Nenad Bjelica je ove zime bitno promijenio krvnu sliku momčadi potpisom ne jednog, nego čak dvojice klasnih ofenzivaca koji su sposobni sami riješiti utakmicu.
Osijeku su u prvom dijelu sezone nedostajali golovi, a dolaskom Mije Caktaša i Kristijana Lovrića napadački potencijal Bijelo-plavih postao je ogroman. Ne treba pritom zanemariti niti potencijalno veliki dobitak od transfera Kristiana Fućka, koji je i u malom uzorku utakmica uspio pokazati zanimljive stvari, te nagovijestio kako neće biti samo prinova, nego pojačanje koje bi u nastavku sezone moglo biti “tajno oružje” Bijelo-plavih.
Prodaja Petra Bočkaja u Dinamo na Badnjak teško je sjela navijačima Bijelo-plavih, a mjesec i pol dana kasnije pokazalo se kako je to bilo, šahovskim rječnikom rečeno, klasično “žrtvovanje figure” jer Osijek danas izgleda još moćnije i potentnije nego što je to bio na izmaku 2021. godine, koju je zaključio bodovno poravnat s Dinamom i Rijekom na vrhu ljestvice i plasmanom u polufinale Hrvatskoga kupa.
Muka se isplatila
Tražio je Nenad Bjelica “kapitalca” koji bi golovima mogao donijeti prevagu u borbi za trofeje, a takvog igrača, i to na koncu ne jednog, uspio je i dovesti. Sedam mjeseci otkako se prvi put pojavila mogućnost njegova dolaska među Bijelo-plave, Mijo Caktaš je odjenuo dres Osijeka.
Nakon što je poslije kraće epizode u Saudijskoj Arabiji raskinuo ugovor s Damacom, u Osijeku jednostavno nisu željeli propustiti priliku napokon ga i potpisati. Bjelica je ostvario svoju davnu želju, a Caktaš je konkretnim učinkom u ekspresnom roku pokazao zašto ga se isplatilo čekati. Njegov doprinos bio je gotovo trenutan, u tri je utakmice zabio već dva gola, u svakom se potezu vidi njegova klasa, a i u ovo malo vremena koliko je u Gradskom vrtu bilo mu je dovoljno da, kako je to trener Osijeka pokušao slikovito objasniti, postane “tihi lider svlačionice”.
Oko Lovrića se Bjelica, pak, morao pomučiti, ali sva se ta muka se isplatila jer ne samo da je doveo veliko pojačanje, nego je tim transferom za kraj prijelaznog roka “zapalio” grad i pokrenuo navijački zanos, koji bi u raspletu sezone mogao biti ključan. Ispalo je na koncu kako su Dinamo i Hajduk “pogurali” dolazak Kristijana Lovrića u Gradski vrt. Kako? Nakon što je prvi pokušaj transfera Lovrića neslavno propao jer razlika između ponude Osijeka i potraživanja Gorice bila je takva da se dogovor činio nemogućim, Bjelica se okrenuo drugim rješenjima na krilnim pozicijama.
Odbijeni Špikić i Jakoliš
Prvo je pokušao s Dinamom dogovoriti transfer Darija Špikića, igrača koji na Maksimiru nema previše prostora, ali je odbijen. Iduća adresa na kojoj je potražio pojačanje bio je Poljud, no plašeći se reakcije navijača u Hajduku nisu bili spremni Osijeku prodati Marina Jakoliša, koji je potom za pola milijuna eura transferiran u francuski Angers. Nakon odbijenica koje je dobio od konkurenata za trofej, Bjelica se u posljednjim danima prijelaznog roka opet okrenuo igraču koji mu je bio prva i najveća želja krilnoj poziciji. I uspio ga je potpisati! Dinamo i Hajduk nisu željeli pojačati Osijek, a napravili su upravo suprotno.
Tako je momčad čija je defenzivna igra blizu savršenstva odjednom postala i ofenzivno silno moćna. Osijek ima najčvršću obranu lige, nedavno je Bjelica pohvalno govorio o “ekskluzivnom kvartetu veznjaka” kojeg ima na raspolaganju, a od ove zime može se pohvaliti i s elitnim tercetom napadača u svojoj momčadi. Osijekovu navalu predvodit će trojica nogometaša koji su zajedno zabila 163 HNL pogotka!
U posljednje tri sezone Prve HNL dvojica među njima su bili i najbolji strijelci lige. Mijo Caktaš (83 prvenstvena gola) i Kristijan Lovrić (46 HNL pogodaka) priključeni su lani prvom topniku Prve HNL Ramonu Mierezu (ukupno 34 ligaška gola u karijeri). Bjelica sada na raspolaganju ima tri jaka napadačka aduta za noćnu moru svake obrane.
Istina, Mierez nije ni izbliza u golgeterskoj formi iz prošle sezone u kojoj je bez milosti punio protivničke mreže, ali upravo bi on mogao jako puno profitirati dolascima Caktaša i Lovrića. Na Argentincu, naime, više neće biti sav fokus protivničkih braniča i ubuduće će imati puno, puno više prostora i prilika da popravi svoj golgeterski saldo. Ramon Mierez u lanjskoj formi bio bi još jedno ekstra pojačanje za Osijek.
Malo korekcija na ljeto
Pred Bjelicom su brojne opcije i u svakoj od njih Osijek baš izgleda moćno, od formacije 4-2-3-1 s Fiolićem i Lovrićem na krilima, isturenim Mierezom i nešto povučenijim Caktašem koja se u mnogim analizama nameće kao prvi izbor ili 4-4-2 u rombu, odnosno 3-5-2, u oba slučaja s Lovrićem i Mierezom u vrhu napada i Caktašem iza njih... Kako god, Nenad Bjelica će imati slatke brige, a njegovi suparnici velike muke.
Derbi protiv Dinama za desetak dana bit će prva prilika u kojoj bi na djelu mogli vidjeti Osijekov napadački tercet Caktaš - Lovrić - Mierez. Inače, dosad se ni tandem Caktaš - Mierez nije se pretjerano zajedno naigrao, svega dvadesetak minuta su u isto vrijeme bili na travnjaku što je bila posljedica Caktaševa kasnijeg dolaska u momčad i postupnog uvođenja u igru, a potom i Mierezova prisilnog mirovanja zbog potresa mozga.
U euforiji zbog možda i najboljeg prijelaznog roka u klupskoj povijesti, a može se on komotno takvim nazvati s obzirom na Caktašev i Lovrićev nogometni ugled, ispod radara je ostalo kako je Nenad Bjelica zapravo već više-manje formirao momčad s kojom će početi iduću sezonu. Korekcija u momčadi iduće ljeto neće biti puno.
Bio je to zapravo i plan stratega Osijeka uoči zimskog mercata s obzirom na to da mu neće ostati puno vremena za uigravanje previše novih igrača između kraja aktualne i početka iduće sezone u kojoj Bijelo-plavi napokon žele napraviti europski iskorak, a koja će krenuti ranije nego inače zbog neprirodnog termina u kojem se igra Svjetsko prvenstvo (od sredine studenog do sredine prosinca). Ali, za početak, napast će se domaći trofeji.