Oni koji pomnije prate Dinamove utakmice u zadnje vrijeme, primijetili su da dvojica igrača, koji su u Maksimir došli da bi bili pojačanja i ojačali Modre na svojim pozicijama, sve rjeđe sudjeluju čak i u zapisniku, a kamo li na terenu. Riječ je o Danielu Štefulju i Emiru Dilaveru. Gdje su, dakle, nestala njih dvojica?
Daniel Štefulj bivši je U-21 hrvatski reprezentativac, igrač koji je došao u fokus igrama u Rijeci, a baš je Dinamu nekoliko puta dobro “zapaprio”. I, prošle zime, Modri su ga odlučili dovesti u Maksimir, ostavivši ga na posudbi na Rujevici do kraja sezone da bi skupio dovoljno minuta i u ovoj sezoni bio koristan Damiru Krznaru. Međutim, od samog dolaska u Maksimir za Štefulja su stvari krenule nizbrdo, nije se uspio izboriti za minutažu. Prvo, Dinamo je u jednom trenutku imao čak trojicu lijevih bekova, Moubandje je bio “starter”, Čabraja i Štefulj čekali su šansu, a Krznar je za tu poziciju pripremao i Franjića. Čabraja je otišao u Ferencvaros, Moubandje potrošio kredite, a Štefulj je protiv Slavena Belupa i Valura u dvije od prve tri utakmice zaigrao u početnom sastavu. Činilo se da mu se otvorilo. No, kratko je trajalo...
Štefulj se razbolio, imao je problema s ozljedom, oduljio se njegov povratak u momčad, a Krznar je polako rješavao početne nejasnoće na lijevom boku. Vratio je Marina Leovca, Bartola Franjića potpuno pretvorio u beka, a u nekim utakmicama, kad je Dinamo igrao s trojicom u zadnjoj liniji, najčešće je Oršić pokrivao lijevu stranu. U te dvije utakmice, još u srpnju, protiv Valura i Slavena Belupa, odigrao je Štefulj 150 službene minute za Modre. U iduća četiri mjeseca još samo 22 minute, ušao je s klupe u onih 8:0 protiv Hrvatskog dragovoljca. Štoviše, ne samo da nije igrao, nego je rijetko bio i na klupi. U Europi samo četiri puta, u uzvratu protiv Valura na Islandu te protiv Šerifa, West Hama i Rapida u Zagrebu. U HNL-u u dvoboju protiv Lokomotive, a u Kupu protiv BSK-a. Da, čak niti u Kupu nije upisao niti minutu. Igrao je tek u prijateljskim dvobojima, zadnji put u Nedeljancu.
Znači, bolest, ozljede i različite rotacije na lijevom boku izbacile su Štefulja zasad potpuno ih svih kombinacija i može ga se smatrati ponajvećim gubitnikom ove Dinamove sezone. Primjerice, Čabraja, Nevistić, Kulenović..., otišli su na posudbe, igraju i skupljaju minutažu, Štefulj je ostao u Maksimiru, ali potpuno u drugom planu. Nije niti dobio priliku da pokaže zavrjeđuje li više minuta, kao da s njim uopće ne računaju. Vidjet ćemo što će biti u siječnju, hoće li Štefulj kamo na posudbu, hoće li ga Dinamo možda prodati ili će se karte ponovno miješati pa će i on dobiti priliku?
Drugi igrač, koji je došao u sam smiraj prijelaznog roka da bi bio pojačanje, a koji zasad to nije, jest Emir Dilaver. Bivši zaslužni stoper iz Bjeličine ere vratio se u Maksimir iz Turske kao slobodan igrač, no, posljedice malog broja utakmica bile su odmah vidljive. Dilaver nije stigao u nekoj bajnoj formi, a suočio s i konkurencijom, hijerarhijom na stoperskim pozicijama, u kojoj su ispred njega Theophile, Perić, Lauritsen i sve više - Šutalo.
Dilaver je došao u situaciji kad su Perić i Lauritsen bili ozlijeđeni, trebao je Krznaru igrač na toj poziciji. Odigrao je Dilaver čak i više od Štefulja, protiv Šibenika (2:0) i Dragovoljca (8:0) ukupno 147 minuta u HNL-u, dodao je tome i 180 minuta u kup-dvobojima protiv Orijenta i BSK-a. Međutim, već mjesec dana Dilaver nije u kadru, a krivac za to jest - zub. Naime, Dilaver je imao problema sa zubom, morao je i na operaciju, očito je došlo i do nekih komplikacija. Ništa opasno, ali dovoljno da ga na još neko vrijeme udalje s travnjaka. Sigurno nije tako zamišljao svoj povratak u Maksimir, kažemo, konkurencija na stoperskim mjestima je široka i on trenutno nije u zavidnoj situaciji, što se tiče minutaže. U zimske pripreme tako ni on ni Štefulj neće krenuti iz prvog reda, ali, tko zna, možda im se neka vrata ipak otvore...