
Danijel Pranjić (43) bio je kao trener dio 12. nogometnog kampa za profesionalne igrače koji su sad bez ugovora, koji je organizirala Hrvatska udruga Nogometni sindikat (HUNS). Popričali smo s nekad velikim igračem i članom Vatrenih o brojnim temama. Najprije o tome kako je doživio svoje prvo trenersko iskustvo u HUNS-ovom kampu.
- U početku sam bio malo skeptičan oko tog projekta, ali drago mi je da bio tu i što sam imao priliku čuti priče ovih igrača, što su oni prošli u svojim karijerama. Kao bivši igrač znam da je teško kad nemaš klub i čekaš da te netko pozove, zato sam se trudio pomoći igračima i dati im pokoji savjet. Nadam se da će im barem nešto od toga pomoći u životu - rekao je Pranjić u uvodu.
- Želio sam stvoriti dobru atmosferu i motivirati igrače, ne želim da im je glava dolje, već smo im kroz motivacijske razgovore podizali raspoloženje. Potom sam im želio pomoći i na terenu, kako bi što prije našli klub - naglasio je Pranjić važnost dijela, pa dodao:
- Rezultat nam nije bio glavni fokus, fokusirali smo se da na terenu bude kvalitetan rad i da igračima damo smjernice kako se postaviti kao igrač u drugom klubu, u kojem treneri traže nešto drugo. To je važno, ali najvažnije je da oni ostanu čvrsti u glavi, te da znaju da sutra nosi nešto bolje. Tu smo da pomognemo razgovorom, savjetom, pa i na samom terenu, a sve to je zapravo glavni razlog zbog kojeg sam pristao biti dio ovog projekta. Uživao sam u radu s dečkima, vidio ih nekoliko jako talentiranih i siguran sam da će svi oni brzo pronaći novi klub.
Malo ćemo se vratiti vašoj igračkoj karijeri. Da morate izdvojiti jedan trenutak, bilo pogodak ili nešto drugo, što biste izdvojili?
- Najdraži pogodak u karijeri mi je onaj za Heerenveen u polufinalu nizozemskog kupa, kada sam uveo momčad u finale (Heerenveen je tada slavio 2:0 protiv Volendama, nap. a.). Zabio sam i jedan pogodak za reprezentaciju i svaki nastup u nacionalnom dresu mi je bio poseban.
Pratite li Svjetsko klupsko prvenstvo i smatrate li da je to prvenstvo načelno dobro ili bi za igrače bilo bolje da imaju odmor tijekom ljeta nakon naporne sezone?
- Iskreno, ne pratim to natjecanje i nisam ga gledao. Kao gledatelji smo se zasitili s utakmicama tijekom sezone, a vjerujem da je i igračima tako zbog velikog broja utakmica. Novac sve diktira u današnjem nogometu, igrači žele veće ugovore, a klubovi traže način za zaradu kroz sponzore i sudjelovanje na raznim natjecanjima. Broj utakmica raste iz sezone u sezonu i morat će se naći neko rješenje, jer igrači nekad odigraju preko 80 utakmica, što je ogroman napor za tijelo.
Pamti Pranjić dobro dane iz Heerenveena, kluba koji ga je visoko lansirao na europskoj nogometnoj karti. Tamo tada nije imao tako puno utakmica.
- Nisam znao puno o klubu i gradu kada sam odlazio u Nizozemsku, sve mi je bilo novo i nepoznato. To je malo mjesto od 35.000 ljudi. Imaju stadion kapaciteta 28, 29 tisuća mjesta, koji je uvijek bio rasprodan i nevjerojatno je koliko tamošnji ljudi vole nogomet. Oni su na jedan način država unutar države, imaju svoju himnu i zastavu, a cijela regija diše za Heerenveen. Igrao sam najbolji nogomet u karijeri, odgovarala mi je ta sredina kao mladom igraču, nije bilo puno mogućnosti za "gluposti", izlaske ili tako nešto, već je sav fokus bio na nogometu. I dan danas kad se vratim tamo ljudi me prepoznaju, a posebno mi je drago što sam bio dio momčadi koja je osvojila jedini trofej u povijesti kluba: Kup 2009. Taj period pamtim sa smiješkom na licu, a dobrim igrama u Nizozemskoj sam zaradio transfer u Bayern.
Odlazak u Bayern u to je vrijeme bio senzacija.
- Odlazak u Bayern je kao uspinjanje na Mount Everest, to je ono što kao nogometaš sanjaš, svi žele igrati u takvim klubovima: Bayern, Manchester, Real Madrid, Barcelona, Milan, Juventus. Došao sam tamo kroz jako teški rad, ali sve što sam radio već se toga dana isplatilo. Bayern je vrhunac karijere, kao što sam rekao Mount Everest, teško je doći gore, ali pogled odande je fantastičan. Uživao sam tri godine, Olić je bio sa mnom i imam samo lijepa sjećanja. Tamo sam igrao i s divovima svjetskog nogometa Neuer, Lahm, Müller, Ribery, Robben, Gomez, Olić, Van Bommel, Schweinsteiger... Velika imena, a ja sam bio dio toga, to je bilo ostvarenje sna za mene.
Kada već pričamo o bivšim igračima, dijelili ste svlačionicu u Dinamu i Vatrenima s Lukom Modrićem, što reći o njemu a da nije već ispričano i napisano?
- Neću ništa novo reći o Luki, jer sve je već rečeno, a njegova će se karijera još dugo prepričavati i on je sigurno naš najbolji igrač u povijesti. Luka još traje i to je nevjerojatno, sve nas iznenađuje iz dana u dan. Sjećam se početaka s njim u Dinamu i reprezentaciji, tada se vidjelo da igra nogomet drugačije od nas, ali moram priznati da mnogi od nas nisu mogli zamisliti da će toliko dugo biti na najvećoj razini. Čak su i Ronaldo i Messi otišli iz najjačih liga, nisu više mogli pratiti takav ritam, a Luka još uvijek traje...
Danijel Pranjić traži novi klub koji bi vodio, jesenas je kratko bio na klupi GOŠK Gabele. Dečki koji je vodio na kampu o njemu pričaju samo biranim riječima. Uvijek dobre volje, s puno energije i želje da se nešto napravi...
Komentari
0