Povodom 80. rođendana Sportskih novosti donosimo vam najzanimljivije priče iz svake godine našeg postojanja. Na redu je 1992.
“Krenuli smo prema autobusu, onda u sekundi odustali. Povukla nas je rijeka, dan se pretvarao u noć, noć koja je mnoge snove pretvorila u stvarnost. Ova noć. Stvorena za velike iluzije. Uvijek je tako, držao nas je taj osjećaj u Los Angelesu, Seoulu, ali Barcelona je bila početak, novi početak. Rijeka koja je korak po korak tražila svoje mjesto na Motjuicu, oni su svoju sreću čvrsto držali u rukama na komadiću papira, koji je onim drugima, možda čak i brojnijima ostao samo san...”, pisao je Neven Bertičević s otvaranja Olimpijskih igara ‘92.
Prve igre za Hrvatsku nakon što smo u siječnju te godine primljeni u Međunarodni olimpijski odbor nekoliko dana poslije međunarodnog priznanja Hrvatske.
U Barceloni su stigle i prve medalje. Srebro košarkaša osvojeno dramatičnom pobjedom protiv ZND-a u polufinalu i porazom u finalu od američkog Dream Teama, najveće momčadi ikad okupljene. Ne samo u košarci. Bronce su donijeli tenisači. Obje Goran Ivanišević. Jednu pojedinačnu i drugu u paru s Goranom Prpićem.
“Odlično sam pripremljen, imam snage, bit će tako i do kraja sezone. Ostat će dovoljno za kvalifikacije za OI. Sigurno prolazimo, Hrvatska će osvojiti medalju. Nitko osim Amerikanaca nije jači od nas.”
Dražen Petrović je ovo rekao u intervjuu za SN još u ožujku, tri mjeseca prije Barcelone, prije no što se naša košarkaška reprezentacija uopće plasirala na OI.
“Nismo sigurni bismo li to mogli nazvati patkom, nismo, jer ne želimo biti nepravedni prema Amerikancima, premda nam je njihova arogancija ponekad išla ne samo na živce. Da, najbolji su. Da, djelovali su ponekad poput ‘izvanzemaljaca’, koji su došli obaviti posao i vratiti se u svoj svijet i ostaviti nas da sanjamo”. Da, njihovo zlato nitko nije mogao ugroziti. Da, usta nekih njihovih igrača također nitko nije mogao zatvoriti, a oni, posebno Charles Barkley, nisu imali diplomatski nastup, premda su tretirani poput ambasadora košarke i to nam se nimalo nije sviđalo...”
Finale košarkaškog turnira bilo je lišeno bilo kakve neizvjesnosti, ali bilo je veliko. Kao što je velika bila i prva medalja, Goranova bronca.
“Život će mu napisati još tisuću priča, ali za Gorana Ivaniševića nijedna neće biti poput ove olimpijske. Čovjek koji je prvi unio hrvatsku zastavu na otvaranju Igara je i prvi s medaljom za Hrvatsku. A Goran Ivanišević je nije osvojio, on ju je iskopao. Četiri meča, dvije stotine i sedam gemova, četiri meča u pet setova, a samo u prvom protiv Portugalca Mote nije morao juriti prednost suparnika. Bio je ‘mrtav’ protiv Švicarca Jakoba Hlaseka, bio je ‘dvostruko mrtav’ protiv sićušnog ali tako upornog, poput zida upornog Francuza Fabricea Santoroa, ali je uvijek nekako pronašao novi život. Vjerujemo da ni on neće moći do kraja objasniti kako je okrenuo ovo četvrtfinale, meč koji je mogao dobiti u tri seta, ali koji je tako lako mogao izgubiti...”
