Pita li se ugostitelje, najgore je kada stol u njihovom restoranu rezervira grupa od šestero ljudi. Oni su glasniji od manjih grupa samim time što ih je više, ali i od većih grupa u kojima spontano nastaju “grupice” koje međusobno razgovaraju. Trošak po osobi se smanjuje jer se dio hrane dijeli, a konobari imaju pune ruke posla što je u kombinaciji s čestim manjkom osoblja provjereni recept za stres. Vlasnici restorana u američkim gradovima zbog toga su odlučili - opciju rezerviranja stolova za velike grupe ljudi više neće ni nuditi.
Neki odlučni gosti sada zovu restorane kako bi vlasnike pokušali uvjeriti da upravo oni zaslužuju biti izuzetak, dok drugi pokušavaju odluku vlasnika zaobići tako da rezerviraju dva stola koja će na kraju spojiti. Oni rijetki sretnici koji uspiju rezervirati stol za svoje veliko društvo, sada moraju unaprijed naručiti i platiti ili biti svjesni da se od njih očekuje puno veća napojnica.
Craig Silver, programer sa sjedištem u Chicagu, za Wall Street Journal je rekao da je proteklih tjedana proveo sate pokušavajući dobiti rezervaciju za sedam osoba za rođendan svoje zaručnice. Većina njihovih najdražih restorana otpala je s popisa jer ne primaju velike grupe, a oklijevao je platiti polog od 140 dolara koji je jedan restoran tražio za rezervaciju. Procjenjuje da će za stolom vjerojatno potrošiti više od 80 dolara po osobi, ali restoranima taj prihod nije dovoljno primamljiv.
- Iznenadio sam se koliko je ovo bilo teško. Ljudi samo žele izaći i proslaviti svoje rođendane s više od četiri osobe - komentirao je Silver.
Negodovanje gostiju
Ugostitelji kažu da su prednosti toga da se ograniče na manje stolove daleko veće od profita koji bi ostvarili dolaskom velikih skupina ljudi. Previše ljudi koje treba poslužiti istovremeno može opteretiti kuhinju i konobarstvo.
- Priprema narudžbe za osam ljudi, koji istovremeno moraju dobiti svoju hranu, može potrajati i do 45 minuta - kaže Mike Lata, kuhar restorana u Charlestonu koji posluje više od 20 godina. Duga tradicija i stalne mušterije omogućuju im da budu selektivniji.
U Asteri, novom restoranu u Portlandu u Oregon, vlasnik Aaron Adams kaže da mušterije "jako odbijaju" takvu politiku restorana pa im je počeo objašnjavati zašto restoran ne može jednostavno pomaknuti stolove i primiti veće društvo.
- Postoje i opcija za one koji to ne razumiju, a to je da jednostavno pozovu ljude u svoj stan i naprave večeru - zaključio je Adams.
Dok veliko društvo u američkim restoranima redovito dobiva odbijenice, u Hrvatskoj je situacija potpuno drugačija. Pobrinemo li se na vrijeme za svoj stol, u restoranu ćemo moći počastiti koliko god ljudi želimo jer vlasnici nemaju ništa protiv.
- U našim restoranima nije bitno koliko gostiju dijeli jedan stol, svi su glasni i na to smo svi navikli. Potrošnja po osobi ne ovisi o tome koliko ih sjedi u restoranu - kaže Marin Medak, vlasnik restorana RougeMarin.
