Monri Payments, tvrtka preko koje ide svako treće plaćanje karticom u trgovinama u Hrvatskoj, svoj je put započeo kao startup.
Njegov suosnivač Damir Čaušević kaže da mu je ideja bila razviti proizvod pa ići u rundu A, rundu B, sve do IPO-a.
Čim su se pojavili s proizvodom na tržištu javio im se Payten, tvrtka za plaćanja u sastavu grupe ASEE.
Tako su se osnivači Monrija, starog godinu i devet mjeseci, odlučili na exit.
Svoj su startup nastavili razvijati u okviru velike međunarodne kompanije.
Ragovarali smo s suosnivačem i izvršnim direktorom Monri Paymentsa o tome kako je izgledao prvi hrvatski fintech exit, kojim je Monri postao dio Paytena, a koji se dogodio prije četiri godine.
Je bilo drugih ponuda?
- Još dvije. Međutim, kad birate hoćete li ući u brak s nekom kompanijom iz branše ili s VC-em, onda valja propitati smisao ‘pametnog novca’.
Većina VC-a ga nema. Njihov posao je općenit. Ulažu u sve, od fintecha do muzeja.
Paytenu je naš proizvod komplementaran i već ima ulaz na sva tržišta na koja smo htjeli izaći, od Mediterana do Baltika. Ocjenili smo da s njim možemo rasti brže. To je ključno.
Nedavno nam je Payten otvorio tržište Rumunjske, gdje radimo pilot projekt za jedan lanac benzinskih postaja. Ima 1200 pumpi. U Hrvatskoj ih ukupno nema toliko.
To ne bi uspjeli bez Paytena.
Koliko ste izrasli od tada?
- Monri je od ulaska u Payten narastao sa šest zaposlenih i nekoliko vanjskih suradnika na 120 ljudi.
Napravili smo tri akvizicije. Preuzeli smo i u Monri objedinili Gastrobit, Remaris i WSPay.
Skočili smo u prihodu za 1200 posto na oko 12 milijuna eura.
U Hrvatskoj smo tržišni lider u POS-u, a u Hrvatskoj, BiH, Srbiji i Makedoniji smo prvi u online obradi kartica.
Sad se širimo u Kosovo i Albaniju. U Rumunjskoj smo u pilotu, a potom ćemo i u Italiju.
Rastemo.
Kako je izgledao dogovor s Paytenom o exitu?
- Imao sam dobar osjećaj od početka. Kad su nam prišli rekli su nam da im se sviđa što radimo i kako rastemo.
Ponudili su nam ubrzati taj rast. Dogovor je bio vrlo jednostavan.
Napravili smo predugovor gdje smo testirali jedni druge. Sve je prošlo dobro i zaključili smo posao.
Kako vam to izgleda sada, četiri godine kasnije?
- Rastemo. Sigurno brže nego bi to mogli sami.
Payten nam je otvorio vrata na svim tržištima, ali najvažnije - imaju povjerenja pa su nam ostavili prostor da odluke donosimo brzo. To je ključno.
Nema brzog rasta bez brzih odluka.
Je li bilo teško ispregovarati exit?
- Bilo je stresno, ali i pomalo duhovito. Idu pregovori...
Stiže mail gdje traže projekciju rasta za iduće tri godine. Šaljem je ja. Pa statut društva. Šaljem ja. Pa bilancu kompanije opet šaljem ja. Sa strane ASEE-a i Paytena pregovore vodi predsjednik uprave Piotr Jelenski, ali kad pričamo o regulativi upućuje na svoje ljude za taj dio, za financije isto i prodaju isto.
Onda mi je stigao mail: ‘Oprosti Damire, a koga ste angažirali da vam radi akviziciju s financijske a koga s pravne strane?’.
A ja sjedim za kompjuterom i osjećam se ko svizac koji mota čokoladu u Alpama.
Nakon akvizicije me je pozvao da postanem dio M&A tima kompanije.
Monri je stekao kultni status u Hrvatskoj kao startup koji je nešto besplatno počeo naplaćivati, i uspio. Kako?
- Krenuli smo kao klasični procesor kartica na webu i brzo shvatili da plaćanje karticama nije samo to. Svatko s karticom plaća drugačije.
Netko preferira ovu karticu umjesto one, netko bi platio na rate, netko samo ako vidi popust, netko ne bi htio ostaviti podatke itd.
Mi smo sve to riješili i onda smo se zapitali, ako je tako komplicirano plaćati na webu kako li je tek trgovcima koji imaju POS uređaje. Njima pak svaka banka daje svoj POS pa moraju razmišljati na koji će provući karticu da plate što manju proviziju. Tako je nastao SinglePOS.
Umjesto 5 POS-ova, koje su dobili besplatno, mi smo im ponudili jedan POS koji sve radi sam. Bira plaćanje preko one banke koja im daje najpovoljnije uvjete. Ponudili smo bolje korisničko iskustvo - više mogućnosti i jednostavnije.
Upravo zbog ovoga bi rekao da nismo počeli naplaćivati nešto što je besplatno, dodatne usluge koje im naše rješenje pruža, jednostavno nisu ni mjerljive s onim što su imali prije.
Tko vam je bio prvi klijent?
- Drogerije Muller. Odmah zatim došao je Spar.
Oduševilo ih je što se promet s POS-a izravno upisuje u ERP pa u svakom trenutku znaju stanje prodaje u cijeloj Hrvatskoj.
U tri do četiri godine naše rješenje postalo je standard. Prihvatile su ga i banke i prepoznale korist za sebe.
Danas sve ide puno lakše, baš zbog odličnog partnerskog odnosa koji smo uspostavili.
Uskoro smo se proširili i u BiH, Srbiju, Crnu Goru i Rumunjsku, a slijedi nam i Italija.
Naša industrija je toliko dinamična, da neću pretjerati ako kažem da se prostor za inovacije i rast pojavljuje na mjesečnom nivou.