Izbor za najboljeg mladog poljoprivrednika/poljoprivrednicu, koji će predstavljati Hrvatsku na izboru za najboljeg europskog poljoprivrednika, ušao je u završnu fazu. Stručni ocjenjivački sud odabrao je 20 najboljih. Ovo su njihove priče
Andrija Škrlec još je do lani sijao grah, kukuruz i pšenicu na ukupno 30 hektara. A onda je zbrojio dva i dva, nisku otkupnu cijenu pšenice i agresivne divlje svinje pa došao do nove računice.
Na gotovo dvostruko manje hektara, 17, i dalje će saditi grah, zaboravit će kukuruz i pšenicu i počet će saditi slanutak i bob. I pritom zaraditi trostruko više, izračunao je. Hrabrost je blagodat mladih, ne libe se isprobati nešto novo, preko noći promijeniti koncepciju.
Iako je i dosad prihodovao s plusom, kukuruz i pšenica pokazali su se neisplativima i izbacio ih je sa svojih polja. Dojadile su mu unaprijed izgubljene bitke s divljim svinjama, redovne poplave uslijed klimatskih promjena, pa povrh svega još i škrtost otkupljivača. Partnerica Ines Šuka, uskoro i supruga, majka i otac podupiru ga u odluci.
- Orijentirali smo se prije svega na mahunarke i povrće. Bob, slanutak i grašak su nam najveći aduti, od povrća imamo crveni i ljubičasti luk, češnjak, malo mrkve i cikle - kaže Andrija Škrlec.
Grah, bob i slanutak
O uzgoju boba sjeća se iz školskih knjiga u kojima je pisalo da uzgoj boba u Hrvatskoj nije baš zastupljen, sa slanutkom je isto, ali teško je povjerovati, s obzirom na to da su Hvati veliki konzumenti, da ni grah nije omiljen među poljoprivrednicima.
- Dostojna su zamjena proteinima i ljudi sve više jedu ove kulture. Kukuruz i pšenica se jednostavno ne isplate, razlika između inputa i outputa je minorna. Nema smisla. Na hektaru kukuruza u ovom području i najboljim uvjetima dobijete 10-12 tona, a otkupna cijena je od 84 do 86 lipa. Pritom je i puno više posla, a isplativost je nikakva - kaže Andrija.
Lani su na pšenici izgubili 3500 eura, na kukuruzu zbog divljih svinja više od 15.000 eura. - Nema smisla uzgajati ono što se ne isplati i od čega ne možeš živjeti - zaključuje tu temu.
Divlje svinje, grah, čini se ne vole, dosad ga kod Škrlecovih nisu degustirale. Jesu li im slanutak i bob na meniju, ne zna, nada se da nisu. Bob i slanutak će saditi na po dva hektara. Po hektaru se dobije četiri tone boba, slanutka dvije tone.
Cijena graha minimalno je uslijed inflacije narasla i danas s PDV-om iznosi 3,30 eura. Mladoga graha nemaju jer se ljušti ručno, osoba u satu oljušti samo nekoliko kila pa mu je tržišna cijena visoka i time riskantna. - Istina, postoje specijalizirani strojevi za to, ali cijena im je ogromna - kaže.
Prebiranje graha zahtijeva također velik trud pa se Andrija javio na mjeru 73.10 na kojemu će aplicirati za optički selektor vrijedan 98.000 eura.
- Na temelju snimanja kamerama i zrakama, skenira grah dok pada. Uređaj je spojen na kompresor i onoga koji očita da ne valja automatski izbacuje - kaže Andrija Škrlec.
Grah koji uzgaja čisto je ekološki proizveden, za tretiranje koriste striktno dopuštene preparate za ekološku poljoprivredu.
Sve rasprodano
Dosad su se prijavili na jedan natječaj na kojem su dobili 50.000 eura, dodali tom iznosu vlastiti novac i kupili kombajn za grah, rezač, sakupljač, prikolicu i međuredni kultivator.
- Sve to može poslužiti i za slanutak, dok grašak planiramo prodavati u mahunama - sve je osmislio.
Vozni poljoprivredni park OPG-a Škrlec danas vrijedi oko milijun kuna, lakše mu je govoriti u staroj valuti jer s njom je sve te strojeve i kupio.
Sve što uzgoji skladištio je po svakom kutku obiteljske kuće, koju dijeli s roditeljima i Ines, i u hladnjači koja je mjesto našla na dvorištu, pa je odlučio uložiti i u skladište.
- Za 15.000 eura kupili smo 600 kvadrata stare štale zidane od betonskih blokova, u tijeku je preuređivanje, sigurno treba uložiti još od 20 do 30 tisuća eura - nije jeftino baviti se poljoprivredom.
Lani je ubrao 10.000 tona graha i sve rasprodao, čim ga posadi kupci rezerviraju količine. Sve prodaje na kućnom pragu, on i Ines uveli su i praksu dostave, uglavnom u Rijeku, gdje su plasirali većinu uroda graha. Oko osam sati ujutro sjednu u kombi, dostave grah i kasno navečer se vraćaju se u Zagorje. Sve češće voze i u Poreč.
Vremena za prespavati i malo se odmoriti - nemaju. Dostavu dogovaraju preko društvenih mreža, dogovore punktove. - Riječani su tako kupili sve što smo imali i dosad nije bilo ni jedne jedine primjedbe - drago im je.
Ines je Andriji uvijek pri ruci, ne smeta joj tempo poljoprivrede, radi se od jutra do mraka želi li se od nje i pristojno živjeti.
- Odrasla sam na poljoprivrednom gospodarstvu pa je i meni to način života. Ništa mi nije strano, a najvažnije mi je podržati Andriju - kaže Ines. Osim pomoći na polju, njezin je zadatak voditi knjige i dogovarati prodaju, slati naručeno poštanskim pošiljkama.
Sadnjom slanutka definitivno je zadovoljan Andrijin brat Antun, vegetarijanac, koji je i dosad u Zagreb, gdje na Likovnoj akademiji studira restauraciju, uvijek nosio dovoljno graha da njime nahrani kolege studente. Ines je već usvojila dosta recepata sa slanutkom i bobom koje će ubirati s vlastitih polja. Jela sa slanutkom je usavršila, bob još nije spremala.
Andrija kaže da se dok je bio mali bob redovito jeo u zagorskim domaćinstvima, pa i u njihovu. Potvrđuju to i Andrijini roditelji, Dragutin i Katica Škrlec, koji su ga uglavnom jeli na salatu. Dok nije upoznala budućeg supruga, Ines nije voljela grah, danas ga i sprema i jede, ali najfiniji joj je kad ga skuha svekrva.
Osobna karta
Ime i prezime: Andrija Škrlec
Dob: 28
Mjesto: Zlatar
Zanimanje: Magistar proizvodnje i prerade mesa
Površina:17 ha
Proizvodnja: 13 ha grah, 2 ha slanutak, 1,5 h boba,1 ha luk i češnjak, 0,3 ha grašak, 0,2 ha cikla i mrkva
Moto: Moraš prvo puzati da bi znao hodati
