U Sportskim novostima dugi je niz godina subotom izlazila kultna rubrika ‘13 puta zašto’ s intervjuima s najvažnijim osobama iz tadašnjeg sportskog života. Sada se prisjećamo tih tekstova, a danas vam donosimo intervju s Vladom Divcem kojeg je napravio Zoran Petrović 25. ožujka 1989. godine.
1. Poslije Wiwe, kada smo u svlačionici dogovarali termin ovog razgovora podsjećali ste na teškaša koji je preživio borbu u 15 rundi: iscrpljenog, u modricama, ušivene arkade, ali iz osmijeha i očiju izbijalo je umorno zadovoljstvo. Kako sve to izgleda 12 sati kasnije?
- Kada sam oko otvorio, osjećao sam se prebijeno. Valjda tako izgleda boksačka vreća, a onda je bol nestala, sjetio sam se te neponovljive večeri, tisuću sitnica, otvorio prozor i sunce me je ugrijalo. Shvatio sam kako je divan dan, došlo mi je da zacvrkućem. Te srijede sam prvi put ocu suzu u oku vidio, a pehar sam zaboravio u gledalištu! Kada sve dojmove sredim, bit će još ‘bisera’!
2. Iskreno, kada vas je Crvena zvezda ranila s još mogućim teškim posljedicama za play-off pa kada ste u Cantuu doživjeli poraz od minus 13, jeste li se uplašili ‘raspada sistema’, jeste li vjerovali u čudo koje se dogodilo - u tri dana dva velika Kupa?
- Išli smo granicom provalije. Kada je gusto mi ušutimo, dogovorimo se. Čvrsto smo riješili da Kup mora biti naš. A kada smo se Mariborom prošetali, euforija nas je nosila u revanšu s Talijanima, to su bile naše povijesne utakmice u samo tri dana. Mislim da su te igre bile ravne samo prošlogodišnjim u Kupu prvaka, ako ne i moćnije.
3. Ovaj smo razgovor trebali obaviti prošle subote, tada ste zamolili da ga odgodimo. Sada tu odgodu niste imali. Vi uopće ne odbijate novinare?
- Ne, nisam ni vas, shvatili ste? Tada mi je bio potreban mir, nisam imao što za reći, a vi ste imali puno neugodnih pitanja. Posebno zbog Pionira. Sada možemo o svemu, ništa vam neću sakrivati.
4. Rekli ste jednom, poslije isključenja protiv Cibone, da niste incidentni igrač. Što je onda bilo ono u Domu Cibone i Pioniru s gledateljima?
- Razumijem svaku publiku. Vidjeli ste našu, sjajna i nezaboravna. Shvaćam i protivničku, platili su kartu da gledaju, navijaju, uživaju. Mogu i vrijeđati, to i čine. Ipak, nemaju pravo na parket, da vam namještenim prstom mašu ispred nosa, pa još i pljuju. Tu nema kontrole, tu i jači ljudi ‘pucaju’, nešto je slično bilo i u Zagrebu. Sebe ne opravdavam, samo vam objašnjavam.
5. Igrate kao div, ponekad ličite na razmaženu zvijezdu, a radujete se kao malo dijete?
- Eto, baš to sam ja. Ne volim gubiti. Tko to voli, toga ne priznajem za sportaša. Ako uz razvoj događaja neke nepravde iskrsnu onda to utječe na moje živce. A radujem se kako se osjećam, sve spontano. Puno se trošimo, puno se toga odričemo pa kada stignu ovakva slavlja, onda su to uvijek prave nagrade, prave premije.
6. Polako se stvara dojam da je Divac ‘gazda’ u Partizanu. Izbacuje potpredsjednika iz svlačionice, mogao bi, da želi, i trenera smijeniti?
- ‘Ubije’ nas Zvezda, pa ono kidanje živaca s gledateljima. U svlačionici bi ‘grizli’. Nama je bilo najgore, a Čolović ulazi očitati nam ‘bukvicu’. Jesam, rekao sam mu da nas ostavi, da izađe. Zašto su tu dva trenera? Mogao je i Kićanović ući, ali on zna da to nije pravo vrijeme. Nisam želio uvrijediti Sisketa, spontano sam reagirao. Nitko mi, iskreno, nije to zamjerio. A Siske će se odljutiti. Već nas je sačekao u zračnoj luci poslije Maribora.
Poslije poraza trener je dežurni krivac, poslije pobjeda svi slave, on se zaboravlja. Mi se Duleta ne odričemo. Tugujemo i slavimo zajedno tri sezone, on je jedini koji nas može voditi i ne damo ga do daljnjega. Ako moja igra daje neku posebnu snagu, onda je to dobro.
