A onda i obnovu Poljuda, Šubićevca, dogradnju Rujevice, ili možda obnovu Kantride...
Puno je to najava, puno obećanja, ali ovaj put nisu izgovorena s figama u džepu. Čeferin i Boban proteklih su mjeseci u nekoliko navrata razgovarali s premijerom Plenkovićem, kao i sa zagrebačkim gradonačelnikom Tomaševićem. I očito su pronašli model s kojim će Hrvatska napokon dobiti ono što je morala imati prije najmanje 10 godina. Nekoliko modernih nogometnih stadiona. Za početak u Zagrebu, Splitu, Osijeku (tamo stadion grade Mađari), te u Rijeci (gdje je Mišković s inozemnim partnerima sam sagradio Rujevicu).
Sinoć u Otvorenom ipak nismo doznali odgovore na najintrigantnija pitanja. Gdje će se u Zagrebu graditi stadion i kada će gradnja početi?
Dinamov član Uprave Krešimir Antolić jasno je naglasio da Dinamo već ima studiju isplativosti novog stadiona, te partnere koji su spremni investirati u takav projekt. S naglaskom da je riječ o novom stadionu u - Maksimiru.
Glasnogovornik Vlade ostao je "zakopčan" po pitanju lokacije na kojoj bi se gradio stadion. "Najprije će se gledati interesi reprezentacije, to je prvi kriterij", poručio je Marko Milić.
Naravno da Vlada RH ne treba na prvo mjesto stavljati interese Dinama. Prvi interes mora joj biti - hrvatski nogomet. U kojem Dinamo igra jako važnu ulogu. Stadion u Maksimiru sigurno bi bio najbolje i jedino pravo prihvatljivo rješenje za Dinamo, ali i sjajno rješenje za Vatrene. Seljenje iz Maksimira otvorilo bi pregršt rasprava i pitanja, a od njih smo već jako, jako umorni. Slušamo ih - kvragu - već 30 godina.
Da bi se stadion gradio u Maksimiru, ključan će biti stav Grada Zagreba. Koji je vlasnik stadiona najvećeg dijela zemlje oko njega. Dio zemlje pripada Zagrebačkoj nadbiskupiji, ali neće ona biti problem dođe li do konačnog dogovora. Sve je stoga na gradonačelniku Tomaševiću i njegovoj ekipi. Sada znaju da im Dinamo nudi projekt i investitora, UEFA s Čeferinom i Bobanom veliku financijsku podršku, baš kao i Vlada RH. Građani Zagreba gradnju novog stadiona ne bi ni osjetili na svojim leđima.
Međutim, Tomašević se tek mora izjasniti. I zato Vlada, kao i HNS ne pričaju o Maksimiru kao o sigurnoj opciji za gradnju novog stadiona. Ne dođe li do brzog dogovora s Gradom Zagrebom, stadion će se graditi na nekoj drugoj lokaciji, svakako izvan centra Zagreba, a možda i - primjerice - u Velikoj Gorici.
Što se tiče izgradnje stadiona ona bi u skoro pa idealnoj opciji mogla startati za otprilike dvije godine. I stadion bi se mogao izgraditi u sljedeće dvije. Dakle, reprezentativni stadion bismo mogli imati 2027. Možda čak i 2026., ali to zvuči jako optimistično.
Bude li se novi stadion gradio u Maksimiru - što je daleko najbolje rješenje za sve - trebat će prije toga privremeno, ali i na dosta dugo vrijeme iseliti Dinamo na adekvatnu lokaciju. I omogućiti mu da negdje u Zagrebu igra europske utakmice.
Postoje dvije brze opcije u kojima Dinamo ne bi imao velike traume zbog seljenja. Jedna je obnova stadiona u Kranjčevićevoj, a druga gradnja stadiona u Sesvetama, koji već ima i građevinsku dozvolu te se s radovima može startati već danas. Taj bi stadion s 8,5 tisuća natkrivenih mjesta zadovoljio sve zahtjeve UEFA-e, a izgradnja bi koštala oko 10 milijuna eura. Ili nešto više s obzirom na poskupljenja kojima smo svjedočili proteklih mjeseci. Teško je reći koliko bi koštala obnova Kranjčevićeve. I kad bi bila gotova. U Sesvetama bi stadion bez problema mogao biti gotovo za godinu dana.
Kako god - nešto se napokon pokrenulo. Nešto veliko. Nadajmo se da će rješenje biti moderno, na ponos svih nas, a onda i - brzo. I vodeći se isključivo interesima hrvatskog nogometa...