Kako jedna nogometna pobjeda može u drugi plan staviti sve globalne, nacionalne i lokalne teme i probleme, najbolje je pokazao trijumf Šibenika na Poljudu.
Proteklih tjedan dana glavna tema po šibenskim kafićima nije (napokon) bio COVID-19, Capak, JANAF, verbalno mačevanje na relaciji Pantovčak - Banski dvori… Ili pak poplave u podzemnoj garaži na Poljani. Pričalo se o golu Emira Sahitija, obranama Labrovića, dočeku nakon utakmice. Ali se istovremeno razglabalo mogu li Prince, Rak i društvo zapapriti i Dinamu u nedjelju.
- Oduševila me pobjeda Šibenika na Poljudu. Zeza san svoje splitske prijatelje koji znaju da mi je Šibenik sve. Sad nam dolazi Dinamo i svi znaju da oduvijek navijam i za maksimirski klub. Ali, veselit ću se istim žarom da dobijemo i Dinamo na Šubićevcu jer Šibenik mi je uvik najbliži srcu - kaže Dinko Bujas Murgaš, legendarni šibenski navijač, s privremenom adresom u San Franciscu, koji naravno nije propustio dvoboj na Poljudu.
- Srušili smo Hajduk, ajmo sad i Dinamo. Za mir u kući - dobacit će netko u (polu)šali iz kantuna kafića na Trgu četiri kafića u središtu Krešimirova grada, gdje svi oduvijek znaju u kojem sustavu treba igrati momčad, je li Princeu mjesto u špici ili pak na krilu, treba li susret započeti Rak ili možda realovac Alvaro…
Za svoj gušt
I dok Šibenčani sa svih strana kuju plan kako srušiti prvaka, i to ne zbog mira u kući, već ponajprije za svoj gušt i svoj račun, lijepo se uvijek prisjetiti nekih velikih Šibenikovih pobjeda nad Dinamom. Baš kao i onih s Hajdukom nema ih puno. Šibenik na Maksimiru nikada nije osvojio niti bod, ali zato su na Šubićevcu znali rušiti Modre s velikim igračima. Pamte se tako dvije iz novije ere, u povratničkoj sezoni iz Druge HNL 2006./07. slavlje Šibenčanima u pobjedi 2:1 donijeli su golovima Ante Rukavina i Marko Kartelo. Za Dinamo su tada igrali i Modrić (zabio za prednost 0:1), Eduardo, Ćorluka, ali i Zoran Mamić.
Aktualni trener Zagrepčana, dakle, doživio je već poraz na Šubićevcu kao igrač. U sezoni 2009./10. istim rezultatom Šibeniku su novi veliki “skalp” donijeli Mehmed Alispahić i Antonio Jakoliš. Za Dinamo su tada igrali Vrsaljko, Sammir, Badelj… s klupe je ušao Kramarić. Dobar dio momčadi Vatrenih koji su osam godina kasnije ovjenčani slavom i srebrom iz Rusije. Posljednji put ova dva suparnika susrela su se u travnju 2012. kada je Dinamo pobjedom 0:3 pet kola prije kraja osigurao titulu prvaka, a Šibenik te sezone drugi put otklizao u drugu ligu.
Danas, osam godina kasnije, na nogometnom planu malo ili ništa se nije promijenilo. Dinamo je opet prvak, favorit, Šibenik povratnik u elitu, okupiran borbom za ostanak, ali i finalizacijom prelaska u ruke stranog kapitala. Ista je i želja navijača da još jedan velikan položi oružje na Šubićevcu. Šteta da zbog pandemije susretu neće nazočiti više od 1200 gledatelja (sve dostupne karte su, jasno, planule). Nakon kišne subote očekuje se ipak nešto bolje vrijeme u nedjelju, za kada prognostičari najavljuju prestanak oborina i nešto sunca. Hoće li sunce ponovno obasjati i Šibenik, tek ćemo vidjeti.