Profesor na Sveučilištu Oklahoma, Robert Larzelere, tvrdi kako metode kažnjavanja mogu imati učinka samo ako se koriste na pravi način. Istraživanje koje je proveo sa svojim timom, obuhvatilo je 102 majke koje su detaljno opisle pet situacija u kojima su disciplinirale svoju djecu zbog jednog od sljedećih ponašanja: udaranja, vikanja, prkosa, grintanja, prigovaranja ili neposluha.
Istraživanje je tako pokazalo da je kompromis najsretnije rješenje za instantno popravljanje neželjenog ponašanja kod većine djece, a strpljivo urazumljivanje, odnosno razgovor, bila je sljedeća najbolja opcija smirivanja situacije kod djece koja su pokazivala prkos ili neposluh.
Kazna je samo naizgled učinkovita
Kazna poput tjeranja u kut ili oduzimanja omiljene igračke pokazala se učinkovitom kod djece čije je ponašanje bilo agresivno ili prkosno, dok je najmanji učinak imala kod djece čije ponašanje je bilo grintavo. Pokušaj urazumljivanja nije imao gotovo nikakav učinak na djecu koja su bila prkosna i agresivna.
Nakon prvotnih spoznaja, istraživanje je nanovo provedeno dva mjeseca kasnije, a pokazalo je da majke koje su prečesto kažnjavale ili nudile kompromis agresivnoj i prkosnoj djeci - nakon nekog vremena su postigle suprotan efekt i djeca su se s vremenom počela ponašati još gore. Urazumljivanje se u njihovom slučaju pokazalo kao najbolje rješenje, ali dugoročno gledano, iako se na početku nije tako činilo i nije imalo efekta.
Foto: Colourbox
Djelovati preventivno, a ne u afektu
Ugledeni profesor Ennio Cipani tvrdi kako u današnje vrijeme kazne nemaju smisla samo zato jer ih se ne koristi na ispravan način. Proučavajući kažnjavanje djece unutar obitelji, Cipani je zaključio kako roditelji ne bi smjeli odluke o kažnjavanju donositi u afektu, umjesto toga bi trebali unaprijed djeci dati do znanja koje ponašanje nije prihvatljivo i zbog čega bi mogli biti kažnjeni.
Pružanjem druge šanse svom djetetu, uz jasno vodstvo i smjernice za dobro, odnosno željeno ponašanje, imat ćete bolje rezultate i poslušnije dijete.