije bila previše rječita a tu je navadu pokušala nametnuti i u politici.

U početku svog novog posla slala je umirujuće i rijetke poruke vjerojatno uvjerena da je politika sporta jednako jednostavna kao i sam sport odnosno da su rezultati ono što treba biti na prvom mjestu. No, onda je upala u ‘baru punu krokodila’ jer sportska politika ili politika sporta nije ništa drukčija od politike sama a u njoj je oduvijek deviza tko jači taj kvači bez obzira na kvalitetu.

Ne čudi da je na jedno od brojnih pitanja kad će Zakon o sportu, kad će nacionalni program za sport..., iskreno rekla- “što se tiče administracije to je nešto na što nisam navikla s obzirom da dolazim iz sporta. Neke stvari ne idu kako bismo željeli ali bit će u svakom slučaju, mora biti”. No, taj njezin početni optimizam nije izdržao. Sve se rjeđe pojavljivala u javnosti, neki su drugi iz političke arene pobirali ‘slavu’ čak i slikajući se s uspjesima drugih na sportskim terenima. Onda je dobila Oskara i nestala iz javnog života. Zapravo ne čudi da je Janica sportašica pobijedila Janicu političarku.

Naime, najtrofejnija hrvatska sportašica oduvijek je znala posložiti prioritete. Biti državna tajnica ili mama njoj očito nije bila dilema ni u jednom trenutku pa je ostavka zapravo došla samo kao točka na poglavlje koje nije ispunilo njezina očekivanja. Ipak je Janica Kostelić prije svega sportašica a sport traži rezultate. U politici je to manje važno pa čak, moglo bi se reći nerijetko, i nevažno.

Bez intervjua

Željko Jerkov, dopredsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora navodi kako je Janica ostala simbol svjetske sportašice, pred njezinim uspjesima, no kako je kritičan prema njezinom angažmanu na političkoj funkciji.

- Moram naglasiti da je materinstvo iznad svega, pa u odnosu na tu činjenicu shvaćam da je dugo izostala s funkcije, tako da nije sudjelovala u izradi glavnog dokumenta za razvoj sporta, to jest strategije sporta u Hrvatskoj. Ono što joj ipak zamjeram to je da se tijekom angažmana u DSUZS-u nije u javnosti oglasila niti jednim meritornim intervjuom, nekim istupom u javnosti što se od nje očekivalo, odnosno što je bilo logično u odnosu na njezinu ulogu. Osnivanje Središnjeg ureda bio je značajan korak, ali ipak neophodno je naglasiti da smo u Europi na posljednjem mjestu u odnosu na ulaganja u sport – kaže Jerkov.

Milivoj Bebić, predsjednik Splitskog kluba olimpijaca objašnjava kako se provlačilo pitanje kad će Janica Kostalić odustati od ove funkcije. - To o apsolutno ne znači da osobno imam zamjerke na njezin rad, automatski i na rad svih iz Središnjeg ureda. Vjerujem da će izbor novog lidera SDUZS-a donijeti pravi zamah, da uloga Središnjeg ured neće biti u najvećoj mjeri dodjela sredstava, što je do sada rađeno s pravom mjerom, nego da će utjecaj na politiku u društvu biti izrazitiji, djelotvorniji – kaže Bebić.

Pavić je vjeruju mnogi idealna opcija. Jedno malo “ali” ipak postoji. Pitanje je samo kako će se kao takav - otvoren, iskren i bez dlake na jeziku snaći u - budimo realni i iskreni - uvijek mutnim političkim vodama. Funkcija koje će se, nadamo se prihvatiti, politička je najmanje u istoj mjeri u kojoj je i sportska. Ipak, ne treba u to uopće sumnjati, Josip Pavić zaista je pravi čovjek za to mjesto. Njemu nikad nitko neće moći reći da je na “sedam olimpijskih igara osvojio pola medalje”. Od Josipa Pavića nitko neće napraviti “marionetu”...

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo