Uživo sam izvještavao s prve četiri utakmice, jedino sam posljednji dvoboj, poraz koji je označio kraj “ere Štimac”, gledao putem TV-a. Dakle, u sve četiri prethodne utakmice dojmovi su bili unisoni. Naši su djelovali tehnički uvjerljivije, ali su Škoti djelovali u pravilu energičnije. Zato su nam stvarali dosta problema. Znači li to nešto uoči odlučnog dvoboja u grupi na ovom Euru? Naravno da znači. Unutar 13 godina (2000. - 2013.) potvrdilo se da nam način igre i agresivnost ne odgovaraju.
Iz tog razloga Škotima su Vatreni uz tri remija prepustili dvije pobjede. Zanimljivost je da u tih pet ogleda nije bilo više od dva gola po utakmici, a znakovito je da Hrvatska Škotima nije postigla pogodak već tri natjecateljske utakmice. Ne samo zbog tradicije, osjeća se u zraku da su Škoti favorizirani za ovaj dvoboj. Istina je da su u dvije utakmice ostavili bolji dojam od naših, ali prioritetno na planu energije.
Točno je da kao domaćini mogu uživati podršku navijača i da im je samopouzdanje bitno osnaženo nakon remija s Englezima. Taj podatak međutim nije presudan. Škoti uvijek igraju s maksimalnim voljnim momentom. Energetski adut je njihov forte u kontinuitetu, isto kao i agresivnost, oštri dueli. Oni od novosti imaju samo jedno, a to je opcija posjeda u dužem periodu nego što je to uopće bilo opcija prije. Hrvatska je energetski u rezervi. Ona igra bez znane masovnije podrške navijača. Hrvatska je tri od četiri poluvremena na ovom Euru odigrala slabo. Taktički neuvjerljivo i organizacijski površno. I još slijedi treća odlučujuća utakmica eliminacijskog okvira, sa suparnikom koji nam tradicionalno ne leži. Zbog svega toga doživljaj Hrvatske, u Europi, ali i domovini, u statusu je otpisane u grupi.
Možda će se to dogoditi, ne bi bilo prvi put (treći na šestom Euru). Možda se i neće dogoditi. Upravo zato što sve upućuje kontra Hrvatske, a nerijetko je ona znala tada prkosno reagirati. Doduše nije baš sve protiv. Hrvatska je za razliku od Škota postigla gol na Euru.
Ona je u protekle 23 godine bila na devet velikih turnira, a Škoti ni na jednom. Hrvatska je došla do polufinala i finala SP-a, tri puta je prošla grupu Ezra, a Škoti niti jednom. Kao što je međusobna tradicija na strani Škota, tako su svi drugi parametri debelo na strani Hrvatske. Zašto? Jer ima individualnu kvalitetu gotovo neusporedivih klasa i viših razina klupskih pripadnosti. Na tom temelju su Hrvati pisali vrhunske domete na velikim turnirima, a Škoti bili statisti.
Da se to promijeni u ovoj utakmici, Škotska mora nadmašiti sebe i svoju povijest, to se sada od nje očekuje jer “sve je na njenoj strani”. Mogu li izdržati pritisak? Mogu, ako Hrvatska dodatno potone u bezdan svoje trenutne slabe forme i manjka samopoštovanja. No, što ako onih drugih 45 minuta s Česima ukazuju na reakciju dužeg dometa i revitalizaciju tehničke moći Vatrenih, na reakciju ranjenog ponosa i ogromnog motiva da se sruši jedna tradicija sada kada je to najvažnije? Bude li tako, Škotima će biti jako teško.
Našima će i ovako i onako biti preteško kad je ovaj Euro u pitanju. Ali to je neka druga priča...