Interes učenika za STEM zanimanja naglo pada prema kraju osnovnoškolskog obrazovanja, jedan je od zaključaka istraživačkog projekta JOBSTEM, u okviru kojeg su istraživači s Instituta Ivo Pilar, ispitivali stavove i mišljenja gotovo dvije tisuće osnovnoškolaca, od 4. do 8. razreda, u 16 hrvatskih škola, i to kroz period od četiri godine, s ciljem utvrđivanja kada se kod učenika formiraju karijerni interesi za STEM područje.
Hitne intervencije
- Otkrili smo da značajan broj djece ima interes za STEM u nižim razredima, ali što su duže u školi taj interes gube. Ne provedu li se hitne intervencije u obrazovanju bojim se da nam prijeti tehnološka katastrofa. Jednostavno, nećemo imati dovoljno stručnjaka u tom području - kazao nam je Josip Burušić, psiholog i voditelj projekta JOBSTEM, koji je na jučerašnjem okruglom stolu na Institutu Ivo Pilar, uz kolege s domaćih i stranih sveučilišta, predstavio rezultate i metodologiju istraživanja.
Tražili su istraživači poveznicu između školskog uspjeha i interesa za STEM te otkrili da učenici koji pokazuju interes za “tešku” skupinu predmeta, fizika, matematika, informatika, nisu nužno i najbolji učenici u tom razredu. Značilo bi to, objašnjava Burušić, da su škole, u velikoj mjeri, pogođene problemom “skupljanja ocjena” te da učenici vrlo malo znaju o zanimanjima kojima bi se bavili.
Praktična nastava
To bi se moglo riješiti, kaže, profesionalnim usmjeravanjem i savjetovanjem u ranijoj dobi. Interesi se, kaže, formiraju do 14 godine, nakon toga, ne razvije li učenik interes za STEM, vjerojatno niti neće. Naglasak, stoga, treba staviti na praktičnu nastavu i radionice iz STEM predmeta. No, naglašava, taj problem mora prepoznati Ministarstvo obrazovanja i promijeniti obrazovnu politiku.
Uz to, istraživanje je pokazalo da među školarcima još uvijek prevladavaju stereotipi da su STEM zanimanja za dječake, a ne i za djevojčice, ali i da roditelji imaju veliku ulogu u školskom uspjehu i oblikovanju interesa. Tako su, primjerice, djeca obrazovanijih roditelja uspješnija u STEM predmetima. S druge strane, djeca slabije obrazovanih roditelja, iako koriste digitalne tehnologije, najčešće ih koriste za razonodu i zabavu, a ne za učenje.