Kada jedan igrač, nakon dugo tinjajuće želje, napokon ostvari unosni inozemni transfer, može mu se učiniti da je napravio životni posao. Jedan od takvih igrača je i Luka Ivanušec, koji je nakon sedam zapaženih godina unutar HNL-a (Lokomotiva 92, Dinamo 175 utakmica) jedva dočekao inozemni iskorak. Prije dvije godine, uz dosta otezanja, naposljetku je tada 25-godišnji Varaždinac potpisao ugovor za Feyenoord iz Rotterdama. Nizozemski je klub te 2023. osvojio naslov prvaka države i trener koji ih je vodio, Arne Slot, želio je imati dovoljno širok roster da bi mogao biti konkurentan u Ligi prvaka i nacionalnoj Eredivisie.
Arne Slot je danas slavljeni menadžer FC Liverpoola. On je taj koji je u Feyenoordu želio Ivanušeca. Ako je taj trener toliko hvaljen, a rezultati mu daju za pravo i u Engleskoj, onda je jasno da je u pitanju stručno vrlo autoritativan tip. Uzeo je dakle Ivanušeca, koji će u posljednjoj Slotovoj sezoni u Rotterdamu odigrati 33 utakmice, uz tri pogotka i 7 asistencija. Prosječno je igrao 44,3 minute, što se sve skupa smatralo dobrom statistikom za igrača koji se trebao prilagoditi potpuno novim kriterijima u odnosu na Hrvatsku...
O tome je govorio i Slot, dok su mediji znali propitkivati Ivanušecove potencijale. U Nizozemskoj su stranci, koliko god bili brojni, uvijek tretirani s posebnim povećalom. Iz današnjeg kuta gledanja, kada je povremeni hrvatski reprezentativac potpisao jednogodišnji posudbu za solunski PAOK, može se raspravljati je li nizozemska liga bila prikladna za način igre Luke Ivanušeca.
Pritom treba imati u vidu dvije stvari. U Nizozemskoj su Dinamovog igrača dočekali kao lijevo krilo te su sukladno tomu očekivali ono što je u njihovom nogometnom DNK-u ključno - krila moraju biti brza i prodorna. Ivanušec je pri tome imao dodatni teret. Osim što nije toliko brz i prodoran, on je u stvari više vezni igrač s ofenzivnom vokacijom. Sukladno činjenici da je u nizozemskoj ligi intenzitet igre bitno jači nego u HNL-u, a manje se tipuje na tehničku komponentu, jasno je zašto se Ivanušecu nije bilo jednostavno uklopiti u taj run and gun nogomet.
Dok je bio u Dinamu, a da o godinama u Lokomotivi ne govorimo, Ivanušec je bio stožerni igrač ofenzivne igre. Ono što se dalo primijetiti u oba dresa, a onda i u mladoj reprezentaciji (potom i u A), Ivanušecov je problem bio upravo nedefiniranost pozicije temeljem potencijala.
Dok igra unutar domaće konkurencije, i to dominantne momčadi, Ivanušec na krilnoj poziciji može biti vrlo učinkovit. No, kada se igra u međunarodnoj konkurenciji, višeg intenziteta, na liniji je bitno ograničenijeg dometa. Jer nema dovoljno brzine da bi nametnuo svoja tehnička znanja. Ivanušec je tipična žrtva tog "iskorištavanja" polivalentnosti. Zna igrati, fizički je solidan, pa su ga onda treneri koristili kako im je trebao. U Dinamu je, primjerice, pokrivao čak sedam pozicija (ofenzivni vezni, lijevi i desni vezni, lijevo i desno krilo, druga špica, srednji vezni) u višem ili manjem obimu. Za momčad i trenera zahvalno rješenje, za igrača osobno najlošija varijanta čije posljedice se osjete upravo u novom inozemnom klubu.
Tamo nema puno čekanja i tolerancija, pogotovo u klubu gdje dođe do promjene vrlo uspješnog trenera (Slot) koji je želio nekog igrača, a onda slijedi pad rezultata pa promjene 2-3 trenera. U tom nesretnom slijedu događanja Ivanušec je imao dodatni problem što je odmah po dolasku u Rotterdam imao neugodnu ozljedu ligamenata i pauzu od 45 dana. Potom kad je uhvatio opet ritam, ozlijedio se u ožujku 2024., te dva tjedna bio aut...
Sve što je moglo krenuti krivo za Ivanušeca u Feyenoordu, krenulo je i nastavilo se loše. Jedino čime se mogao utješiti je bio dobar ugovor koji je potpisao 2023., a koji mu po sezoni do 2028. jamči 980 tisuća eura (bruto). No, svaki igrači se brzo naučio na dobar financijski status, a puno se više muči kada uđe u status marginalnog igrača momčadi. Odlazak iz Rotterdama, na posudbu ili potpuni transfer, bio je jedini logičan izbor za igrača koji će 26. studenog navršiti 27 godina.
Izbor PAOK-a, barem na prvu, čini se dobar korak za revitalizaciju karijere. U Grčkoj se igra manje intenzivan nogomet nego u Nizozemskoj, ima dosta agresivnosti ali i tehničkog pristupa. Trener Razvan Lucescu je sklon igračima znanja i to bi trebao biti dobar znak za Ivanušeca.
Dakako da statusni, tehničko-taktički i ini problemi na koje je naišao u Feyenoordu nisu jedini razlog njegova podbačaja. Sigurno je tome doprinio i Ivanušec, ovako ili onako. No, točno je i to da nekad igrači završe u ligi koja im po načinu igre ne odgovara te u kojoj njihovi potencijali ne mogu doći do izražaja...
U Grčkoj Luka Ivanušec ima novu (inozemnu) priliku da se vrati u formu i onda na kraju iduće sezone pokaže da je vrijedan otkupa ugovora od strane Grka. Možda i neke druge transferne (bolje) situacije. Na njemu je da tu šansu iskoristi te možda opet izbori i povjerenje izbornika Zlatka Dalića da ga vrati na popis kandidata za reprezentaciju... Motiva mu doista ne manjka.
Komentari
0