Vaterpolisti Jadrana europski prvaci
Nakon što su vaterpolisti zagrebačke Mladosti posljednje dvije godine zaredom osvajali Kup prvaka, naslijedili su ih splitski vaterpolisti. Momčad Jadran Koteksa trijumfalno je završila 29. izdanje Kupa europskih prvaka. Novi klupski prvaci Europe, važno je to istaći, čista su hrvatska momčad, Kovina četa u svojim redovima ima osmoricu igrača rođenih u Splitu, dvojicu u Šibeniku, po jednog u Trogiru i Dubrovniku i prvog Zagrepčanina u povijesti splitskog kluba - Dubravka Šimenca.
- Ušli smo u povijest hrvatskog sporta - s puno veselja istaknuo je predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora Antun Vrdoljak kojeg je u slavlju nakon pobjede nad Savonom (11:8) u Trstu prilikom slavlja udario nepoznati nasilnik.
Jadran je za ovaj pohod na krov Europe bio pojačan dvojicom igrača Mladosti - Šimencom i Bukićem, a u momčadi Nevena Kovačevića još su bili: Posinković, Kržić, Kreković, Bezmalinović, A. Vasović, Budimir, Duhović, Savičević, Moćan, Vrbičić, Bratić, Nardelli, Ježina, Pavlović i J. Vasović.
Zagreb na krovu Europe, u finalu Kupa prvaka pala španjolska Teka Santander
”Zagreb Loto je prvak Europe! Slavlje zagrebaša u španjolskom gradu Santanderu! U fantastičnoj utakmici Zagreb Loto je u uzvratnom susretu svladao, kao gost, španjolskog prvaka Teku Santander 28:18 i tako uz pobjedu u Grazu u prvoj finalnoj utakmici (22:20) stigao na krov europskog klupskog rukometa. Nakon osam mjeseci mukotrpnog rada, stalnih putovanja i niti jedne, na žalost, utakmice odigrane u svojoj trešnjevačkoj Kutiji šibica, izvanredni rukometaši trenera Zdravka Zovka, stigli su do cilja. Postigli su najveći uspjeh u povijesti kluba i uz Bjelovarčane, koji su 1972. bili prvaci Europe, sada su i oni postali najbolja momčad Starog kontinenta.”
Euforija zbog fantastične pobjede u Španjolskoj trajala je danima, rukometaši Zagreba bili su apsolutni sportski junaci cijele zemlje, a svoje oduševljenje iskazali su i brojni drugi hrvatski sportaši...
”Srce mi se drapa kad pomislim da ni vaterpolisti, ni rukometaši neće biti na Olimpijskim igrama. A Jadran i Zagreb su prvaci Europe!”, razočaran u velikom slavlju bio je Dubravko Šimenc.
”Ja sam nekad igrao rukomet u tom klubu pa me to više raduje ta pobjeda, taj uspjeh, taj naslov.”
Oglasio se i Zoran Primorac...
”Polako ali sigurno skupljamo mi mlađi trofeje za Hrvatsku. Vaterpolisti, rukometaši, Zorko, Idrizi pa i ja. Bit će toga još.”
Krenuo HNL, Hajduk prvi prvak
Iako je start HNL-a bio najavljen za rujan ‘91., krenulo se u veljači ‘92., a završilo u lipnju slavljem Hajduka. Prvi Kup otišao je zaprešićkom Inkeru...
“Šampionska igra Bijelih”, počeo je izvještaj utakmice protiv Šibenika, pobjede od 4:1 na Poljudu kojom je “spušten zastor” na prvu nogometnu sezonu s hrvatskim predznakom.
“Hajduku su bili potrebni bodovi za osvajanje prvog mjesta, Šibeniku za ostanak u ligi. Ali Hajduk ništa nije htio riskirati, zaigrao je kao u najboljim danima, sjajno...
Slavlje u Splitu počelo je odmah nakon utakmice. Navijači su uletjeli su na teren, izgrlili su i izljubili nogometaše koji su se otrčanim ‘počasnim krugom’ odužili Torcidi.”
Komentari
0