Baš kao što to daje svaki drugi od nas. Ako netko treba biti gazda na terenu, onda je to Saša Đorđević. On će uskoro biti i prvi playmaker Europe. A pošto je Paspalj prvo krilo, a za mene svi kažu prvi centar, onda će Partizan biti europski prvak. Možda neskromno od mene, ali logično.
7. Kada slavite uvijek prvo zovete Kićanovića, što vam je on, bog ili idol? Volite ga baš kao što u posljednje vrijeme trošite šampanjac?
- On je tvorac ove momčadi. Trebalo je imati snage, volje, strpljenja i povjerenja. Od riječi je, što obeća to ispuni. On u tome uživa, mi to osjećamo. Blago nama dok je Kiće, sve rješava, od vezice za tenisice do stana. Evo, ovdje ste u mom stanu, mom jedinom intimnom kutku. Imam za njega rješenje, ali nemam mira s telefonom. Opet su mi ‘provalili’ novi broj. Moje je piće Coca-cola, a šampanjac neka nam i pređe u naviku, ali samo zbog trofeja!
8. Dobili ste jedan dan odmora poslije Wiwe. Vidim, okupljate se, svi zajedno idete u Novi Sad, u posjet Željku Obradoviću.
- To je divan čovjek, drug, otac. Slomiše se kola na njemu. Tragedija ljudska i sportska. Najveći je prijatelj direktnom konkurentu Đorđeviću. A dogodilo se da je na njegovo mjesto uskočio za Seul, a tamo je bio naš heroj. Naš posjet će ga uzbuditi, već ga vidim kako suze lije. A Duda Ivković ga je opet stavio na popis. Svaka čast, to je povjerenje u čovjeka.
9. Ovo je bez sumnje vaša sjajna sezona, a mogla je biti i kobna. Zamalo da odete pod nož, meniskus vas je mučio?
- Već su me tjerali pod nož, sreća što sam se totalno povjerio doktoru Popoviću. On je sve provjerio, pronašao je ligamente, odbacio operaciju. Sve je prošlo, zaboravio sam to, koljeno je sada kao drvo tvrdo!
10. Poznato je da vas cijela Europa juri, mogli bi, tvrde, odmah u profesionalce. Gdje će Divac, nekome se obećao, koliko vrijedi?
- Uh, puno me mučite s tim pitanjima. Sve u pravo vrijeme. Dok mi ugovor istekne, nanižem potreban broj plavih utakmica, kada klub i Savez daju suglasnost. Valjda će održati riječ. Eto, čekamo i te nagrade za Madrid. Mislim da ću ostati u Europi, ponajprije Španjolska. Tamo je raj za sportaše. Idem primjerom Dražena. O cijeni ne brinem, svaki kvalitet se plaća, a novca će biti dovoljno da svi budu zadovoljni. Mogao bih se pri kraju karijere okušati i u profesionalcima. To je sigurno kruna za košarkaša. A do tada sam ja - ‘yugo’ Divac.
11. Spomenuli ste Dražena Petrovića. Talijani pričaju da postavlja uvjete za plavi dres, kako će se on kao Rockfeller osjećati među vama?
- Talijani su ljubomorni. Znamo da vole mnogo izmišljati. Obećao im je odmah Dražen da će u sva tri jugoslavensko-talijanska finala, mislio je i na Real, pobjedu slaviti ‘plavi’. On ih je uništio u Solunu, mi Wiwu, a Tuzlanke i Razija Primigi s Amerikankama. A Dražen i treba biti Rockfeller, on je sve to pošteno zaslužio. Na njegovom se primjeru trebaju svi učiti.
12. Prošla je reprezentativna sezona bila naporna i sjajna. Sada stiže Zagreb, hoće li europski naslov ostati u Jugoslaviji?
- Ako je Grčka u Ateni trijumfirala fanatizmom, u Zagrebu će Jugoslavija pobijediti kvalitetom. Da vam ne spominjem sva naša strašna imena. Ne shvaćate, ali vjerujte, mi samo čekamo da stigne vrijeme reprezentacije. Bez obzira što ‘kukamo’. Tu je istina, pitajte sve, prvo Dražena!
13. Da vam posljednje pitanje ne bude ‘baksuzno’, može li se dogoditi da u play-offu ne bude Partizana?
- Tu nam je ‘igru’ Crvena zvezda režirala. Iskreno, dobra nam je to i usluga i pouka. Na kiks nemamo pravo. Ako bi nam se to dogodilo, bila bi to tragedija. Ne bi to preživjeli. Uvjeren sam da smo među četiri, a sa bilo koje pozicije da krenemo, možemo do naslova. Za njega sam već sada spreman zamijeniti oba osvojena trofeja!