Dinamo se precijenio, došao je u Beč poput pauna, kao da će mu biti dovoljno izaći na teren i domaćin će se ničice srušiti pred neodoljivim šarmom njegove igre, a nespreman za ozbiljnu europsku utakmicu energetski, taktički, odgovornošću u igri, duhom i koncentracijom…
Prvo poluvrijeme na Rujevici nije se dogodilo slučajno, Genk je mnoge zavarao jer tamo je rezultat mogao biti osjetno drugačiji nego 0:3, ovaj Dinamo u kojem više ne igraju Majer, Jakić i Gvardiol i za čiju je igru ključan ozlijeđeni Ademi, a rano je izašao i kreativni, ali spori Petković, morat će se potući i pokazati mišiće za svaki bod do kraja natjecanja u skupini.
Jednostavno nema igračku kvalitetu da bi se prošpancirao Bečom, a niti u Zagrebu drugačije neće ići. Sad je čak i proljeće u Konferencijskoj ligi pod znakom pitanja... Dinamo je s Rapidom prošao jednako kao lani Lokomotiva skupljena na željezničkom kolodvoru, još da Kara nije bio u “mekom izdanju” i da je zabio zicere, što bi to bilo…
Modra obrana, a dobrim dijelom i vezni red, kao da nisu igrali europsku utakmicu nego društvenu igru vezanih očiju “Pogodi gdje sam“ i nikako nisu uspijevali detektirati odakle i kako dolaze suparnici sami pred gol. Pogotovo Grüll... Ovaj put nije bilo nijednog raspoloženog igrača dostojnog izazova, iako je Oršić u napadačkom dijelu demonstrirao nešto više od ostalih, a nemoć se dodatno očitovala kad se Rapid povukao braniti prednost, a Modri nisu napravili ni šansu u kojoj bi se golman Gartler morao iskazati. Čovjek je imao samo jednu obranu i to Oršiću s ruba kaznenog prostora.
Kühbauer je taktički iznenadio Krznara, ali prava ekipa brzo se adaptira na drugačiju igru suparnika nego što je očekivala. Hrvatski prvak ostao je bez ozbiljne reakcije čak i nakon sretnog gola za 1:1. Brine Dinamovo stanje.