Nedelja i Nedeljanec... Opet jedan poseban dan za Dinamovog stopera Dinu Perića (27). Tog dana trebao bi se vratiti ne teren u prijateljskom ogledu Modrih. Sjećate se sigurno onih njegovih suza u Tiraspolu na prvoj utakmici protiv Šerifa, kad je zbog ozljede zadnje lože morao napustiti teren, zar ne?
- Već treniram dva tjedna s momčadi. Malo sam usporio povratak, da se sve sredi kako treba, da se ne ponovi ozljeda. Uvijek su bile nekakve utrke s vremenom, ovoga puta ne dao Bog da više imam problema s ozljedama - kaže nam Perić, koji je slobodne maksimirske dane odlučio provesti u svom Osijeku.
Svojevremeno je dignuo formu do reprezentativne razine, bio je kandidat za Europsko prvenstvo, a onda, vjerojatno se i toga sjećate, potrgao je križne ligamente, stanka je trajala sedam mjeseci. Sad ponovno loža već na startu ove sezone. Pitamo ga je li on najveći pehist hrvatskog nogometa?
- Ma nisam, nisam... Što je - tu je, događa se. Idemo dalje, borba, uvijek samo borba, nema pesimizma.
Dobro, za tako nešto treba jako čvrst karakter. Kad god mu krene, stignu ozljede. Frustrira, zar ne?
- Zanimljivo je to. U vrijeme kad sam igrao, tri godine nisam imao problema s ozljedama. Ne znam jesam li tom razdoblju spojio tri dana da sam bio izvan treninga. Zato da, uhvati me ta frustracija. Ulovim neki ritam, počnem se dobro osjećati i onda - šok. Ma, zato je bila onakva reakcija protiv Šerifa. Zato one suze. Da sam znao da me snimaju, suzdržao bih se.
Zašto biste se suzdržali? Pa niste suzama pokazali slabost, već ste pokazali da ste emotivni i koliko vam znači sve to, igranje za Dinamo, karijera... Nama se činilo da ste reagirali skroz ljudski, normalno.
- A da... Mogao bih se s vama složiti. Znate, ulažete toliko u sebe, u momčad, u nogomet, a onda se dogodi tako nešto. Logično jest da vas mora poremetiti. Sve sam napravio u karijeri kroz karakter, trud i rad, a mislim da imam još puno toga za pokazati i dati. Mislim da će na kraju sve biti dobro. Ma, znao sam kad sam se ozlijedio u Tiraspolu da to nije ništa tako strašno, da će stanka biti tri-četiri tjedna, ali situacija je zaista bila frustrirajuća. Bitna utakmica, borba za Ligu prvaka, želio sam napokon igrati europske utakmice, zato je tako sve ispalo. Nisam mogao u tom trenutku biti hladan kao led, kamenog lica.
Ima li sad neku tremu pred povratak, ima li negdje u glavi bojazan da se ozljeda opet ne ponovi, dogodi neka druga?
- Ne, nemam. Cijelo vrijeme nakon ozljeda samo sam razmišljao da se što prije vratim. Sad samo želim dobro trenirati. Samo mi je to u glavi bilo. Dobro trenirati i dobro zaliječiti ozljedu. Možda neki misle da ću imati problem, da ću misliti o ozljedi, ali neću, definitivno. Vidjet ćemo kako će sve to izgledati iz utakmice u utakmicu.
Kad misli da bi mogao dobiti priliku u prvoj momčadi u HNL-u ili Europi?
- O tome sam isto razmišljao, ali samo nakon ozljede kratko vrijeme. Međutim, shvatio sam da mi to ništa dobro ne donosi jer kad si frustriran razmišljanjem "kad ću dobiti priliku", onda to može donijeti novu ozljedu. Naravno, kad pogledam gdje sam bio, a gdje sam sad, nije lako. No, vjerujte, sad želim samo uživati u nogometu, trenirati, ne opterećivati se baš ni sa čime. Pa, imam 27 godina, imam još šest-sedam godina karijere. Znam da trebam jednostavno uživati u treninzima, utakmicama koje dobijem. Neću se opterećivati s onime što je bilo i što je moglo biti ili što će biti. Ipak, nadam se da ću ove polusezone dobiti priliku. Super se osjećam, a vidjet ćemo što će trener odlučiti. Bitno mi je sad uhvatiti kontinuitet.
Kako mu je Dinamo izgledao s tribina?
- S tribina je uvijek stresno. Mislim da smo ovaj ciklus između dvije reprezentativne stanke bili jako dobri. U HNL-u smo sve dobro odradili, u Genku smo odradili sjajan posao u Europi. Baš šteta, onako je kako je rekao trener, baš šteta što je sad nastupila ova reprezentativna stanka, da se nije još malo nastavilo kad nam tako dobro ide. Žao mi je još uvijek onog Šerifa, mislim da smo svi skupa malo krivo doživjeli momčad iz Moldavije. Mediji i okolina malo su utjecali i na nas. Ljudi su jako dobra momčad, pokazali su to nama, nakon toga ukrajinskom Šahtaru i madridskom Realu u Ligi prvaka.
Kad ga pitamo gdje vidi Dinamo na kraju ove sezone, kaže nam sljedeće:
- Na prvom mjestu, naravno! S titulom prvaka. Po meni, nikad nije bilo boljeg prvenstva od ovog. Konkurencija je ove sezone ogromna, prošle je jedini konkurent bio Osijek, a sad su tu još Rijeka i Hajduk. HNL je ozbiljna, kvalitetna liga, ali je bitno da smo mi dobri i da pobjeđujemo. Europa? Digli smo visoko ljestvicu zadnjih nekoliko godina, svi očekuju da igramo proljeće u Europskoj ligi. S utakmicom u Genku smo pokazali da nije neostvarivo. Skupina je jaka, pobjeda nad Genkom baš je bila bitna, pobjeda je put prema našem cilju.
Pa, ništa, sad treba dva puta zaredom dobiti Rapid i cilj će biti puno bliže...
- Samo to? Eh, da je to samo tako... Sjetite se Šerifa... Naravno, ja vjerujem u uspjeh, ali treba biti oprezan, jako oprezan - zaključio je Perić.