Valero Rivera, legendarni Španjolac od prije neki dan više nije izbornik reprezentacije Katara. Osnovni razlog je što se nije plasirao za nastup na Olimpijske u Parizu sljedeće godine, makar je Katar bio domaćin turnira u Dohi. Ponovilo mu se isto kao i prije četiri godine, kada na istom mjestu nije uspio otići u Tokio. Onda je kriv bio Bahrein, sada je Japan, ali poraz manje ili više, bitna vijest da je to vjerojatno i kraj trenerske karijere jednog od najvećih trenera svih vremena. Valero je prije nešto više od 70 godina rođen u Zaragozi i godine govore da kakva god ambicija bila, na klupu više gotovo izvjesno neće. A i ne treba, jer napravio je doslovno sve.
Valero Rivera je autor najveće Barcelone svih vremena, Barcelone koja je osvojila šest europskih naslova, od kojih pet u nizu što je nezabilježeno u povijesti muškog rukometa. Njegov rukomet, njegova sedmorka Svensson - Guijosa, Ortega - Šepkin - Masip, O‘Callaghan, Urdangarin, nadopunjena Patrikom Ćavarom vjerojatno je najbolja momčad koja je igrala klupski rukomet u povijesti. Zagreb koji je bio moćan, nije uspio protiv Barcelone tri puta u nizu i ta činjenica nama uvijek govori najviše.
Dvadeset je godina Valero Rivera bio na klupi Barcelone, upisao preko 100 raznoraznih naslova, osvojio sve i naslove u Španjolskoj i kupove u Europi. Blau Grana je zbog njega postala rukometni pojam, zbog njegove Barce je u Blau Granu dolazio kralj i znate dalje s princezom, Urdangarinom...
Sustavan, detaljan u svemu, mi bismo ponekad rekli i "drven", autor je uz Juana de Diosa Romana i Manola Cadenasa španjolske trenerske škole o kojoj se danas pričaju bajke. Iz te škole izašli su Raul, Parrondo, Dušebajev, Pastor, Gerona, Guijosa, Ribera, Ortega... Zbog krize Španjolskoj vukao ih je na istok, mnogi će reći uzurpirao ga, ali tu je ključ bio posao, on je napravio sjajan posao.
Prije toga, a nakon Barcelone uzeo je Španjolsku i odveo je do naslova svjetskog prvaka, jedinog dosad u povijesti, 2013. godine u "svojoj" Barceloni. I tada nakon finala u kojem su razbili Dance jedini puta smo vidjeli njegovu emociju kada je eksplodirao na ponašanje Ulrika Wilbeka koji je tada vodio Dansku, bio je to sukob titana. Wilbek nije odgovorio, makar Danci vole odgovoriti.
A onda Katar od 2013. godine, otišao je Rivera u potpuno nepoznato, daleko od vrha, no u zemlju spremnuo uložiti čuda. Trebao im je samo čovjek koji to može napraviti, što tamo nije lako. Pa su izabrali Riveru i naravno nisu pogriješili. I onda za samo dvije godine, 2015. s uvoznim artiklima poput Danijela Šarića, Gorana Stojanovića, Žarka Markovića, Bertranda Roinea, Rafaela Capotea i Borje Vidala, Katar je osvojio svjetsko srebro na prom svjetskom prvenstvu na Bliskom istoku. To je bila senzacija, osvojeno je zamalo i zlato u finalu s Francuzima.
Katar je postao rukometni pojam, Katar je kasnije još bio šest puta prvak Azije, Katar je ostvario san plasmanom na Olimpijske igre 2016. u Riju. I to je možda bio labuđi pjev ovog velikog trenera, kojem su godine i činjenica da je daleko od Europe ipak možda u konačnici presudile. Profesionalac od glave do pete, prijatelj koji je uvijek znao podići slušalicu, koji je rekao 2013. godine "od danas samo odgovaram na pitanja o Kataru, Barcelone se više i ne sjećam". Da, ali sjećaju se mnogi i zato će Valero Rivera ostati ostati kao jedan od najvećih trenera u povijesti rukometa, španjolski najveći sigurno.
I još detalj, samo tri klupe (Barcelona, Španjolska, Katar) promijenio je u 40 godina trenerske karijere. S tim se danas nitko ne može pohvaliti.
Njegov nasljednik na klupi reprezentacije je srpski trener Goran Đokić koji vodi katarski Al Duhail, no svima je jasno da će nakon deset Valerovih godina to za Đokića - kao što bi bilo i za svakog drugog - biti jako težak posao.